Od lopoča i suncokreta do kleti i zelenih vinograda - tako bi se mogla nazvati bike ruta na koju sam se uputio iz Marije Bistrice. Krenuo sam na Vinski vrh u posjet Vinariji Bolfan, malom hotelu i restoranu. Na lijepe zagorske doline sam očito zaboravio. Na spomen Zagorja prvo pomislim na brežuljke. Kako i ne bih, jer da izađem iz Marije Bistrice i krenem prema Konjščini i Budinščini, morao sam dobro zapeti. No ipak uspon nije jako zahtjevan, laganom i puštenom vožnjom savlada se brzo. Uz to, otvaraju se lijepi vidici na Svetište i Kalvariju, a u daljini vidi se i Sljeme.

Poljanica Bistrička prvo je selo u koje sam stigao. Odande se pak spuštam prema potpuno drugom dijelu Zagorja. Ivanščica izgleda kao da vidim Alpe, a ni Strahinjčica i Kalnik ne djeluju da su puno manji. Put kojim idem je asfaltiran i nije prometan. No pronašao sam male idilične makadamske poveznice, tek toliko da bolje osjetim kraj. Tako sam i naišao na nekoliko starih kuća u kojima se ne živi, ali ih vlasnici uređuju i održavaju. Prepune su cvijeća. Dvorištima pak paradiraju guske i zagorski purani koji daju poseban štih tradicionalnim okućnicama. Vidio sam i malu retenciju gdje sam se družio s lopočima koji su se veselili sunčevim zrakama i fotografima. Kao i suncokreti, kojih je bilo sve više kako sam se počeo uspinjati prema brdima. Primijetio sam da je sve prepuno voća i povrća. Očito je ove godine sve dobro rodilo. I grozdovi su veliki, tako da će biti puno dobrog vina.

Očito Zagorju paše dobar omjer sunca i kiše koji se stalno izmjenjuju, bar ovog srpnja. Vrijeme mi brzo prolazi, ali najteže tek dolazi. Treba se popeti na Vinski vrh, jednu od najljepših točki u Zagorju. Malo prije Budinščine skreće se desno prema Hrašćini i Trgovišću. Kod ogromnog hrasta i serpentine možete zastati i odahnuti u dubokoj hladovini. Ukupno povećanje nadmorske visine na ruti je 563 metra.

No do Vinskog vrha ondje treba savladati bar 350 metara u kratkom razmaku od tri kilometra. Na samom kraju bike treba i pogurnuti. No sve dalje će se isplatiti. Uspona više nema, tu je sve ravno. Kao da ste na kraju svijeta.

Dočekali su me ligeštuli i čaša mirisnog vina Rizling Primus iz 2015. Nakon nezaobilaznih zagorskih štrukli s orašastim plodovima na red je došao domaći sladoled. Biram okus limuna s bučinim uljem.

Maja Grđan, voditeljica objekta, pokazuje mi sobe koje čuvaju dobre vile. Mali hotel, vinarija i restoran su i odličan vidikovac na sve četiri strane svijeta. Skoro tri sata sam se zadržao na Vinskom vrhu, a toliko mi je trebalo da dođem do tamo i vratim se na polaznu točku. Krasan, skoro cjelodnevni bike izlet za svakog.

Ruta od hotela Kaj u Mariji Bistrici do Vinskog vrha i natrag duga je četrdeset kilometara. Srednje je teška. U hotelu možete i rentati bicikle, električne i obične.

Poslije možete, kao i ja, kalorije nadoknaditi u hotelskom restoranu Academia. Tek kada sam probao zagorsku juhu, lungić i njoke, malo sam proguglao i nisam se iznenadio time da sam u jednom u najboljih restorana u Hrvatskoj. Wellness i bike ponuda također će vas iznenaditi. Mali i intimni hotel u poznatom marijanskom svetištu idealno je mjesto za aktivni ljetni odmor.