Kad mi je bike partner Roberto predložio na najljepšoj terasi u Gorskom kotaru pastrvu za ručak, pomislio sam da izbor i nije loš, pa tu smo kraj tih pastrva i promatramo ih kako se brčkaju u hladnom Kamačniku na ušću Dobre. E, pa sada da ćemo još pastrvu dobiti serviranu pa makar i simbolički na dva kotača, to si nisam mislio. Ljubazni domaćini u bistrou 'Kamačnik' spremili su nam objed od autohtonih specijaliteta, pastrve na 'dva kotača od limuna', koprive s krumpirom i štrudlom od borovnica. Što se kaže, za polizati prste, a kako i ne bi, naime, treba i znati ispeći pastrvu i isto tako napraviti štrudlu i ukrasiti je bojom tamne borovnice koja je netom ubrana ovdje po goranskim šumama.

I kada dodamo tome još huk vjetra i žubor Kamačnika i Dobre, Vrbovsko zaista postaje prepoznatljivi brend. Toga su svjesni i u Turističkoj zajednici i upravi grada Vrbovsko i trude se ovaj kraj učiniti prepoznatljivim, a iz novog slogana 'četiri godišnja doba' daju naslutiti daljnje planove turističkog razvoja. Uz ostalu ponudu, to bio uvod u cjelogodišnju turističku ponudu, jer svako godišnje doba ovdje predstavlja jedinstvenu priliku. Kamačnik je zaštićeni krajolik, omiljeno je izletište koje krasi neopisivo lijepa priroda i koja stalno očekuje svoje posjetitelje. Ni sam više ne znam kada je u dolini Kamačnika najljepše: ljeti, u proljeće, na jesen ili možda zimi.

Kamačnik je lider

Inače, kanjon Kamačnika dug je malo više od tri kilometra i idealan za šetače željnih malo više od običnog hodanja. Ja sam posjet ovog puta uklopio u hike&bike turu, dakle, malo šetnje od dva sata, zatim okrepu i Pedaliranje po dolini Dobre, što će također biti zanimljivo svima koji žele izbjeći uspone ili zahtjevniju vožnju. Ta kombinacija pokazala se idealnom po ovoj vrućini kada se i u Gorskom kotaru preko dana temperature dižu i do tridesetak stupnjeva Celzija. Oni ambiciozniji mogu odabrati neku brdsku turu koja ide dijelom pu šumi i, naravno, s puno uspona. Postavljene su i nove info table o domicilnim biciklističkim rutama, jedino bi na Kamačniku trebalo napraviti neki parking za bicikle, pogotovo kada se ostave na dulje vrijeme radi odlaska na pješačku turu ili zbog posjeta izletištu.

Kamačnik i Dobra te zanimljiva naselja i dvorci, tek su dio mogućnosti Vrbovskog, područje grada seže i do rijeke Kupe i Slovenije. O svemu tome priča mi Tatjana Kušić, direktorica TZ Vrbovsko; naime, planiraju i dalje uređivati obalu Kupe i uvoditi nove sadržaje u većem obimu nego do sada. Rijeka Kupa, koja se proteže ovdje u dužini od 21 kilometra, pruža niz mogućnosti za rekreativni i aktivni turizam. Lani je izgrađeno tri kilometra šetnice dolinom Kupe, koja je baš u ovim vrelim danima prepuna turista. Blaževci, Riblje i kupalište Klanac i općenito kraj oko Lukovdola i Severina na Kupi, male su i još nedovoljno poznate turističke meke. Adrenalinski turizam tako će se lijepo nadopuniti i u tom području. Ipak, Kamačnik je stekao izuzetnu popularnost i porast posjećenosti. Ugostiteljski objekt otvoren je cijele godine i pruža kvalitetnu gastro ponudu, a uz mnoge manifestacije koje se ovdje održavaju, sve skupa povećava ukupnu ponudu. Gradonačelnik Vrbovskog Dražen Mufić najavljuje nove inicijative za daljnji razvoj turizma i nova ulaganja u destinacije poput Orlovih stijena, Bijele kose, Frankopanskog dvorca i Čogrljeva jezera.

