Kako rade hidraulične bike kočnice na snijegu i hladnoći, upitao me je preko Facebook stranice Jerko koji također planira na jedno snježno pedaliranje. Zanima ga i ima li Medo bar na izletištu Cvituša, a sada i sanjkalištu, natkriven ili zatvoreni prostor. Ravno iz Like odgovaram: popularna brunerica s ognjem na otvorenom je baš fora. Uz čaj ili kuhano vino ovdje se okupilo barem isto toliko namjernika kao i na već poznatom i popularnom lovinačkom izletištu. Mnogi su se ionako dobro ugrijali na sanjkama ili nekom od rekvizita za spuštanje niz veliku bijelu padinu. I dok iznad mene zuje klinci na ziplineu, očito je ovdje tako dobro kada se sa svih strana spuštaju. Nije li možda prehladno, baš su odvažni, pomislih. No nije mi palo na pamet da se možda ti isti pitaju što ovaj radi ovdje na biciklu. Odgovor je vrlo jednostavan, isto što i svi. Boraviš na otvorenom, ali onako kako ti odgovara.

Voditelju izletišta Cvituša, Siniši je laknulo kad je vidio nekoga na dva kotača. Prvo, nije on jedini i pomalo 'lud' koji je došao ovdje biciklom, pa kada sam ja stigao iz Zagreba u ovaj najljepši dio Hrvatske, mora da je tu puno toga dobrog, lijepog i pravo mjesto uživanje. I nismo bili jedini, dovoljno je bilo pogledati na veliko parkiralište koje je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, gdje je bilo registarskih tablica doslovce iz cijele Hrvatske. Eto, kao da su svi pohrlili u novu ličku turističku zimsku meku, a ono što posebno veseli, mislim da će ovdje biti posjetitelja i turista i u druga godišnja doba. Lovinački kraj je zaista blizu onima koji dolaze s mora, kroz tunel Sveti Rok zaista ste za čas na moru i obrnuto. Za one koji možda ne znaju, Lovinac i mjesto Sveti Rok na pola su puta između Gospića i Gračaca, a izlaz s autoceste A1 je na čvorištu Sveti Rok.

Iako je dan bio lijep, a pogled na snježni tobogan predivan, svi smo se nagurali ispred simpatične kućice i Medinog bara. Tu je ipak središnje okupljalište. Uz ličke delicije, slijedi okrepa - topli čaj za malene i kuhano vino za velike. Uz toplinu kamina na terasi za one velike, započeli smo zimsko ledenu bike priču. Bilo je zgodno vidjeti kako među ljubiteljima zimskih radosti dvoje biciklista, i to na minus šesnaest stupnjeva, proučava i analizira biciklističku kartu općine Lovinac. Iako su obronci južnog Velebita pod debelim snijegom, malo na karti, malo uživo promatrali smo kuda se penju velebitske bike ture. Svaka čast na ambiciji malenoj ali zato perspektivnoj općini Lovinac. Više od 250 kilometara označenih biciklistički staza već dovoljno govori. Možda Lovinac i nije tako mali, bar s bicikla. Naravno, svima je vrlo privlačno područje Parka Prirode Velebit koje prekriva gotovo polovicu općine.

Konačno netko uz našu predivnu prirodu, mir i tišinu, nudi još nešto više. Nova turistička agencija Lito nudi mnoge usluge i pomoć turistima. Najam bicikala i onih električnih vrlo je važan za kompletiranje cikloturističke ponude. Osim ljetnih mjeseci koji su ovdje božanstveni, tu je i tipična lička zima koju sam i sam osjetio. Idilični krajolici izmjenjuju se na svakom koraku. Uz vrlo lijepa mjestašca, tu je i jezero. Voda je veliki potencijal, naime, na području Lovinca je osamdeset izvora pitke vode. Neki od njih imaju i zanimljive nazive poput Vrila mudrosti, dok je Habatovac sa svojim izvorom, slapom i ponorom jedinstven i sigurno će postati mjesto na koje će posjetitelji dolaziti. Ovuda je prolazila stara Rimska cesta po kojoj se dijelom i pedalira. Pa Majstorska cesta preko Velebita i sl.

Na bicikl sam skoro i zaboravio. Slijedi ugodna snježna vožnja po mjestu i trenutno prohodnim cesticama i puteljcima. U šali me pitaju imam li ljetne ili zimske gume. Ja odgovaram i jedne i druge. I zaista, bicikli sve više imaju te komponente koje omogućuju vožnju u svim uvjetima. Naravno da će se brdski bicikl s većim ripnama bolje snaći na podlozi pod snijegom, pa i onoj zaleđenoj. Simpatične su lagane vožnje kroz Lička polja, ruta Suvajskih bunara, Pilar ruta, pa i ona prema brdu Žir. Sve su duge desetak ili dvadesetak kilometara, s malom visinskom razlikom. Ali zato otkrivaju sve ono skriveno, od mnogih pećina, ali i špilja kojima obiluje ovo područje te vrila i bunara, kao i čarobnu rječicu Suvaju. Mila voda i Velebitska ruta značajno su dulje i teže. Prolaze kroz srce Velebita, pored poznatih Tulovih greda i pokraj Svetog brda.

