Priča o pedaliranju s kamerom Virb Garmin zapravo počinje i prije snimanja i vožnje. Jer s akcijskom kamerom nismo više samo prvi u cilju, već i prvi u objavljivanju svog video ili fotozapisa. Ono što nije objavljeno, na fejsu na primjer, nije se ni dogodilo, zar ne? Nakon što se Garmin Virb Elite pojavila na tržištu, odmah je ponijela epitet prve prave akcijske kamere i dobila vrlo pozitivne reakcije. Za ovu outdoor kameru Garmin je lansirao i niz noviteta i rješenja za dodatnu opremu te posebne ponude za bicikliste. Kamera se sada prodaje i u atraktivnom 'bike paketu', a u njemu je sve što treba za montažu na volan bicikla te sitni, ali važni i funkcionalni detalji značajno pojednostavljuju montiranje. Puno je nove dodatne opreme, a kamera se osim na volan može staviti na ruku ili kacigu. Traka koja se pričvršćuje na kacigu bolje je rješenje od prvotnog 'lijepljenja' kamere, a dio postolja još je trajno ostao na kacigi, što se mnogim bajkerima nije sviđalo. Naime kada se ne koristi, dio koji je ostao na kacigi promijeni njenu vizuru.

Ono što fascinira kod ove kamere, osim samog fotkanja i snimanja, to je što je jednostavna te se sigurno i brzo pričvrsti na postolje volana. Meni je posebno dojmljivo kada za vrijeme vožnje, ako mi situacija dopusti, mogu skinuti kameru iz ležišta i uzeti je te snimati iz ruke, ne zaustavljajući se. Malo kadriranja u lijevo ili desno, a možda i iza, uvijek dobro dođe, a dobije se i dinamika. Skidanje kamere i vraćanje na volan gotovo se ni ne osjete, što se vidi i u videoprilogu. Zbog širokokutnog objektiva odnosno dobre leće bez problema i sami sebe zabilježite u vožnji, naravno i bike, što je važno za uspomenu i možda objavu na fejsu. To je onda pravi video bike selfie!

Kamera inače nema zum, što je kao nedostatak, no mislim da to nije bitno, a snimanje i slikanje me u to i uvjerilo. Akcijskoj kameri zum de facto nije potreban, posebno ne za adrenalinske scene, a i pitanje kako bi ga uopće bilo moguće koristiti jer se ovom kamerom zapravo snima 'napamet', što volim. A možda to i biciklistima baš paše. Bez puno brige i aktivnog snimanja imaš dobar materijal, a ako dobro voziš, i super foto ili videopriču. Zato je važno dobro odrediti položaj kamere na volanu i poslužiti se u postavkama i alatom koji omogućuje pravilan položaj slike. A ne kao ja na prvoj ruti, kada mi je kadar visio u lijevo, pa sam se naginjao na biciklu, kad sam mogao, kako bih ga poravnao jer mi se nije dalo zaustavljati i poravnati položaj kamere. No kada jednom postaviš postolje na željenu poziciju, onda snimanje postaje rutinsko.

Sa snimanjem s kacige druga je priča. Kada sam kameru stavio na kacigu, došla su nova iznenađenja. Nisam uzeo u obzir to da vozim bike ipak malo spuštene glave, i tijela očito, tako da sam dobio pogled samo nekoliko metara ispred sebe. Vidio se samo asfalt ceste po kojoj sam išao, umjesto neke pravilne vizure, da se vidi kamo vozim. No na greškama se uči. Ipak, zapisi s kacige nisu mi se dopali, bar za sada. Iako vidim da dosta biciklista ima kameru na glavi i tako vole snimati. No nije bila u pitanju samo početnička greška, jer kada sam bolje postavio kameru, ipak sam bio nezadovoljan. Očito dok pedaliram, bar ja, stalno mašem glavom. I stalno sam se opterećivao time da snimam i da moram lagano okretati glavu jer je to ljepše za snimak. Umjesto da pazim kako vozim bike. Svjestan sam da nisam postigao baš lijepe videorezultate snimajući s kacige. Dok vozim bike, očito dosta tresem glavom, da ni ne kužim, pa tako, bar ja, za sada nisam dobio uravnotežen film kao s volana bicikla. Iako je stabilizacija videa, posebno fotke, odlična, s kacige nikako nisam mogao izbjeći nagle okrete ili poglede, pa filmići nisu tako lijepi. No možda će s vremenom biti boljih rezultata ili ideja. A bio sam uvjeren da će mi s kacige biti bolje i efektnije jer ako mi naiđe neki kadar, poput iznenađenja u prirodi, i natjera me na brzu reakciju, glavom mogu odmah okrenuti kameru i zabilježiti doživljaj. Dok je kamera na volanu ipak statična. No evo, video i fotoprizori su ljepši i bolji s volana bicikla.

