Kada se u prosincu 2022. Celine Dion obratila svojim obožavateljima, oni su bili uvjereni kako će im odati tajnu da je ponovno sretno zaljubljena, da snima novi album ili otvara nove datume i gradove na svojoj turneji. Nitko ni u najluđim snovima nije mogao pomisliti da će s njima podijeliti svoju tešku životnu borbu, kao i dijagnozu s kojom su se do sada susreli tek rijetki.

Naime glazbenoj divi dijagnosticiran je sindrom ukočene osobe, a on, jednostavnim rječnikom rečeno, uzrokuje nekontroliranu zategnutost mišića. Riječ je o iznimno rijetkoj neurološkoj bolesti te ona u prosjeku pogađa jednu na milijun osoba, obično progresivno napreduje i može dovesti do ukočenosti cijeloga tijela, a ono najgore od svega je da na kraju dovodi do nepokretnosti.

Unatoč milijunima na računu, koje je sama stekla mukotrpnim radom, ali i nevjerojatnim glazbenim talentom, za njezinu bolest još uvijek nema lijeka. Jedino što joj je svjetlo na kraju tunela to je da se napredak bolesti može usporiti tretmanima, a ona po tom pitanju radi sve što može.

Zbog toga je morala otkazati svoju europsku turneju, tijekom koje je trebala posjetiti i Zagreb.

‘Uvijek sam bila kao otvorena knjiga, no dosad nisam bila spremna govoriti o ovome. Dok još učimo o ovom rijetkom stanju, sada znamo da je to bio uzrok grčeva od kojih sam patila. Nažalost, ti grčevi utječu na svaki aspekt mojeg života i otežavaju mi kretanje te mi ne dopuštaju da koristim svoje vokalne mogućnosti na način na koji sam navikla. Teško mi je što vam moram reći da to znači da neću biti spremna nastaviti svoju europsku turneju u veljači, kako je ranije najavljivano’, otkrila je u videu očiju punih suza na svom profilu na Instagramu.

Povukla se iz javnog života i s trojicom sinova živi na luksuznom imanju u Las Vegasu, gdje se nedavno uselila i njezina sestra Linda kako bi pjevačici bila nadohvat ruke kad god joj nešto bude potrebno.

A život je uistinu nikada nije mazio, još od rođenja bilo joj je teško, odrastajući kao najmlađa od 14-ero djece. Dion je rođena 30. ožujka 1968. godine u gradiću Charlemagne, u kanadskom Quebecu, u obitelji kućanice Therese i mesara Ademara Diona. Svoju djecu odgajali su u katoličkoj vjeri, a prividni bijeg od siromaštva za cijelu obitelj bila je upravo glazba. Koliko im je ona bila važna, govori i to da je dobila ime po pjesmi ‘Celine’ francuskog pjevača Huguesa Aufrayja.

Kako je otkrila u biografiji, nije bila planirano dijete. ‘Kada je moja majka saznala da je trudna sa mnom, nisam bila dio njezinih planova. Moje rođenje bilo je neželjeno i neočekivano jer je do tada već podigla trinaestero djece. Punih 20 godina bila je domaćica, a te godine i dvoje najmlađih trebalo je krenuti u školu, zbog čega se nadala da će ponovno moći malo putovati i pronaći posao. Kada je pitala svećenika smije li koristiti kontracepciju, on joj je rekao da ne smije. Moja majka je zbog toga bila bijesna, baš kao i ja kada sam sve saznala, no na neki način dugujem život tom svećeniku’, otkrila je Dion te je, unatoč takvom početku, na kraju bila mezimica cijele obitelji.

Njezin glazbeni talent prepoznat je odmalena, a već s pet godina odlučila je da će postati pjevačica. ‘Bilo je to na vjenčanju mog brata Michaela, na kojem je svatko nešto pjevao. Imala sam ogromnu tremu, a onda sam osjetila maminu ruku na ramenu kako me nježno, ali odlučno gura naprijed i govori da je moj red da pjevam. Otpjevala sam pjesmu Christine Charbonneau ‘Du fil, des aiguilles et du coton’ i nakon toga nisam htjela prestati. Molila sam Michaela da otpjevam još jednu. Već tada mi je bilo jasno čime ću se baviti’, prisjetila se i nastavila:

‘Moji su ukućani bili velikodušna publika. Svi su redom pazili na mene, čak su se i svađali u čijem ću krevetu spavati.’ Svatko u obitelji svirao je neki instrument. Tako je njezin otac svirao harmoniku, majka violinu, a braća i sestre gitaru i klavir. Kako je rekla, bili su siromašni, ali ljubav među njima i glazba koju su imali davale su im snagu.

