Bilo bi lijepo i da si i između dviju naših država napravimo biciklističke rute, što dijelom već i jesmo u Istri, Gorskom kotaru i Međimurju. Umjesto što se postavljaju nove žice i prepreke. No nadamo se da je to svakako privremeno, barem što se nove žice tiče i da ćemo svi razvijati, pa i Slovenija i Hrvatska, prekogranični cikloturizam koji je baš vrlo popularan kada rute prolaze kroz više država. No vratimo se ljepšoj strani našeg izleta ljubljanskom adventu, biciklizmu i ruti oko grada koju smo, naravno, začinili posjetom središtu grada na kraju jednodnevne bike ture.

Iz Zagreba smo krenuli vlakom malo prije sedam sati, nas desetak biciklista, naravno koristeći popust tzv. šparne karte, pa nas je povratna karta do Ljubljane koštala devedeset kuna. Kako smo bicikle do Ljubljane prevezli jednim autom, nešto smo još imali troškova za gorivo i cestarinu. Izlet nas je sve zajedno došao oko 120 kuna. Uz nešto potrošenih eura na Adventu u Ljubljani, ovaj željezničko-biciklistički dan bio je dobro osmišljen i ne preskup. Što je najvažnije, vidjeli smo nešto novo i drugačije i napravili oko četrdeset kilometara, s obzirom na to da smo na rutu krenuli od željezničkog kolodvora. Tako smo, vozeći se po gradskim ulicama i novim biciklističkim stazama, stigli do ruba grada i staze 'Pot spominov i tovarištva'.

Okupani hladnim jutarnjim zrakama započeli smo višesatnu vožnju. Inače, ruta je, osim na jednom dijelu, stalno unutar tzv. ringa iliti obilaznice oko Ljubljane. Staza je široka oko četiri metra pa se po njoj svi lako kreću, od hodača do biciklista. Vrlo je pregledna, a s povremenim prolazima kroz gradska naselja i posebna. Staza je napravljena još osamdesetih godina, a kasnije je uređivana. Nedavno je obnovljen brdski dio staze u duljini od četiri kilometra. Napravljena su i odmorišta i vidikovci, a vidljiva su i mjesta gdje je bila povučena žica. Taj dio staze je očito vrlo popularan jer smo tu sreli najviše posjetitelja, onih koji trče i voze bicikle. Staza ima i još jedan naziv, a naravno, spominjem ga s razlogom. Zeleni prsten oko Ljubljane.

I doista, staza je većinom takva i provlači se kroz šume, jezerca, livade i vrtove rubnih naselja i ulica. U jednoj aleji bilo je toliko lijepo da smo se i dulje zadržali. Staza je relativno dobro označena s karakterističnom crvenom zvijezdom, a zbog rute je svih ovih godina posađeno oko osam tisuća stabala. Iako nakon puštanja staze u promet nije bila predviđena za bicikliste, naknadno je zbog popularnosti biciklizma dozvoljena vožnja biciklom pod uvjetom da se ne ugrožavaju pješaci. GPS trag staze možete pogledati ovdje. Vrlo ju je lijepo vjerojatno proći i u druga godišnja doba, no u zimskim uvjetima nije loše biti uvijek u blizini naselja ili grada. A opet, voziš se lijepo, relativno dosta kilometara, pravi i zdravi trening. Ni pretežak niti prezahtjevan. Staza se smatra i jedinstvenim spomenikom uređene prirode.