'Nakon smrti Franje Ferdinanda, cijeli se svijet promijenio i ništa više nije bilo kao prije', izjavio je frontman grupe Franz Ferdinand Alex Kapranos navodeći osnovni razlog zašto su momci iz Škotske uzeli ime slavnog austrijskog prijestolonasljednika ubijenog u poznatom atentatu u Sarajevu. Nije baš da se globalna pop scena poslije njihove pojave promijenila u istoj mjeri kao politička slika svijeta nakon ubojstva Franje Ferdinanda, no nema sumnje da je veselija, zabavnija i plesnija.

Počeci grupe Franz Ferdinand slični su počecima gotovo svih uspješnih rock grupa na svijetu. Prije nego što su se okupili pod svojim sadašnjim imenom, Alex Kapranos (glavni vokal i gitara) i Paul Thomson (bubnjevi) svirali su u grupi Yummu Fur, nakon što su iza sebe već imali iskustva svirajući u grupama The Karelia, 10p Invaders i Embryo tijekom 90-tih. Brzo im se pridružio i Robert Bob Hardy na bas gitari, a malo nakon toga i Nick McCarthy, koji se vratio kući nakon višegodišnjeg boravka u Njemačkoj gdje je studirao jazz bas, a u Franzu se prihvatio klavijatura.

2001. četvorka u Glasgowu počinje održavati prve probe u jednom starom napuštenom skladištu koji su zvali Chateau (dvorac), gdje su istovremeno održavali i razna umjetnička druženja i izložbe jer je u to vrijeme Bob Hardy studirao slikarstvo na umjetničkoj akademiji. U svibnju 2003. potpisuju svoj prvi ugovor s diskografskom kućom Domino Records, koja reizdaje njihov samizdat 'Darts of Pleasure', koji dospijeva na 43. mjesto britanske top ljestvice i za koji već sljedeće godine od prestižnog magazina NME dobivaju nagradu Phillip Hall Radar Award.

Globalnu slavu postižu singlom 'Take Me Out' koji je najavio njihov debi album 2004. godine jednostavno nazvan 'Franz Ferdinand' i koji automatski dospijeva na 3. mjesto britanske top ljestvice singlova. Odmah po izlasku i sam album dospijeva do 3. mjesta najtraženijih albuma u Velikoj Britaniji, čime počinje vrtoglavi uspjeh veselih Škota. Njihovi su hitovi, kao i debi album, počeli zauzimati najviše pozicije top ljestvica diljem svijeta sve dok praktički nije bilo nijedne radiopostaje koja nije emitirala njihove hitove. Istovremeno, kritičari su ih počeli uspoređivati s najznačajnijim pop-rock sastavima koji su nastali u Ujedinjenom Kraljevstvu.

U samo šest godina postojanja i tri objavljena albuma ('Franz Ferdinand', 'You Could Have It So Much Better' i 'Tonight: Franz Ferdinand') osvojili su prestižni Mercury Prize te pet nagrada na najznačajnijoj britanskoj glazbenoj manifestaciji Brit Awards, i to u kategorijama najboljeg sastava, najboljeg britanskog rock izvođača, najbolje skladbe ('Take Me Out'), najboljeg albuma ('Franz Ferdinand') i najboljeg sastava uživo, a njihov debi album dospijeva među 100 najboljih albuma svih vremena po izboru magazina NME.

Škotski rokeri iz grupe Franz Ferdinand sami o sebi su izjavili da žele stvarati glazbu na koju djevojčice mogu plesati, što im je i uspjelo i u što se mogla uvjeriti i hrvatska publika tijekom njihova gostovanja na Šalati, na prvom održanom IN Music Festivalu 4. srpnja 2006. gdje su nastupili kada su bili na vrhuncu slave. Neki britanski mediji otišli su toliko daleko u hvalospjevima grupi da su ih proglasili nasljednicima Beatlesa, Rolling Stonesa, Sex Pistoolsa i Blura, hvaleći njihov karakterističan funky, punky cool zvuk, proizašao iz post-punk revivala.

Franz Ferdinand nastupa na Jarunu, na Otoku hrvatske mladeži, na ovogodišnjem T-mobile IN music festivalu krajem lipnja i nema sumnje da će ponovo rasplesati okupljene djevojčice i oduševiti mnogobrojnu publiku.