Već maštam o ljetnim vožnjama ili čim prođe snijeg. No sada se sve bijeli i ledi oko mene, a plavo nebo i nezaboravni zalazak sunce čine ovo mjesto božanstvenim. Nakon vožnje kroz Sveti Rok slijedi posjet novootvorenom Hostelu Sveti Rok koji je u kratkom vremenu postao nezaobilazno mjesto za sve koji ovdje dolaze. Iako je Lovinac imao već u ponudi i smještaj, ovakav objekt prijeko je potreban za razvoj adrenalinskog turizma. Nisam bio siguran da sam došao na pravo mjesto jer sam prvo ugledao objekt koji je više ličio na neki živahni društveni dom. Od veličine zgrade nisam ni vidio još veći natpis Hostel. Da sam ipak na pravom mjestu, dalo se primijetiti po brojnim autima koji kao da su do maloprije bili na sanjkalištu. A i oznake za bike rute i putokaz za obližnju istoimenu crkvu Svetog Roka bili su mi znak da sam dobro došao.

Početna nelagoda nestala je već kada sam otvorio vrata i vidio predvorje kakvo nemaju ni mnogi hoteli. I sve ostalo je tako, ali ovo 'hostel' bolje zvuči. I ljepše je tako raditi, neposrednije je, kaže mi Ivana Holjevac koja se brine o svojim gostima kao da su stvarno njeni zauvijek. Iako smo zakasnili na kiselo zelje jer su sanjkaši očito bili jako gladni ili je sve bilo jako fino, mi smo zato uživali u toplini hostela koji voli svoje goste već na prvu. Spasila me domaća šljivovica, kao i ličke kobasice, tako da sam mogao i ja uživati uz knjigu i suhe smokve kao i svi ostali gosti. Malo ličkog opuštanja na potpuno drugačiji način. Hostel ima i wi-fi čime se obično iznenade stranci, kojih je ovoga ljeta ovuda prošlo bezbroj. Priča mi Ivana da je gosti pitaju koliko su dužni za internetsku uslugu jer je drugdje po svijetu plate tri eura, i to svakoga dana.

Hostel Sv. Rok je savršena destinacija za sve, to mi je sasvim jasno. Pa i za one koji su malo navikli i na komfor i lijepe i čiste sobe. A opet, tu su u Lici i Lovincu, u novoj turističkoj destinaciji. A mene veseli i raduje što je ovdje potencijal za razvoj cikloturizma ogroman. U hostel su dobrodošli svi, pa i kućni ljubimci. Može se smjestiti pedesetak gostiju, što u dvokrevetnim sobama, što u onima s više kreveta. Svaka soba ima svoju kupaonicu i WC, što baš nije običaj u hostelima, ali se ovdje pokazalo da je ipak prijeko potrebno. Česti gosti su planinari i veće grupe i hostel tada ima poseban zabavni štih. Individualni gosti također vole opuštenu atmosferu koja ovdje vlada pa se mnogi osjećaju kao kod svoje kuće. No ipak, skoro na sedamsto metara nadmorske visine i u planinskom kraju, osjećaj je posve drugačiji. Ljeti se odlično spava, što uopće ne sumnjam, a evo, zimi je već sada toplo. 
Čitajući komentare na Facebooku, nisam mogao ne primijetiti puno pozitivnih i iskrenih dojmova gostiju. Posebno o pogledu prema mitskom Velebitu koji je svima inspiracija. Ali i očito ukusnim delicijama, od ličke pole do domaće slanine koju svi hvale. O ljetnoj terasi s pogledom prema Svetom brdu čuje se do Zagreba. A za mnogo toga dobrog u ovom kraju zaslužan je i načelnik općine Lovinac Hrvoje Račić koji je ovaj turistički raj učinio sve poznatijim gostima iz cijelog svijeta kojih je prošle godine bila zaista od svukud. Slikovite panorame tako svi spominju, u što smo se i sami uvjerili kada smo pogled usmjerili prema istoku gdje su nam se smiješile planine Visočica i visoki Kremen. Svi gosti su zadovoljni što mogu ponijeti sa sobom i niz gastro suvenira poput krumpira, rakije ili ličkog sira.

Imao sam još jedan zimski avanturistički zadatak: testirati robustan, ali i elegantanNissan Navara s dodatnom opremom i postavljenim bike nosačima na teretnom prostoru, što smo prvi isprobali u Hrvatskoj. Auto koji je idealan za prijevoz svih vrsta tereta, od puno prtljage i stvari koje svi volimo ponijeti na putovanje do bicikala. Pogon na sva četiri kotača učinio nas je suverenima po velebitskim padinama, ali i ličkom polju i zaleđenim prometnicama. To je vrlo izdržljiv auto koji ima izniman vizualni dojam i postavlja se pitanje 'Može li pick-up izgledati ovako dobro?'. Nova Navara ima laganija stražnja vrata pa se utovar čini jednostavnijim. Unutra auto izgleda više kao luksuzna limuzina. U vožnji se težina auta od gotovo jedne tone i ne osjeti. Prostor za smještaj bicikala je originalno smišljen, tako da nije narušen teretni prostor niti bicikli smetaju ili onemogućuju pristup gepeku. Bicikli se jednostavno postave. Naime, oni ne idu na krov auta, nego na puno niži prtljažni prostor koji je u visini tijela, tako da ih je jednostavnije postaviti jer ni jedan krov auta nije tako nizak kao Navarin teretni dio. Još k tome nema ni otpora zraka i sigurnost bicikla je besprijekorna jer su zaštićeni kabinom. Super auto za slobodno vrijeme.
Više na www.hostelsvetirok.com, www.lito.lovinac.hr, www.pp-velebit.hr, www.lovinac.hr, www.giant.hr i www.nissan.hr