TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Branka Kamenski NIJE se oprostila od gledatelja

12.06.2014 u 12:17

Bionic
Reading

Već gotovo mjesec dana priča se o tome kako u jesenskoj shemi HTV-a zasad nema emisije 'Pola ure kulture'. Prisavski bossovi i bossice uz mnogo su okolišanja nagovijestili da bi u programu htjeli 'neku novu i drugačiju emisiju o kulturi', a Branka Kamenski kao kakva grofica izjavljivala da joj je 'ispod časti' boriti se za emisiju koju je radila 20 godina. Iako se, dakle, očekivalo da će se u sinoćnjoj, 643. epizodi 'Pola ure kulture' Branka Kamenski oprostiti od gledatelja s nekoliko sentimentalno sročenih riječi i sjetnim osmijehom, ona to NIJE učinila. Samo je natuknula: 'NADAM SE da se vidimo najesen'

Da se već od polovice svibnja ne govori o ukidanju emisije 'Pola ure kulture' i da to, kao i u mnogo drugih HTV-ovskih slučajeva dosad, nije ispala veća drama iza kulisa negoli što je vrijednost onoga na ekranima, gledatelji po sinoćnjoj epizodi ovog dugovječnog kulturnjačkog TV tjednika nikako ne bi mogli zaključiti kako je možda riječ o konačnom i trajnom oproštaju Branke Kamenski i njezina 'brenda' s publikom. Nije bilo mahanja bijelom maramicom na kraju, nije bilo znakovitog komentara o odlasku, nije bilo sjetnog oproštaja s vjernim gledateljima - baš ništa. Branka Kamenski čak je natuknula da se možda vidimo i najesen. To jest, da se ona tome nada. S obzirom na otpornost kojom se njezin 'brend' već godinama, čak desetljećima opire bilo kakvoj promjeni, nada joj zacijelo nije sasvim neutemeljena, ali nisu to ni najave o ukidanju emisije, pa je ova sezona emisije 'Pola ure kulture', može se reći, završila cliffhangerom, kao da je, štajaznam, 'Breaking Bad'. Samo gluplje.

Neke je znakove kraja, međutim - ako ste pratili gore spomenuti kuku-lele po medijima i ako baš jako želite vidjeti znakove - ipak bilo moguće iščitati. Možda to nije bilo namjerno, ali uz saznanje da je možda riječ o zadnjoj emisiji, svaki je prilog izgledao kao da bi mu radni naslov mogao glasiti: 'Nitko nas ne voli, nitko nam ne daje novce i svi bi nas najradije otjerali ća' Ako ste, dakle, baš jako htjeli, mogli ste primijetiti poveznicu između svih priloga u toj emisiji i mogućnosti njezina ukidanja. Stjepan Damjanović kao kandidat za predsjednika Matice hrvatske govorio je o zanemarivanju i šikaniranju te institucije kao 'nacionalističke i beznačajne' te zdvajao nad društvom u kojem je dijalog moguć samo između istomišljenika; Zvonko Maković u osvrtu na apel Ministarstva kulture kojim se od kulturnih institucija traži da 10 posto sredstava preusmjere na poplavljena područja grmio je protiv aktualne Vlade i njezina kriminalna odnosa prema kulturi, nazivajući taj potez politikantskim skupljanjem bodova; uz izložbu 'Hrvatska iz zraka' Davora Rostuhara Kamenski je znakovito komentirala da 'Hrvatska iz zraka izgleda kao raj, a ne kao zemlja iznevjerenih obećanja'; govorilo se o mladoj arhitektici koja je na Venecijanskom bijenalu izabrana u elitni tim kustosa, iako si je odlazak na Bijenale morala sama financirati i nitko iz institucija nije joj pomogao zato što ne prepoznaje talentirane ljude i tako redom.

Kraće rečeno, Branka Kamenski u moežbitno nam je posljednjoj emisiji 'Pola ure kulture' predstavila ljude koje - tako izgleda ako tražite 'znakove' oproštaja od publike - smatra supatnicima po neshvaćenosti, kolegama po neprepoznatom i/ili necijenjenom talentu, suborce među onim rijetkim glasovima koji prepoznaju prave probleme u ovoj nesretnoj zemlji. No rekoh već, možda i nije tako. Možda sam samo ja to gledala previše zatrovana medijskim pričama o ukidanju emisije.

Ipak, bilo bi se zanimljivo zapitati je li to doista tako. Je li Branka Kamenski doista neshvaćen i usamljen glas kulture, razuma i civilizacije u našoj javnosti? Je li baš poput mlade arhitektice koja je otišla na bijenale bez ičije podrške? Je li sasvim nalik talentiranim kulturnim djelatnicima koji su žrtve lošega gospodarenja aktualnog Ministarstva i Vlade? Je li svijetao glas razuma koji pokušava očuvati ono zadnje što je ostalo od male hrvatske kulture, jezika, umjetnosti? Je li, drugim riječima, emisija 'Pola ure kulture' doista neka vrst kulturne institucije koju gaze bezumna kretanja u našem društvu?

S jedne strane, gašenje dugogodišnje kulturnjačke emisije na javnoj televiziji sigurno nije dobra vijest, pogotovo u situaciji kada ne postoji (ili se barem ne najavljuje) neki sličan, novi projekt. Nije dobra vijest ni to što uz 'Pola ure kulture' na bubanj, čini se, odlazi i izvrstan 'Drugi format', kao ni primjetna tendencija HTV-a da kulturu marginalizira i getoizira na treći program. U tom je smislu revolt sasvim razumljiv i opravdan jer gledatelji HTV-a definitivno zaslužuju kulturnjački magazin kakav je (nekada bio) 'Pola ure kulture'.

S druge strane, revolt Branke Kamenski sasvim je druga priča. Osim što taj svoj 'brend' već godinama nije gotovo nimalo promijenila pa ni osvježila i osim što emisiju već dulje vrijeme pretvara u poligon za svoje političke stavove koji s kulturom nemaju baš nikakve veze, nisam sigurna da je Branka Kamenski kao takva baš takva kulturna institucija da bi je se moglo staviti uz bok svim ostalim neshvaćenim kulturnjacima predstavljenim u sinoćnjoj emisiji.

Sve u svemu, i ovaj će članak, baš kao i sinoćnja epizoda 'Pola ure kulture', završiti cliffhangerom. Ne, neće mi biti drago ako HTV ukine 'Pola ure kulture' samo zato da bi oslobodio prostor za neki komercijalniji ili 'popularniji' sadržaj, nastavivši tako s daljnjom marginalizacijom kulturnih sadržaja u hrvatskim medijima. Idealno bi bilo kada bi se isti format osvježio ili kada bi se ponudila kakva nova, ali i dalje kulturnjačka emisija, koja po mogućnosti neće u roku od mjesec dana biti prebačena na treći program, a zatim tiho ukinuta. No da mi je žao za Brankom Kamenski i onim u što je odnedavna pretvorila svoj dvadeset godina star 'brend' - e, pa nije.