Sve tri ceste su u relativno dobrom stanju. Cesta preko Alana ide kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit te se deset kilometara makadamske ceste stalno uređuje i održava. Ukoliko vrijeme dopusti, nakon što se odvojite od asfaltne ceste iz Krasnog, može se ići i preko Lubenovca do Alana.

Put je nešto dulji, ali pruža posjet krškoj dolini Lubenovac. Ispod vrha Alančić su uređeni stari pastirski stanovi. Ukupno je uređeno šest kamenih kuća, a tri su dostupne turistima za boravak u netaknutom komadiću Hrvatske. Tu je ujedno info centar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit koji upravlja objektima. Samo četiri kilometra dalje je prijevoj Alan, koji izgleda kao mali plato s vijugavom prometnicom po kojoj je stvarno lijepo pedalirati.

Okruženi okolnim vrhovima i jesenjim bojama, zaista možete uživati u divljini i tišini. Na Alanu je i planinarski dom koji je otvoren preko vikenda. Biciklistima je kod udaljenijih područja najveći problem logistika. Ako dođete autom do neke točke, onda se do nje treba i vratiti. Treba dobro procijeniti mogućnosti. U srcu Velebita ste sigurni, nema velikih uspona oko Lubenovca i Alana.

No ako se odlučite spustiti cestom do mora, Jadranske magistrale ili sve do Jablanca, treba računati na povratak koji će zahtijevati uspon više od tisuću i tristo metara po asfaltnoj cesti dugoj dvadeset kilometara. Uska, ali je vrhunska i atraktivna je za spuštanje. S brojnim serpentinama, definitivno je još jedna bike ljepotica.

U ovo jesensko vrijeme doživljaj je još veći. S planine, gdje su već vrlo hladne noći, odlazak do mora, gdje se još može kupati, poseban je užitak. Ako imate pomoćnog vozača auta da dođe po vas kad zatreba, dobra je opcija. Još bolje ako se možete popeti natrag cestom do mjesta polaska.

Dani su još relativno dugi, tako da je bike putovanje više nego izvedivo. Električnim biciklom to može svaki rekreativac, no običnim mtb biciklom ipak oni spremniji biciklisti. Ako ste se smjestili u planinarskom domu ili pastirskim stanovima, nećete morati tako puno voziti. Više će ostati za uživanje, zasluženi ručak, fotografiranje ili hike posjet do obližnjih vrhova. Inače, od Krasnog do skretanja za Alan ima oko petnaest kilometara. Tu je idealno mjesto da se ostavi auto pa krene na vožnju do prijevoja Alan.

Nekako zaboravljena je Dabarska cesta, dosta udaljena od većih središta ili uvriježenih putova. Već spomenutim putem od Krasnog ide se sve do Štirovače, mjesta u središtu Velebita gdje je nekoliko šumskih i vikend objekata. To je možda i najljepši dio Velebita.

Također, to je pozicija gdje se može ostaviti auto, pa dalje nastaviti biciklom. Dabarska cesta počinje pomalo dosadnim šumskim usponom dugim osam kilometara. No nakon toga izlazi se na zubate kukove, tunele i idiličnu staru cestu koja izgleda kao remek-djelo. Prijevoj Dabarska kosa je nešto niži, na manje od tisuću metara nad morem.

Lakše je doći do njega. Na putu je nekoliko planinarskih kuća pa će vjerojatno bar jedna biti otvorena. Kod Prpe, Ane ili Kate u zaseoku Došen Dabru bit ćete dobrodošli. Dabarska kosa ima taj poseban kontakt s kršem, morem i Likom u zaleđu. Na jednoj ruti od desetak kilometara proći će se tri ili četiri godišnja doba. Čak i kada je vrijeme lijepo. Puno je panoramskih lokacija, tako da treba računati da će se potrošiti vrijeme na fotografiranje ili razgledavanje. Na mjestu gdje se cesta počinje spuštati, kod Dabarske kose, treba se okrenuti natrag osim ako izlet nije drugačije planiran. Cesta od Štirovače do Dabarske kose cijela je pod makadamom i duga oko dvadeset kilometara.

Majstorska cesta počinje u selu Sv. Rok blizu ceste A1 te poznate autoceste i tunela Sveti Rok, a završava izlaskom na državnu cestu Obrovac - Maslenički most. Najpoznatija je stara cesta koja je povezivala unutrašnjost i Dalmaciju. U vrijeme kada je izgrađena bila je vrijedna divljenja. Tako je i danas. Gotovo je cijela makadamski put i duga je četrdeset kilometara. Treba računati na uspon od tisuću i petsto metara, pogotovo ako izlet završite na Zrmanji u Muškovcima. Kao ja, tada ćete se još malo penjati uzvodno uz Zrmanju, ali i doći do jednog od najljepših slapova. Tu je i autokamp, rafting i kanu centar. A u objektu na samoj obali može se dobro pojesti. Taman da se srede dojmovi, ali i odmori od brojnih serpentina na Majstorskoj cesti. Najatraktivniji dio je dakako na dalmatinskoj strani. Prolazi se uz sam Tulove grede, gdje su snimane scene brojnih filmova, pa i legendarnog 'Winnetoua'.

Ovo je definitivno za bike najbolji prolaz kroz Velebit. Nije pretežak, a vrlo je atraktivan. Iako sam prošao nekoliko puta, uvijek sam imao lijepo vrijeme i bez jakog vjetra. No na Velebitu uvijek puše, o tome treba voditi brigu, kao i o odjeći. Na putu je nekoliko crkava, napuštenih starih sela, a prolazi se iznad južnog portala tunela Sveti Rok. Pogled nije fenomenalan samo prema moru, otocima i Ravnim kotarima, već i modernoj autocesti. Majstorska cesta je mjestimice malo izrovana na nekim zavojima od bujičnih voda, a planira se obnoviti. Ideja da se presvuče tzv. finim makadamom. Planirana je izgradnja i originalnih odmorišta koja su nekada služila za kočije te odmor putnika i konja. Danas bi služila turistima koju ju sve više posjećuju, posebno biciklom.