Ukoliko hranu ispravno čuvate, pravilno je obrađujete i njom rukujete, sigurna je dok god se na njoj ne pojave znakovi kvarenja, a to će točnije odrediti vaša osjetila, nego otisnuti datum. Bakterije koje uzrokuju kvarenje uzrokuju zamjetne promjene mirisa, okusa i teksture hrane pa ako se ništa od toga nije promijenilo hrana je sigurna za jesti. Osim toga, kuhanjem, pečenjem ili podgrijavanjem hrane zaštitit će se od bakterija kao što su E. coli ili salmonela. Oznake koje susrećemo na ambalaži najčešće su 'Upotrijebiti do' i 'Najbolje upotrijebiti do', no znači li to da hrana nakon tog roka nije za upotrebu?

Za ocat, med, vaniliju ili druge ekstrakte, šećer, sol, kukuruzni sirup i melasu, definitivno ne morate brinuti jer će trajati vječno uz tek male promjene u kvaliteti.

Zob koja je samo mehanički obrađena trajat će barem godinu dana prije nego što se počne osjećati užeglost, ali djelomično termički obrađena zob (instant zob) može trajati gotovo vječno. Ista stvar je i s grizom.

Bijelo brašno je gotovo sigurno za upotrebu bez obzira na starost, dok brašna od cjelovitog pšeničnog ili bilo kojeg drugog zrna mogu u roku od nekoliko mjeseci poprimiti metalni ili sapunasti miris. Duže trajanje bijelog zrna u pravilu vrijedi i kod drugih žitarica, pa će primjerice rafinirana bijela riža trajati godinama, dok će smeđa riža trajati tek nekoliko mjeseci. Razlog tome su masti koje sadrže nerafinirane žitarice, a koje su prva stvar koja će se kvariti na policama smočnice.

Orašasti plodovi, koji obično sadrže veću količinu masti, u smočnici će propasti u roku od nekoliko mjeseci, ali spremljeni u zamrzivač mogu potrarjati i nekoliko godina.

Trajni kruh iz supermarketa, napravljen s uljima i konzervansima, u hladnjaku može ostati mekan tjednima, ali nemasni i hrskavi kruh od kiselog tijesta koji kupujemo u pekarama ustajali miris može poprimiti već sljedeći dan, a vjerojatno će početi i plijesniti unutar tjedan dana. I ukusnom hrskavom kruhu trajanje možete produžiti zamrzavanjem u kriškama, koje nakon vađenja možete odmah zagrijati u tosteru.

Osušeni grah i leća bit će sigurni za konzumaciju godinama nakon kupnje, ali s vremenom će postajati sve tvrđi i bit će potrebno duže ih kuhati. Ako niste sigurni u starost graha, izbjegavajte njegovu upotrebu u receptima s kiselastim sastojcima poput rajčice, jer kiselina može drastično produžiti vrijeme potrebno da grah omekša.

Znamo smijati roditeljima kad koriste začine koji su stariji možda i od nas, ali u tome,osim gubitka okusa, nema ničeg kriminalno lošeg.

Što se tiče konzerviranih namirnica, hrana u metalnim konzervama u pravilu traje duže od one u staklenkama, a u plastici traje najkraće.

Sve dok nema vanjskih znakova kvarenja, poput napuhnuća ili hrđe, ili vidljivih znakova kvarenja kad otvorite, poput zamućenja, pljesnivosti ili mirisa truleži, konzervirano voće, povrće i meso bit će jednako ukusni kao i onoga dana kad ste prije više godina tu konzervu kupili.

Na nekim limenim poklopcima staklenki postoje utisnute kružnice u sredini, a ako je u staklenci došlo do značajnijeg djelovanja bakterija, taj će se dio iizbočiti. Ovisno o načinu čuvanja, to se može dogoditi za godinu dana, ali i za desetljeće.

Slično tome, gazirana pića će svoju pjenušavost godinama zadržati u limenkama, u staklenim bocama do godinu dana, a u plastičnim bocama, jer je većina plastike plinopropusna, tek nekoliko mjeseci.

Ulja, čak i ona užeglosti sklona nereafinirana, spremljena u zapečaćenim limenkama gotovo su neuništiva. U zapečaćenim staklenim bocama trajnost im je već kraća, a vijek trajanja ulja u otvorenim spremnicima može jako varirati. Generalno, sva ulja trajat će duže ako ih ne držite u blizini ili iznad ploče štednjaka gdje su izložena toplini.

Je li ulje dobro možete provjeriti kao i s većinom namirnica – svojim nosom. Kod starog ulja počinju se razvijati metalni i sapunasti mirisi, a u nekim slučajevima, kao kod ulja od uljane repice, i mirisi ribe. Ako ne vjerujete nosu, kapnite ulje na vrh prsta i stisnite. Kod užeglog ulja osjeća se ljepljivost, a ispravno je ulje klizavo.

Slično je i s gotovim preljevima za salatu s octom i uljem koji će trajati mjesecima, pa i više od godinu dana, u hladnjaku. Boce s uskim otvorom za cijeđenje duže čuvaju od staklenki sa širokim otovrima.

Senf traje vječno. Kečap će početi mijenjati boju unutar jedne godine, ali će i dalje ostati ukusan. Suprotno uvriježenom mišljenju, majoneza ima izuzetno dug rok trajanja, osobito kad ne sadrži sastojke poput svježeg limunovog soka ili češnjaka. Visoke koncentracije masti, soli i kiselina u majonezi neprijatelj su bakterijama i plijesni.

Još jedno uvriježeno mišljenje je ono o dugovječnosti soja umaka, ali obzirom da u smočnici može već za nekoliko mjeseci poprimiti riblji miris, bolje ju je držati u hladnjaku.

Neželjene mirise skloni smo opisivati mirisom trulih jaja, no zapravo su vrlo malene šanse da ste ikada osjetili taj miris. Razlog je jednostavan – jajima je potrebno jako puno vremena da bi se pokvarila. Pečat s preporučenim datumom 'Prodati do' može biti dodatnih 30 dana od datuma pakiranja, što je ukupno 60 dana, a veliki su izgledi da će jaja i dalje biti ukusna čak nekoliko tjedana duže od toga.

Što se tiče mlijeka, u trenutku otvaranja pakiranja bakterije počinju probavljati mliječni šećer laktozu i stvarati kisele nusprodukte. Nakon što pH dostigne 4,6 dolazi do nakupljanja kazeina (mliječnih proteina). Za dugotrajnije mlijeko potražite na ambalaži oznaku UHT, što je skraćenica od 'ultrahigh temperature', mlijeko tretirano na izrazito visokim temperaturama, a zovemo ga još i trajno mlijeko. Mlijeko iz ove ambalaže se u postupku prerade kratko podvrgava temperaturama od 135 stupnjeva Celzija koja ne uništava samo viruse i bakterije, nego i spore bakterija.