Svjesni da imaju iznimno talentiranu obitelj, njezini roditelji osnovali su bend i s djecom su nastupali u klubovima, barovima i televizijskim emisijama. S vremenom, zbog velike želje majke, Celine je postala njezin jedini projekt i napravila je sve da kćeri pomogne u ostvarenju njezinih snova. Majka i kći bile su oduvijek nevjerojatno povezane, a pjevačica nikada nije krila da joj je upravo ona najveći uzor.

A onda se dogodila prekretnica. Majka je napisala pjesmu ‘Ce n’ etait qu’un reve’, koju je Celine snimila, a snimku je poslala tada 38-godišnjem menadžeru i producentu Reneu Angelilu. Malo je reći da se Angelil oduševio vokalnim sposobnostima tog talentiranog djeteta i u njoj je u to doba vidio samo to.

‘Još se sjećam kad sam upoznala Renea. Ured mu je bio mračan, a on je djelovao smrknuto. Bio je prema meni jako ljubazan, no nije se smješkao. Rekao mi je da je čuo moju snimku i da imam predivan glas, a potom je tražio da mu nešto otpjevam. Počela sam pjevati, osjećala sam se dobro i puna samopouzdanja. Zamišljala sam publiku ispred sebe, a njemu su u jednom trenutku navrle suze na oči.’

Koliko je vjerovao u nju i njezin nevjerojatni talent, govori i podatak da je svoju kuću stavio pod hipoteku kako bi mogao financirati njezin prvi album.

To poznanstvo je godinama kasnije promijenilo njihove živote jer su se Celine i Rene 1987. zaljubili. Ona je tada imala 19, a on čak 45.

‘Moja majka i sestre mislile su da je zgodan. Imao je prekrasne oči i bio je iznimno elegantan, ali i misteriozan, tihi zavodnik pun samopouzdanja. Njegovi roditelji bili su Sirijci, a on je govorio nekoliko jezika. Bio je poput nekog princa u izgnanstvu.’

Za prvi poljubac bio je zaslužan upravo Rene te ju je poljubio nakon jednog od koncerata.

'Nakon što bi me svake večeri poljubio u obraz, otišla bih u krevet s mirisom njegove kolonjske vode. Sanjala sam o tome da budem dijelom njegovog svijeta, no tada sam imala samo 16. Nisam mogla reći mami da ga sanjam svake noći, da svake večeri prije spavanja ljubim njegovu fotografiju koju krijem ispod jastuka da je ona ne bi pronašla. Za njega sam bila obična djevojčica, ali kad me poljubio, nakon što sam postala punoljetna, sve se promijenilo’, rekla je Celine i dodala:

‘Nikada neću zaboraviti tu večer. Svijet oko mene počeo se vrtjeti, kockice su se posložile i postala sam svjesna da želim provesti život s Reneom.’

Zbog razlike u godinama, koja je u njihovom slučaju iznosila nevjerojatnih 26 godina, svoju su ljubav krili u javnosti, bolno svjesni da bi ona mogla naštetiti njezinoj karijeri. Njihova veza napokon je otkrivena početkom devedesetih, kada je Angelil doživio moždani udar. U strahu da će ostati bez njega, Celine je na upit novinara plaši li se za njegovo zdravlje jer joj je poput drugog oca, odgovorila: ‘Imam jednog oca i on se zove Ademar Dion i voli me kao i ja njega. Rene nije moj otac, on je muškarac za kojeg moje srce kuca, on je muškarac mog života.’

