Naš bloger krenuo je putem doline rijeke Gacke i Velebita otkrivajući jesenje čari krajeva u kojima se pripremite na česta zaustavljanja jer su vidici naprosto prekrasni
Vožnju biciklom nije uvijek lako početi. Zato se ovaj put dolina Gacke učinila kao dobar mamac za iskorištavanje sve kraćih jesenjih dana. Uz nešto manje kilometara, pruža se puno mogućnosti. Odlučite li voziti od vrila do vrila, već ste napravili vožnju i pol. Obavezno se treba pripremiti na česta zaustavljanja, jer Gacka je jednostavno takva.
Simpatične cestice bez puno prometa uvijek će vas nekamo odvesti. Zalutati sigurno nećete. Ako vas ne bocne koja pastrva svojim veselim skokom, pažnju će privući zelene podvodne rese Gacke. Toliko ih je da ih treba i kositi. Još u davna vremena za to se koristila posebna plav od izdubljenog debla. Ova krševita rijeka, kao i cijela dolina, puna je povijesnih zdanja. Zdenci, na primjer, a jedan takav napravljen je u Sincu, povodom prolaska kralja Tomislava.
Danas Gacka ima turistički potencijal i postala je druga livada, ona za aktivni život i odmor. Bistra i čista, toliko je privlačna da u njeno razgledanje možete krenuti staklenim kanuom kako biste što bolje doživjeli njen podvodni svijet. S bicikla neće biti ništa manje interesantno. Najpoznatija je Barkanova staza, duga oko četrdeset kilometara. Upravo ona pruža to da se Gacka doživi u jednom dahu. Obići ćete izvore u Čovićima i Majerovo vrilo te vidjeti još netaknute drvene mlinice. Ovdje treba računati na dulje zadržavanje, a idealno je za pauzu. U kamenoj kućici je mali OPG koji se također može obići i razgledati. Naravno, i kušati ili kupiti neki od domaćih proizvoda.
Ruta ide dalje prema Sincu i najvišoj točki s koje se pruža lijep pogled na još jedan izvor, Tonković vrilo. Ovuda će biti i vožnje po makadamu i malim stazama. Bike staza dobro je označena i uz Gacku, koja je uvijek tu negdje, vratit ćete se na polaznu točku u Otočac. Postoji niz mogućnosti za kreaciju vlastitog cjelodnevnog bike izleta, kombinirajući i niz drugih ruta. Tri jezera još je jedna lagana ruta, a Dabarska staza je brdska i nešto zahtjevnija. Okolne planine mame samo tako - velebitski masiv ovdje je dominantan. Uz njega se lagano uspinje autocesta A1 prema Splitu. Kamo se odlučiti za sljedeću bike rundu? Bike nosači su na autu i bicikli na krovu u trenu. Lijepo vrijeme mami u planine. Iz hotela Gacka uputio sam se prema Štirovači, u još jedno srce, ovoga puta velebitsko. Srednji Velebit to i jest. A poseban je u jesen. Ondje je i najviše crnogoričnih šuma na Velebitu, koje se svojim smeđim bojama ovih dana igraju samo tako.
S obzirom na to da će ovaj izlet uključivati i bike vožnju i hodanje po okolnim vrhovima, izbor ceste i Alanskog prijevoja bio je logičan. Treba napomenuti da je ovo područje Parka prirode Velebit i rubno područje NP-a Sjeverni Velebit. Nakon razigrane doline Gacke naći se u carstvu krških polja i vrhova više je nego dojmljivo. Vožnja biciklom ovuda čini se kao zgoditak na lutriji. Nakon manjih uspona slijedi vožnja po makadamu prema Alanu. I tih pet kilometara će proći za čas. Nakon toga vidici i ravna zavojita cesta koja se probija prema dijelu Velebita, otkuda se pruža pogled prema moru i otocima Sjevernog Jadrana. Ovdje je i planinarska kuća koja radi vikendom. Okrepa je uvijek moguća.
Za planinarsku rutu odabrao sam Kitu, koja mi se činila najzanimljivijom. Vizualno i orijentacijski mi se činila kao prikladan vrh i mislio sam da se neću izgubiti. Uz to, u domu, gdje sam ostavio bajk, rekao sam kamo idem. Malo sam se pješice vratio u utrobu Velebita i u miru napravio nekoliko uspješnih fotki šumske ceste koja kao da je nestvarna. Smeđe grane nadvile su se nad makadam i kroz sjenu se ocrtavale na cesti. Vrh Kita je na nadmorskoj visini od 1573 metra i s alanske ceste može se stići za malo više od pola sata. Taman je bilo dovoljno vremena za uživanje na travnatom vrhu. Uslijedio je silazak i povratak u dom na Alanu, odakle je nakon obavezne rakijice počelo spuštanje biciklom drugim putem preko Lubenovca kroz Mrkvište natrag prema Štirovači. Dan je brzo prošao, ali tako je to u prirodi uz toplo i lijepo vrijeme te čarobno jesensko izdanje Velebita.
Obiteljski hotel Gacka, za koji još kažu da je i ribički hotel, smješten je uz samu rijeku. Ondje naime odsjedaju ribiči iz cijelog svijeta koji dolaze u mušičarenje i lov na pastrvu. Evo, sada pomalo stižu i turisti na dva kotača. U rustikalnom i starinskom stilu napravljen je u netaknutoj prirodi. Brojni izvori tako neometano teku uz hotelske objekte i terase. Naravno, na radost posjetitelja. Goste najviše iznenadi kada na stol dobiju kriglu vode koju netom prije natoče iz vrila. Domaći sir i pršut uz tako dobru vodu poprave raspoloženje. I ono gastronomsko. Kako i ne bi kada uz pastrvu možete uživati u drugim ličkim specijalitetima. Kada ima vremena, sigurno će s vama popričati i ispričati neku od tajni Gacke domaćin Ivan Orešković. Iako je zaokupljen s obitelji hotelskim biznisom, osmišljavanjem novih sadržaja i izgradnjom lijepih apartmana, za goste se uvijek nađe vremena.
S auto nosačima Atera Giro testirao sam i Mazdu 3 Sedan. Oni koji žele limuzinu, ne preskupu, s kojom mogu i na Velebit i na more ili vrludati po gradu, mogu razmisliti o ovom modelu Mazde. Ono što ovaj uzbudljiv sportski auto krasi je niska potrošnja goriva i nenadmašna uzbudljivost u vožnji. Prednjači u svojoj klasi i cijenom i sigurnosnim elementima. Treba se dobro potruditi da ovaj auto s još dva bicikla na krovu troši više od četiri litre goriva na sto kilometara.
Bicikl Giant Anthem 3 još jednom se pokazao kao ugodan i siguran partner na laganoj podlozi u dolini Gacke. Ipak, svoje pravo lice pokazao je na Velebitu. Nema tog terena ili spusta gdje ovaj bajk nije vladar situacije. Vrlo je ugodan za svaku izletničku vožnju, a prema želji možete s njim ići i na onu zahtjevniju. Za vikend će biti i odličan takmičar na utrci. To je lagani bicikl s dvije suspenzije - ona stražnja ful je tako dizajnirana i postavljena da mu daje neslućene mogućnosti u osvajanju novih ciljeva i vrhova.