Kako to da su film i televizija već desetljećima preplavljeni vampirskim seksi pričama? Zašto nitko ne snima o ljubavi i seksu s trolovima, zombijima ili hobitima?
Ima nešto u blijedoj koži, upalim obrazima, crvenkastim očima i goth imidžu što očito pali. Malo tko će spremno priznati pred prijateljima da se uzbudi kada vidi kap-dvije krvi koja klizi niz nečiju usnu, a ipak, pravila ponude i potražnje su jasna: da ne postoji tržište zainteresirano za gledanje bliskih susreta vampirsko-ljudske vrste, takvi se uraci ne bi ni proizvodili.
Još od dvadesetih godina prošlog stoljeća holivudske dive spremno pokazuju ogoljena prsa i izvrću vratove na ugriz grofu Drakuli. Čak i u parodijama poput slavnog Bala s vampirima Romana Polanskog, seksualnost je neizbježna komponenta vampirskih filmova. Čak ni Buffy, slavna profesionalna ubojica vampira iz devedesetih, ne odolijeva čarima zločestih krvopija, a neki od novijih TV hitova poput 'Prave krvi' jednostavno vrve eksplicitnim seksualnim scenama.
Pa što je to u nama što nas tako neodoljivo privlači ideji seksa s potencijalno smrtonosnim ishodom? Freud bi vjerojatno rekao Tanatos, nagon za smrću koji neodvojivo ruku pod ruku šeće s Erosom. Ali zašto baš vampiri? Uzmemo li u obzir njihovu dugovječnost, možemo pretpostaviti da im je seksualno iskustvo ogromno i da su vrlo otvorenih svjetonazora po pitanju različitih oblika seksa i objekata seksualne žudnje (kako bi inače izbjegli seksualnu dosadu kroz sva ta stoljeća?). S druge strane, većinom ih se prikazuje kao metroseksualce, fine i njegovane, a najčešće i bogato obrazovane – što opet ne iznenađuje, s obzirom na stoljeća vremena koja su imali na raspolaganju da savladaju sviranje raznih instrumenata, klasične i egzotične jezike, iščitaju raznovrsnu književnost i tako dalje…
Romantični motivi na stranu, želja za potpunom predajom i submisivnošću pri seksualnom činu se često navodi kao važna motivacija i u mainstream psihološkim udžbenicima, pa vjerojatno igra ulogu i ovoj kombinaciji (izlaganje vrata nadmoćnijem protivniku je najčešći signal predaje kod većine vrsta sisavaca). Ali, čini se da - više od svega do sada navedenog - ima nešto iskonsko i seksi u izmjeni tjelesnih tekućina, što je u ovom slučaju primarni oblik intimnosti. I kao što John Lennon svojedobno reče: 'Any kind of love…' – mi sigurno nećemo suditi.