Oliver Ackermann zna štoje buka. Gitarist i šef bruklinske trojke A Place To Bury Strangers, naime, živi od prodaje ručno izrađenih pedala s efektima, a na popisu korisnika njegovih usluga, među ostalima, bendovi su poput Nine Inch Nails, Wilco ili TV on the Radio. Sva ta akustična čudesa prije isporuke prolaze test u njegovu bendu, koji je u 10 godina postojanja prošao put od garažnog eksperimenta preko još jednog bruklinskog hypea do samostojeće institucije psihodelične noise glazbe, koja u Zagreb dolazi potkraj ekstenzivne europske turneje rastegnute od Portugala do Moskve.

Izdašnu večer buke u Močvari otvorila je Bambara, trojka iz Athensa, Georgia, koja svojim okrutnim i nemilosrdnim drone-stoner-hardcore prangijanjem predstavlja puno više od pukog zagrijavanja za glavne zvijezde večeri. Sjajna suradnja basista Williama Brookshiera i braće Bateh (posebno životinjski energični instinkt bubnjara Blazea) vraća nas u zlatne dane druge generacije noisea, negdje oko debi albuma ...And You Will Know Us By The Trail of Dead, ili ovostoljetnih radova Swansa.

Oko 23:30, praćeni dimom koji se cijeli koncert probijao kroz kaskade stroboskopa i precizno koordiniranu rasvjetu o kojoj brine dodatni član benda, A Place to Bury Strangers započeli su jedan od boljih nastupa koje smo u Zagrebu vidjeli ove godine. Linearna, mračna i bučna zvučna slika jasno je ukorijenjena u utjecaj Jesus and Mary Chain, ali nadograđena i pojačana dodatnom dozom industriala, punka i shoegazea. Spoj svih ovih elemenata vrlo je originalan i u eri povratka My Bloody Valentine predstavlja drugi, svježiji oblik kopanja po boljoj prošlosti buke.

Bend je svirao gotovo sat i pol, protrčavši kroz materijal sa svojih brojnih albuma i EP-a, pa tako i onoga na kojemu obrađuju duhovne očeve noise glazbe, Dead Moon. Pjesme su se često pretapale jedne u drugu kroz more feedbacka, no buka je bila pristojna i ugodna, pa su čepići za uši na koje su organizatori iz Lynx Lynxa upozorili ipak bili nepotrebni. Nakon sjajnog uspjeha A Place to Bury Strangers, vjerujemo da će iduće subote Močvara biti barem donekle ovoliko ispunjena na još jednom psihodeličnom trijumfu – koncertu hjustonskih Indian Jewellry