Tjedan prije emitiranja prve emisije te 1990. bio je najuzbudljiviji tjedan njegova života i kao da ništa nije nagoviještalo to da će projekt emisije 'Kućni ljubimci' imati budućnost. Od tada na ovamo svašta se promijenilo, primjerice donesen je Zakon o zaštiti životinja i više se udomljava. Impozantan je broj udomljenih ljubimaca, zbrinutih uz pomoć ljubitelja životinja, a legendarnog urednika i voditelja Antuna Ponoša nose isti entuzijazam i ljubav kao i na početku, kad je započeo s emitiranjem. Sa strašću nam govori o dosadašnjim uspjesima jedne od najdugovječnijih emisija, a koju gledatelji obožavaju.

Kako je izgledao rođendan emisije u novonormalnom ove godine?

Nikad ne bih pomislio da ću morati odgovarati na ovakvo pitanje i u ovakvim uvjetima. Budući da smo svake godine nastojali naći neku formu kako bismo obilježili rođendan, ove godine ta forma je bila jedna jedina, a to znači ostanak kod kuće, pridržavanje svih epidemioloških mjera i proslava putem društvenih mreža kako bismo pozdravili sve one koji su pratili emisiju, pomagali u njezinom radu i bili uz nju sve ovo vrijeme. Ne postoje normalni uvjeti za bilo što. Restorani ne dolaze u obzir, druženja također. Odlazeći na teren, među ljude i životinje, i snimajući priloge malo smo razgovarali na tu temu. Napravio sam i maske s logom emisije da dočara rođendansku atmosferu na terenu.

Koliko je teško iz godine u godinu održavati nivo kvalitete i zanimljivosti emisije koja i dalje jednako popularna, gledana i stječe sve više poklonika/gledatelja?

Ne gledam na to kao na neku težinu, već kroz inspiraciju ljudi s kojima surađujem. To znači da to ovisi o njihovoj volji da budu gosti, volji za pokazivanjem onoga što uzgajaju, onoga što su postigli. Meni nije ništa teško jer ja i dalje radim s istim srcem i žarom, s puno ljubavi, i nastojim uvijek s nekom novom tehnologijom doći na snimanje kako bih dobio bolji kut i postigao neki zanimljiviji kadar. Dakle sve ovisi o ljudima koji u ovom trenutku uz ovaj život koji svi živimo ponekad djeluju malo umorno, bez inspiracije. Ali pronalazi se još uvijek vedrih, inspirativnih ljudi, onih koji žele pomoći, onih koji žele promjene jer i u ovim potresnim trenutcima vidimo pozitivne osobe, kolika je volja i koliko se ljudi skupilo pomoći i životinjama. Naravno, bilo je lakše prijašnjih godina, kad su svi bili sretni i veseli i nije bilo interneta pa je svima bilo važno da se putem televizije vidi što rade i pokažu svoje ljubimce. No mislim da je snimanje ipak nešto što može bolje dočarati priču, nego fotografija objavljena na internetu.

Što je najzahtjevnije tijekom snimanja i kako vam je uopće raditi tijekom pandemije?

Sve je to vrlo neobično. Imao sam dosta ljubitelja životinja koji su rekli da su pozitivni i da nažalost ne mogu doći na snimanje, a imali smo dogovoren termin. To su neki novi odgovori kakve dosad nismo imali u ova tri protekla desetljeća. Moram reći da je sada najzahtjevnije pronaći osobu koja nije pozitivna i koja nema simptome kojima bi ugrozila zdravlje, a onda eventualno i sve koji joj dođu u blizinu. Ja sam medicinski radnik, a inače sam završio srednju medicinsku školu i diplomirao veterinu, pa nisam baš neki plašljivac i nadam se da se znam čuvati. Na snimanje dolazim s maskom i rukavicama i uz sebe imam sve što mi je potrebno da zaštitim sebe i druge.

Puno se govori i o prijenosu koronavirusa sa životinja na ljude, a jedna od teorija je da je virus potekao od šišmiša. Kako vi to komentirate?

Ne bih rekao da se puno govori o tome. To je bila jedna od teorija, ali onda se sve utišalo. Kako definirati nešto što nitko ne zna? Kad bismo znali koji je razlog svemu ovome, onda bismo već jednom definirali to, jer sve što smo dosad čuli pokazalo se neistinom. Barem ja nisam saznao točan razlog koji je doveo do svega ovoga. Sve ono što drugi pokušavaju nametnuti kao razlog meni ne drži vodu. Svako malo izađe novi soj virusa o kojem ne znamo kako je nastao i sad nas on opet želi uplašiti, zatvara pola svijeta i cijelo vrijeme se vrtimo u začaranom krugu. Nekako pokušavam održati mentalni sustav još uvijek racionalnim, tako da teorije zavjere i sve što sam pročitao držim u nekom udaljenom folderu od sebe. Slušao sam sve ljude koji su te struke i nisam ništa shvatio. Samo znam da je svaki dan novi broj zaraženih i preminulih, što mi je jako žao. Važno je znati da se virus ne prenosi s ljudi na životinje.

Gdje po vašem mišljenju leže korijeni brutalnog ponašanja prema životinjama?

