Prva stvar na koju pomislimo na spomen Božića jest kićenje božićnog drvca i pokloni koje će nas ispod njega dočekati. Božićni pokloni usko su povezani s kršćanskim događajem rođenja Isusa, dana na koji je Isus primio poklone od sveta tri kralja, a koji do danas slavimo kao Božić, što označava umanjenicu od Boga – Isusa Krista.

Za razliku od tradicije božićnog darivanja za koju je jasno kako je preuzeta iz Biblije, shvaćanja zašto kitimo božićno drvce ostala su nerazjašnjenja do danas. Postoji nekoliko teorija i mitova o tome kada i kako je započeo ovaj običaj te zbog čega ga je usvojila Katolička crkve kao dio slavljenja Isusova rođenja.

Domovina ove božićne tradicije još uvijek nepoznata

Iako ne postoji direktna poveznica između božićnog drvca i kršćanstva, drvce, točnije bor, zapravo predstavlja vezu između Boga i čovjeka, a kiteći ga Bogu odajemo počast, što se često smatra usvojenom poganskom tradicijom ukrašavanja i štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog solsticija. Također, drvce predstavlja i čovjekovu prolaznost. Ljudi i drvce puštaju korijenje i dižu se u zrak, no ljudski život je baš poput drvca prolazan. Kršćanstvo je prihvatilo bor jer je zimzeleno drveće ravnije pa je time i simbolika veća. Ipak ova teorija ne objašnjava u potpunosti zbog čega kitimo bor.

Vjeruje se kako su ukrašavanje božićnog drvca započeli luterani u Njemačkoj u 16. stoljeću, a potom se taj običaj proširio ostatkom svijeta. Iako se u početku drvce kitilo plodovima i papirom, s vremenom su se ukrasi mijenjali, a pojavom konzumerizma važnost bogato okićenog božićnog drvca poprimilo je veće razmjere i zadobilo simpatije sljedbenika i u nekršćanskim zemljama. Iako brojni vjernici diljem svijeta prakticiraju kićenje bora kao neizbježan obiteljski običaj za badnju večer, domovina ove božićne tradicije nije još uvijek poznata.

Jedna od legendi govori o engleskom propovjedniku koji je u 7. stoljeću došao u Njemačku propovijedati i naviještati Evanđelje. Kako bi na najbolji način protumačio jedinstvo Svetoga Trojstva, koristio je sortu sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Obraćeni su pogani štovali to stablo, a dotad su vjerovali da je to jedna vrsta hrasta.

Druga legenda govori da je sam Martin Luther ukrasio božićno drvce početkom 16. stoljeća svjećicama, dok je u srednjem vijeku u nekim dijelovima Europe postojao običaj priređivanja predstave o raju u crkvama za vrijeme Božića, tijekom koje bi se na stablo vješale jabuke kao simbol spoznaje dobra i zla prema biblijskoj priči o Adamu i Evi.

Mnogi vjeruju kako se pravi razlog kićenja bora na Badnjak krije u rimskoj povijesti. Prema ostavštini rimskih pisaca Rimljani su kao i u svemu uvijek pretjerivali, pa su tako kitili sva drvca koja su našli za vrijeme slavljenja rođenja boga Sunca. Taj se običaj proširio na sve zemlje koje su Rimljani osvojili, a smatra se kako se svidio i katoličkoj Crkvi koja je ovim običajem počela svetkovati Krista.

Običaj kićenja bora kod nas se pojavio sredinom 19. stoljeća

U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća, kao posljedica njemačkog utjecaja, no bez obzira na to što do tada kićenje drvca nije bilo rašireno u hrvatskim krajevima, domovi su se i ranije ukrašavali zelenilom, cvijećem i plodovima na Badnjak. U početku su se ukrašavala bjelogorična stabla, i to najčešće voćkama, a kasnije su se zimzelena stabla ukrašavala ukrasima od papira i raznim slasticama poput pozlaćenih oraha i lješnjaka. Često su se na drvce stavljale i svijeće koje su još od Rimskog Carstva simbol nade i božanstva.

Oni imućniji imali su posebne figurice kojima su kitili svoja drvca, a s godinama raskošna drvca bogato ukrašena kuglicama i lampicama postala su temeljan dio božićnog drvca u svim kućanstvima. Ispod drvca redovito su se stavljale jaslice, najčešće izrađene od drva, koje oslikavaju Isusovo rođenje u štalici. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otočiću Košljunu kraj otoka Krka, a potječu iz 17. stoljeća, dok se godišnje u Hrvatskoj proizvede otprilike 500.000 božićnih drvca.

Iako je svima dobro poznato kada se bor kiti, mnogima je još uvijek nejasno kada ga točno treba pospremiti. Iako mnogi bor okite i danima prije same badnje večeri te ga drže kraće nego što bi zapravo trebali, prema katoličkim pravilima bor bi trebalo kititi na Badnjak i držati ga okićenog sve do nedjelje nakon blagdana Sveta tri kralja ili Bogojavljenja, bez obzira na početak pravoslavnog Božića.