U potrazi za pravim proljećem na biciklu otišao sam na more. I to do najboljeg bike odredišta u Dalmaciji. Makarska rivijera idealna je za pedaliranje nakon duge zime. Ono što pružaju rute uz plaže od Brela do Tučepa, stara sela podno Biokova i vrh Sv. Jure san je svakog biciklista. Ovdje će naime biti zadovoljni svi od rekreativaca do onih kojima će uspon na vrh Biokova biti prvorazredni uspjeh i doživljaj. Od neke od prelijepih pješčanih plaža do neba iznad Biokova. Uostalom ovdje će na Sv. Juri na 1763 metra iznad mora u travnju biti cilj jedne od etapa bike utrke 'Tour of Croatia'.

Za trening i pripremu za uspon predlažem jutarnje trčanje ili hodanje po nepreglednim šetnicama. Dani su sve dulji tako da će za pedaliranje biti vremena. Nakon dobrog doručka za prvi dan biti će taman malo istraživanja pod biokovskim selima. Ne treba ići visoko, malo iznad mora biti će dovoljno. Nakon zime i relativno manje vožnje na dva kotača, za koljena će biti po mjeri uspon do Basta, Makra ili Topića. Pogledi prema makarskoj rivijeri i otocima su zadivljujući. Ako želite još malo fotografirati i zaviriti u neke od tajni starih putova i naselja vrijeme će brzo proći. Ja obično napravim kružnu vožnju, prvi dio po padinama Biokova, a povratak uz more. Uz naravno zasluženi spust. Ovog puta je to bilo kroz selo Gornji Kričak do Brela.

Nakupi se kilometara, vožnja uz obalu također potraje. Zastati čete sigurno na nekoj od pustih i bijelih plaža. Sada su najljepše. Uz puno cvijeća i zelenila. I puno beskrajno plavog mora. Mjesta poput Brela, Baške Vode i Promajna izgledaju neobično u ovo doba godine. Bez gužve i brojnih turista. Baš za opuštanje, ali i upoznavanje. Bolje se mogu vidjeti i osjetiti. Neka od njih poput Krvavice izgledaju kao da je vrijeme stalo. Stare kamene kuće gotovo su netaknute. Srećem bicikliste iz Poljske koji bi se baš ovdje htjeli fotografirati uz ribarske mreže i brodice na suhom vezu. Sigurno ćete s nekim od bezbrižnih barbi popričati uz mul ili barku po kojoj kuckaju. Tako mi starosjedioci i stari morski vuci Niko i Ivan pričaju kako ih baš vesele biciklisti. Oni dođu prvi već prije Uskrsa, a zadnji odu. Prije nije bilo ovdje nikoga osim nas mještana ili kojeg vikendaša, kažu mi ljubazni mještani.

I doista je tako. Kada sam u glavi pokušao prebrojiti bicikliste koja sam sreo i ja sam se iznenadio. Možda stotinjak. Ovako raštrkane po rivijeri nisam ih ni ja doživio. Iako van sezone puno objekata ne radi, za ručak ili kavu neće biti problem. Birati ćete najbolju terasu i ambijent. A duž rivijere rade i trgovine i kiosci tako da je okrepa ili opskrba neupitna.

Na ovoj obalnoj vožnji meni je najinteresantnije provlačenje uz stijene pred Makarskom iz pravca Brela. A od Makarske prema Tučepima je pak kratka, ali zanimljiva brdska ruta. Koja s vizurama planine i mora s druge strane podsjeća kao na kaubojske filmske prizore.

Jedan od slijedećih bike izleta svakako treba biti prema Podgori i Živogošću. Također se mogu kombinirati s pastirskim cestama ili vatrogasnim putevima. Ambiciozniji mogu doći sve do Drvenika i starog sela iznad Zaostroga. Biti će to također vožnja i pol. Za povratak se uvijek može koristiti magistrala, koja je ovdje manje prometna, pogotovo van sezone. Inače ovo područje prošle godine pogodili su veliki požari čije se posljedice vide na svakom koraku. Pred hotelom Alga u Tučepima u tijeku su pripreme za doček prvih gostiju za Uskrs. Biciklisti iz Slovenije su već stigli. Oni će odraditi svoj klupski proljetni trening u Dalmaciji.

Posjet Parku prirode Biokovo treba dobro pripremiti, ali se ne treba bojati. Popeti se do Vrata Bikova može svako. Pješice ili na biciklu. Ima li se više vremena na raspolaganju, tako se oni manje spremni mogu na osvajanje vrha odvažiti uz prethodnu vožnju u dvije ili tri dionice. Zašto ne doći samo do Vlaških vrata. Osjetiti i okusiti se može Biokovo s bilo koje točke. Od Uskrsa je otvoren i ugostiteljski objekt Vrata Biokova, a niz mještana sve više obilazi ili obnavlja stare kuće. Tako da će uvijek netko naići. Ako nitko drugi neće, budu djelatnici Parka prirode. Oni sada imaju puno posla na proljetnom čišćenju ceste jer za prve posjetitelje i već spomenutu bike utrku sve treba biti spremno.

Ja pri svakom usponu, pa tako i ovom. Nastojim ne razmišljati o težini penjanja biciklom na ovako visoki vrh. Gdje će se možda istopiti i više od dvije tisuća kalorija u tih dvadeset kilometara. Treba ponijeti dovoljno vode i energetskih pločica i napitaka. A poslije kada se spušta s vrha, sve je lakše. Nagrada u obliku dobrog pršuta ili fine večere neće izostati. Ja baš o tome mislim kad mi je teško. O dobrim slikama koje ću snimiti ili nekom pomalo nestvarnom doživljaju kojeg se može ovdje u vrletima doživjeti. Tako sam pri svom zadnjem posjetu Sv. Juri uživao u suncu i snijegu na petnaest stupnjeva Celzija. Dok su vjetar, oblaci i magla doslovno divljali ali ispod mene. A na Sv. Juri sve tiho i mirno. Popeo sam se po lijepom vremenu i bijelim oblacima. A onda se nebo ispod mene zatvorilo.

No, kako sam znao da se budem relativno brzo spustio kroz kišne oblake, nisam paničario. Brinula me tuča ili nagli pad temperature. Ali to se nije dogodilo. Još sam stigao na gablec sa čuvarima prirode na Biokovu. Tu sam malo odmorio, a onda me zalila sva kiša ovog svijeta. Bilo je neobično vidjeti u jednom danu četiri godišnja doba. Kao da se ovuda jutros nisam penjao. U planini je sve moguće i opreza nikada dosta. Ja sam pratio prognozu i tako je bilo i predviđeno, možda je nevrijeme samo malo požurilo. Primijetio sam da je i nekoliko auta još ostalo iza mene. Što je uvijek dobro dođe li do kakvog problema. Netko vas može povesti ako treba ili pomoći. Idući dan je padala kiša što je dobro za relaksaciju u bazenu i wellnessu hotela Alga u Tučepima. Nakon kiše dolazi sunce i to ne bilokakvo već ljetno i vruće, tako da sam osjetio čari Dalmacije u najboljem svijetlu. Prvi kupači i gosti nisu se dali omesti. A za cikloturiste ožujak, travanj i svibanj su naj mjeseci pogotovo na jugu.