Videosnimanje se pokreće jednostavnim dodirom, no malo teže je fotkati, ali se preko upravljačke ploče može odrediti okidanje na primjer svakih 30 sekundi. Treba reći da kamera može istovremeno snimati i slikati. A upravo videosnimanje može početi i kad kamera formalno nije ni uključena. Snimanje se odvija u rezoluciji Full HD 1080p, a fotke mogu biti u željenom formatu, tj. u više modova, užem i širem. Kamera ima 16 megapiksela koji obećavaju vrlo dobre fotografije, posebno boje. Tu i tamo se pojave male primjedbe, neki put je slika malo svijetla, no to je zanemarivo. Odabir veličine slike (16:9) u najvećoj rezoluciji zahtijeva i bržu karticu. SD od 64 GB pruža maksimum potrebnog, no i upola manje memorije bit će dovoljno za snimke za pamćenje. Memorijska kartica nije u paketu s kamerom, već samo baterija i dodatna oprema za postavljanje na volan bicikla. Baterija je dostatna za oko tri sata videomaterijala. Virb Elite omogućuje i praćenje trenutne pozicije preko GPS-a, pa se tako bilježe i brzina, nadmorska visina i drugi parametri. Ima i Wi-Fi koji omogućuje spajanje na mobilne uređaje.

Upravljanje kamerom je pregledno, postavke su jednostavne, a naravno treba se malo poigrati i upoznati sa svime, kao s mobilnim uređajima koje svakodnevno koristimo. Ekran nije dobar, ni blizu onima na mobilnim uređajima na primjer, ali ono osnovno može se solidno napraviti i pogledati. Pogotovo u pregledniku, dok se slika zaslona vrlo često za jakog dnevnog svjetla jedva nazire. Ekran je uvijek uključen i ne troši puno energije, a ima mogućnost pregleda i slika i videa. Uopće to nisam koristio i nisam si htio kvariti dojam jer na računalu slijedi pravo i odlično iznenađenje u gotovo fascinantnom videu ili slikama.

Inače, podaci se 'povlače' preko SD kartice smještene ispod baterije ili preko USB ulaza koji se koristi i za spajanje punjača baterije. Zaključak je da kamera nije velika, lijepog je i praktičnog dizajna, čak atraktivna, doduše i robusna. Zato je se bez straha može čvrsto uzeti u ruke i spremiti bilo gdje. Neće joj biti ništa padne li, niti joj smetaju prašina, blato ili bilo kakva vremenska neprilika. Ono što još krasi Garminovu kameru Virb je kvalitetna produkcija i integriranje svih podataka na samu snimku, što pojačava vjerodostojnost avanture i prijeđene rute. Tako bogatiji video omogućuje da se u svakom trenutku vidi brzina kretanja, kako nam kuca srce, na kojoj visini je kadar snimljen i koliko je bilo celzijevaca prilikom vožnje. Za neke parametre potrebno je imati odvojene senzore, za mjerenje vanjske temperature na primjer. Uređivanje videopriloga također može biti izazov kojim se pojačava akcijski doživljaj.

Naravno da se može i slikati iz 'ruke', pa Virb prema potrebi služi i kao svaki drugi fotoaparat. Ali ne gledate kroz okular ili, kao kod mobitela, kroz ekran, već, kako sam rekao, čvrsto i hrabro u ruku i otprilike odredite kadar. Objektiv je zaista širok i prizor se vjerojatno neće fulati. U divljini i lošim vremenskim uvjetima Virbom je lakše upravljati nego mobitelom ili fotoaparatom. Jest, malo se teže tako slika, no može se malo i uz pogled na ekran ili, kao sam već napomenuo, slikanjem 'na pamet', a ova kamera je za to i napravljena, da snima sama, pa zašto ne iskoristiti i tu mogućnost? Tako će se eventualna kupnja kamere višestruko isplatiti jer će biti češće u upotrebi. Kao što radim ja. I kada hodam po Zagrebu, imam Virb sa sobom. Akcijska kamera tako mi je postala standardna oprema za kretanje, od vožnje tramvajem do šetnje Zrinjevcem, ispijanja kave u omiljenom kafiću Mamurluk ili hodanja Sljemenom. Zamišljam i bicikliranje Velebitom već u lipnju.

Zapravo, kada sve zbrojim i oduzmem, po meni je najveća vrijednost kamere to što se za bilo kakav fotodetalj nije potrebno zaustavljati, a to biciklisti obično ne vole. Čak i ako se radi o kratkom predahu, koristiš Virb, jer opet treba iz ruksaka ili torbice vaditi drugi uređaj, pokretati ga, pa dok ga nariktaš, a Virb je tu, već aktivan i spreman za akciju. O videosnimanju da i ne govorimo jer na težoj ruti nije moguće npr. snimati mobitelom ili na neki drugačiji način, već fiksnom kamerom na volanu ili kacigi vozača. Veselim se zapravo ljetnim mjesecima jer mislim da će izazovi biti puno veći. A treba i zaroniti s kamerom da vidimo kako snima pod vodom. Već se vidim na pedaliranju dolinom Kupe - malo vožnje kanuom, malo fotkanja i ispod površine planinske rijeke te opet pedaliranja padinama Risnjaka. Valjda ću sve to i dobro snimiti kao što sam zamislio.