Svi se, pa i ja, koji se 31 godinu bavim životinjama, pitamo - jesu li ti ljudi ikad vidjeli pozitivu i ljubav koje mi pokazujemo kroz emisiju? Pokazujemo samo lijepe stvari jer je to smisao mog rada. Rekao bih da tu mora postojati nešto više, počevši od samog rođenja, odrastanja, trauma koje čovjek proživi. Poznato je to da čovjek koji nema sretan život i nije razvio socijalne osobine ne može rezonirati kao osoba koja je imala sretno djetinjstvo i puno ljubavi. Po meni oni koji se iživljavaju na životinjama su upravo to - osobe koje nemaju uzvraćenu ljubav. Imaju povećanu dozu agresije koju istresaju na slabijima da bi si dokazali nešto, a samo su agresivci i za to trebaju biti kažnjeni jer zakon ne dopušta takve stavove i ponašanja. Svako tko je bio grub prema životinjama treba biti kažnjen za to.

Što mislite o udomljavanju divljih životinja?

Divlje životinje, ako se udomljavaju, po meni trebaju biti udomljene samo iz nekoliko ozbiljnih razloga: ako su bolesne i ranjene, izgubljene i odbačene kao male od svojih roditelja i ne mogu kao takve preživjeti te ako ugrožavaju život drugih, a tu mislim na ljude i životinje. Svim tim životinjama treba pomoći i nastojati ih što prije vratiti u divljinu, a koja mora biti kontrolirana da im se nešto loše ne dogodi. Zadržavati životinju u zatočeništvu, i to divlju, to je tuga. A ako se već zadrži jer se ne može uklopiti u prirodu u kojoj je živjela, onda joj doslovno treba pružiti sve što ona zaslužuje. Postoje ustanove u Hrvatskoj koje mogu pomoći da se životinja vrati u svoje stanište.

Neke dame zimi nose krzno životinja. Kakvo je vaše stajalište prema tom dijelu modne industrije?

To za mene nisu dame, one predstavljaju osobe koje žive u prošlosti i nisu čule za Zakon o zaštiti životinja, niti koliko pate životinje da bi se proizvelo takvo krzno. Svima bih im dao besplatni termin gledanja dokumentarnih filmova o proizvodnji svega toga da vide što se zapravo radi. Nježno ih zovem - neupućenima, i ne možemo ih okrivljavati. Bilo bi zaista dobro da čuju i vide nešto o tome te saznaju kako je nastao odjevni predmet od pravog krzna životinje i što je ona trebala proživjeti da bi nastao. Mislim da ga nikad ne bi nosile.

Postoji li neka životinja koju nipošto ne biste imali za kućnog ljubimca?

Ne znam postoji li takva jer su sve životinje drage na svoj način. Mogu samo savjetovati za one koje nije mudro imati za kućnog ljubimca, no većina ljudi ih ima. Jer ljudi doslovno drže sve životinje. Na Facebooku sam vidio da postoji rezervat za divlje životinje, u kojem imaju sve uvjete za njihovo držanje. Kad to gledaš, ne možeš a da ne poželiš da si i ti tamo s njima! Ali gledajući naše uvjete i mogućnosti života, naravno da se neke životinje ne mogu držati samo zato što im se ne mogu pružiti uvjeti.

Jeste li imali priliku gledati novi Knjazov serijal 'Pametan kao kokoš, tvrdoglav kao magarac', u kojem obrađuje poznate, a još više nepoznate zanimljivosti o domaćim životinjama? Gledate li uopće dokumentarce o životinjama?

Bezbroj puta, i to mi je nešto predivno. Dokumentarci s pozitivnim stavom prema životinjama, koji pokazuju ljepotu životinja jako su dobri, no meni je nekad jako tužno i ružno vidjeti da rade svakakva natjecanja koja po meni nemaju neku logiku. Kako se može održati natjecanje za najružnijeg psa? To mi je nestvarno! Onaj tko to organizira po meni ima neki problem. Nekad mi je to neprihvatljivo pogotovo medijski prikazati. Mi koji uređujemo i stvaramo takav sadržaj trebamo paziti što ćemo njime reći. Moramo biti oprezni u nekim pristupima jer želeći napraviti atraktivan program on može dobiti razne konotacije. Pohvalio bih izbor HRT-ovih dokumentaraca, pogotovo u posljednje vrijeme, i sve čestitke urednicima koji su ih odabrali.

Što biste poručili svima koji žele postati vlasnici ljubimca? Na što da pripaze i na što trebaju unaprijed misliti kako ljubimac ne bi postao neželjeni ljubimac, a njih je nažalost previše.

Kad imamo životinju za udomljavanje ili je netko pokazuje, onda ja obično izgovaram rečenicu: 'Ako imate uvjete, odlučite se i nazovite.' Nikad nisam rekao: 'Joj, evo ima divnih životinja za udomljavanje, nazovite, ona mora biti vaša.' Ne ide to tako. Ako si dovoljno odrastao i možeš se skrbiti, brinuti o životinji i znaš što životinja zahtijeva, ako si svjestan da je ona živo biće koje ima svoje potrebe, onda je uzmi. Nemoj je uzimati kao igračku koju ćeš staviti na policu, stolac i reći: 'Sad tu sjedi i budi moja životinja.' Svi koji žele životinju moraju dobro razmisliti. U protivnom dolazi do milijun problema i onda životinja bude ostavljena na ulici.