To je zapravo bilo prvi put da nije poslušala neki savjet Angelila, odlučivši javno otkriti svoju ljubav, a potvrdila ju je albumom iz 1993. ’The Colour of My Love’ jer ga je posvetila upravo njemu. Svoju vezu par je ozakonio u prosincu 1994. u Montrealu i malo je reći da je to bio događaj godine. Ispred katedrale Notre Dame okupile su se tisuće obožavatelja, a s njima je slavilo oko 250 pomno odabranih gostiju. Najviše problema imala je lokalna pošta u Montrealu jer je bila pretrpana čestitkama, telegramima i poklonima za Celine i njezinog supruga.

Unatoč nevjerojatnom uspjehu, 1999. je donijela odluku koja je iznenadila mnoge - uzela je pauzu i to iz jednostavnog razloga: želje da se napokon ostvari kao majka. No, kao i sve ostalo u njezinom životu, ni to nije proteklo onako kako je maštala. U to vrijeme Reneu je dijagnosticiran rak grla, a Celine je uložila sve napore da pomogne voljenom suprugu u izlječenju jer je on, kako je uvijek govorila, njezin život, smisao postojanja i središte svijeta.

Svjesni da je bolest teška, odlučili su pohraniti njegovu spermu kako bi, kada ozdravi, mogli ostvariti svoj san. Nakon oporavka par je odlučio 2000. obnoviti bračne zavjete i to u bajkovitom stilu, poput onog iz 1001 noći, a potom je došao trenutak da se posvete onome što su sanjali i da naprave sve kako bi dobili toliko željeno dijete.

To nije išlo lako, pa su na kraju pristali na postupak medicinski potpomognute oplodnje. Nakon hormonskih terapija, Celine je napokon ostala trudna, a njihov dugo željeni sin, kojeg su nazvali Rene-Charles, stigao je 25. siječnja 2001. Sretna i zadovoljna, sa suprugom i sinom preselila se s Floride u Las Vegas i 2003. potpisala jedan od najunosnijih ugovora tog doba - za tri godine nastupa, pet dana svakog tjedna, dobila je nevjerojatnih 100 milijuna dolara.

Osam godine kasnije ponovno je prolazila kroz bolne procese potpomognute oplodnje, od kojih su dvije završile neuspješno, a onda je u lipnju 2010. objavila da je ponovno trudna, ovoga puta s blizancima. Eddy i Nelson rođeni su 23. listopada 2010., a već dva mjeseca kasnije s njima je pozirala za kanadsko izdanje magazina Hello!.

‘U rodilištu smo ih prvih desetak dana zvali beba A i beba B, a doktori i sestre su nam se smijali, misleći da smo ludi. Čim su malo narasli, naučili smo ih razlikovati. Nelson je pričljiviji od Eddyja, traži više pažnje i ima svjetlije oči. Svaki od njih ima svoj način na koji se bori za našu pažnju’, govorila je Celine, a sa suprugom i sinovima idućih šest godina uistinu je živjela idilu.

A onda je došao trenutak koji ju je u potpunosti slomio. U siječnju 2016. Angelil je preminuo od karcinoma grla, ostavivši je samu sa sinovima. Da nesreća nikada ne dolazi sama, pokazalo se samo dva dana nakon njegove smrti, kada je, također od karcinoma, izgubila brata Daniela. Dopustila si je vrijeme tugovanja, a onda je shvatila da mora ponovno uzeti život u svoje ruke, počela je raditi na novim pjesmama, dizajnirala je liniju torbica i krenula na svjetsku turneju.

Da se nešto i s njome događa, počelo se šuškati 2020. godine. Tada je nekoliko puta izjavila da je duh njezinog supruga i dalje pored nje i da redovno razgovara s njim, počela se čudno odijevati, a fotografirala se i gola za Vogue. I dok su neki tvrdili da se na taj način bori s depresijom, bilo je i onih koji su rekli kako je to samo njezino privikavanje na novi život.

Inače, Reneove posljednje želje bile su da umre na njezinim rukama, ali i da mu sprovod bude u onoj istoj crkvi u kojoj su se vjenčali. Celine mu je ispunila obje želje, ostavši mu vjerna. Naime nije nepoznanica to da joj je upravo on bio i ljubavno i seksualno prvi, ali i jedini muškarac u životu, rekavši javno da se s nekim drugim ne može ni zamisliti jer i dalje voli samo i jedino Renea.