Naime naše tijelo ima sposobnost da pod djelovanjem sunčevih ultraljubičastih (UVB) zraka iz kolesterola u koži sintetizira vitamin D3, odnosno kolekalciferol, često nazivan 'vitamin sunca'.

Vitamin D pripada skupini vitamina topivih u mastima, a prirodno je prisutan u vrlo malo namirnica. Najpoznatiji egzogeni oblici vitamina D su ergokalciferol (vitamin D2), porijeklom iz biljnih namirnica, te kolekalciferol (vitamin D3) iz namirnica životinjskog porijekla. No tu je i, već spomenuti, endogeni vitamin D koji je ljudski organizam sposoban proizvesti samostalno.

Osim što pospješuje apsorpciju kalcija, vitamin D ima i druge uloge u organizmu, kao što su modulacija rasta stanica, neuromišićnih i imunoloških funkcija te smanjenje upalnih procesa, ali i usporavanje prijevremenog procesa starenja. Važno je napomenuti i njegovu preventivnu ulogu vezano za nastanak osteoporoze, pojavu visokog krvnog tlaka, malignih oboljenja te poremećaja ponašanja i depresije.

Manjak vitamina D može izazvati ozbiljne posljedice za zdravlje, od simptoma kroničnog umora, apatije i smanjenja tjelesne mase do bolesti srca i osteoporoze, no nedostatak tog vitamina najčešće pogađa djecu, posebice onu mlađu od tri godine. Manjak vitamina D može izazvati ozbiljne posljedice na zdravlje djeteta, od kojih je najpoznatiji rahitis. Tu bolest karakterizira demineralizacija koštanog tkiva, što uzrokuje omekšavanje i deformaciju kostiju, odgođen razvoj zubne cakline i dentina, hipokalcemiju, bol u kostima, mišićnu slabost te slabije napredovanje i nizak rast.

Najpoznatije posljedice hipovitaminoze D su rahitis kod djece te osteomalacija kod odrasle populacije koju karakterizira demineralizacija koštanog tkiva, što uzrokuje omekšavanje, deformaciju te lomljivost kostiju i odgođen razvoj ili propadanje zubne cakline i dentina, hipokalcemiju, bol u kostima te mišićnu slabost.

Budući da je topiv u mastima, suvišak vitamina D ne izlučuje se urinom, već se nagomilava u adipoznom i mišićnom tkivu te se zbog moguće toksičnosti vitamina D preporučuje da suplementacija uvijek bude pod nadzorom stručnjaka. Velike doze vitamina D u prvom redu mogu prouzročiti povraćanje, razdražljivost, gubitak na tjelesnoj masi, dok su ozbiljnije posljedice psihofizičko zaostajanje u razvoju, kalcifikacija mekog tkiva te stvaranje bubrežnih kamenaca.

Zanimljivo je da izlaganje suncu ne uzrokuje hipervitaminozu D jer se nakon 20-ak minuta na suncu (vremenski tri do šest puta dulje kod osoba tamnije kože) postiže ravnoteža kojom se zaustavlja daljnja sinteza vitamina D fotodegradacijom provitamina D3. Preporučena dnevna doza vitamina D varira s dobi i iznosi od 10 do 20 mikrograma te se uglavnom može osigurati izlaganjem suncu od 15 do 30 minuta dnevno ili konzumacijom namirnica koje ga sadrže. Masna riba (sleđ, skuša, tuna, sardine, losos) i ulje jetre bakalara najbogatiji su izvori vitamina D3.

Cijeli članak pročitajte na ordinacija.hr.