Ljudi su seksualna bića, a pokušati prigušiti prirođenu spolnost u najboljem je slučaju pogrešno, a u najgorem riskantno. Sigmund Freud prvi je upozorio na opasnosti od potiskivanja svoje seksualne naravi. Naš um usmjeruje emocije i upravlja njima, umjesto da ih potiskuje, tako da nas one privlače pravima stvarima i tjeraju nas od pogrešnih, piše Shmuley Boteach, autor knjige 'Košer seks' u izdanju Profila

To podjednako vrijedi i u braku. Možda je čak i teže, jer par, da bi brak funkcionirao, mora se truditi postići seksualni sklad i ugoditi seksualnim željama jedno drugog. Upravo je to jedan od najvažnijih, ali i najtežih koraka u braku, a problem nastaje kada muž i žena imaju različite poglede i razmišljanja o seksu.

Mogu li muž i žena koji imaju različite zamisli o seksu ipak voljeti jedno drugo i pronaći veliku sreću? Mnogi religiozni ljudi osjećaju urođenu nelagodu pri seksualnom činu koji nije striktno seks u misionarskoj pozi ili, kako to oni nazivaju, 'prirodan'. Kako se navodi u knjizi 'Košer seks', oni imaju pogrešno mišljenje kako seks služi samo za rađanje i da je grijeh naći zadovoljstvo u seksu. Ovo je pitanje posebno važno u vremenu u kojemu toliki brojni nereligiozni muževi i žene probleme u braku pogrešno pripisuju seksualnoj nepodudarnosti.

Obje strane zaboravljaju da je obostrano zadovoljstvo tijekom seksa temelj braka. Kako navodi autor knjige, Shmuley Boteach, kada se čini sa svetošću, ljubavi i privrženošću, daleko od toga da bi to bio životinjski čin, seks je najuzvišeniji ljudski čin pri kojem muškarac i žena, oslobođeni svake inhibicije, mogu upoznati samu bit drugoga.

Bračna sreća ne može se postići nabacivanjem sve većeg broja seksualnih zabrana koje ograničavaju seksualni repertoar para, uz već vrlo ozbiljna ograničenja stroge monogamije. Pridodati još i nimalo nužnu tobožnju stidljivost katkad znači izazivati nesreću u brak i spriječiti proces učvršćivanja veza bračnog para.

Neke religiozne osobe reći će kako užitak može biti ključan sastojak braka, ali ga treba postići isključivo kroz misionarski položaj. Tako na primjer Židovski pravni kodeks preporučuje muževima i ženama da svedu na najmanju mjeru izravan oralni kontakt s genitalijama, a tu je i odluka koja kaže da je sramno za muškarac da ljubi ženu u području genitalija zabranjujući time cunilingus, a kaže se i kako je prosipanje sjemena težak grijeh zabranjujući tako da se oralni seks čini muškarcu.

'Ali gledati na te izjave kao na zakone, jednostavno je lakrdija', oštro navodi autor knjige. Više od svega trebali bismo voditi računa o cjelokupnom bračnom jedinstvu umjesto o najnižoj opsjednutosti donjim dijelovima tijela po kojima se nijedan muškarac ili žena ne raspoznaju kao individua. Isto je i s oralnim seksom. I dok je istina da je hotimično uništavanje sjemena oštra biblijska zabrana, poznata kao onanija, to se odnosi na slučajeve u kojima muževi prekidaju odnos kako bi izbjegli oplodnju i uništili sjeme. No pri oralnom seksu cilj nije uništiti sjeme.

To je zapravo iskušavanje nečega novog i uzbudljivog, nešto što će rezultirati time da muž i žena povećaju ovisnost jedno o drugome, a umanje ovisnost o neznancima.

Nezdravo zatomljivanje vjerojatno će se pokazati kroz nedopušteno ponašanje. Isto tako, unošenjem u brak religijske seksualne pobožnosti preko razumne i legitimne mjere stvarnih drevnih učenja kontraproduktivno je održavanju povezanosti. Kratko rečeno: barijere koje razdvajaju muža i ženu uvijek treba izbjegavati.