I moj biciklistički cilj danas je posjetiti Čogrljevo jezero o kojem svi pričaju. A nikako da ga posjetim jer mi je uvijek bio izvan ruke, a samo se treba odvažiti i krenuti. Iz Vrbovskog se kreće uzvodno uz Dobru po lijevoj obali i makadamskoj cesti koja je lijepo uređena. Odmah će zapeti za oko stari kameni most koji nema ni početka ni kraja, samo tako visi nad Dobrom. Ovuda prolazi i željeznička pruga Zagreb – Rijeka, a svojevremeno je bilo planova da se napravi odvojak pruge prema Sloveniji i tamošnjim rudnicima. U tom smislu je izgrađen već spomenuti most, pa čak i tunel. No ta pruga nije nikada izgrađena, tako da je ostao samo lijepi kameni most i tunel kojeg bih možda nekom drugom prilikom i potražio. Nakon nekoliko kilometara vožnje uz blistavu Dobru, stiže se do pilane i Jelenskog Jarka, potom prolazi ispod novoga nadvožnjaka riječke pruge i dolazi do ceste meda. Naime, ovdje ima dosta pčelara i mogu samo misliti koliko je iz ovih livada i šuma kvalitetan med. Iako simbolički zgodno zvuči, pedaliramo po cesti meda. Dolina Dobre se pomalo širi i lagano prolazimo kroz skretanja za manja goranska naselja. Slikamo se uz svaki most koji prelazi Dobru. Nekako po visokim smrekama naslućujem da se iznad nas otkriva visoravan i da bi tu negdje moglo biti Čogrljevo jezero.

Na ulazu u Moravice stajemo kod ljubaznih mještana koji nas upućuju na lijevo skretanje prema jezeru uz istoimeni potok. Iako sam imao neku predodžbu, moje iznenađenje je ipak bilo veliko. Toliko boja na kraju vrućeg dana i toliko hladovine i prekrasnih pejzaža... Šteta što barem malo nije uređena nekadašnja pilana koju je pokretala baš voda iz jezera. Čogrljevo jezero zapravo se sastoji od pet malih izvora i jednog slapa niz koji voda odlazi dalje prema dolini. Okružuju ga visoke, gotovo do neba, crnogorične šume, a oko jezara postoji šetnica, tako da se može uživati u odsjajima koji stalno mijenjaju vizuru ovog prekrasnog krajolika. Zapravo je sve zeleno i plavo, a zagledate li se prema bistrom jezeru, možete i uhvatiti, barem pogledom, poznatu stanovnicu potočnu pastrvu.

Biciklistički izlet može se i nastaviti dalje uz Dobru sve do mjesta Donja Dobra gdje slijede usponi prema Skradu i Brod Moravicama. Svoju današnju bike avanturu završili smo u Moravicama gdje smo se ukrcali na bike vlak i krenuli prema Zagrebu. Kada smo dolazili ujutro, sišli smo iz vlaka u Vrbovskom pa tako kombinirali pješačko-biciklističku turu, s po dva-tri sata hoda i toliko laganog pedaliranja. Uz dosta odmora, što je baš i dobro došlo, imajući u vidu vremenske uvjete koji su ovih dana sve samo ne lagani.

Sportsko ljeto u Vrbovskom

Uz šetnju i planinarenje, područje Vrbovskog ima i pet biciklističkih staza. Ruta uz Dobru koju smo prošli duga je 19 kilometara i lagana je za vožnju. Zatim staza Gomirje koja je zbog manjih uspona srednje teška, duga je 17 km. Vrlo je zanimljiva jer je kružna, dijelom ide uz Dobru nizvodno, može se posjetiti manastir Gomirje, a pri povratku se prolazi kroz šumu i puno lijepih proplanaka punih samoniklog bilja i raslinja. Tu se prelazi autocesta Zagreb – Rijeka i dolazi do Kamačnika. Zatim, tu su i brdske staze koje su zahtjevnije i s vrlo velikim usponima, ali zato nezaboravni pogledi i ljepota prirode neće izostati. Staza Orlove stijene duga je 37 km i s ukupnim usponom 730 metara preko Litorića. Staza Severin na Kupi i Lukovdol duga je 32 kilometra i ima uspon od 550 metara. Ipak, najdojmljivija i najteža je ruta Bijela Kosa duga 34 kilometra s ukupnim usponom od 850 metara.

Inače, tradicionalno početkom kolovoza u Vrbovskom se održava i manifestacija 'Sportsko ljeto'. Okupila je i bicikliste, trkače, a sportski događaji obilježeni su i croos utrkom 'Jelenski jarak' te dječjom natjecateljskom biciklijadom i kombinacijom biciklizma i trčanja i bili su vrlo uspješni i dobro posjećeni. Više na www.tz-vrbovsko.hri