Bruce Springsteen imao je 35 godina 1985., kada je na turneji po Europi tog ljeta promovirao svoj do danas najprodavaniji album 'Born in the U.S.A.' 'Glory Days', pjesma u kojoj se osvrće i rekapitulira svoje srednjoškolske dane, bila je ultimativni hit.

Potpisnik ovih redaka tek je počeo upijati glazbeni svijet oko sebe, a ispalo je da je spomenuti album bio među prvima koje je nabavio. Skočiti kao Bruce na nekoliko fotografija, objavljenih, čini mi se, u beogradskom magazinu Rock, bilo je nešto što je klinac opčinjen tim albumom morao naučiti.

Skoro 40 godina kasnije Springsteen je na još jednoj turneji po Starom kontinentu. Za koji mjesec napunit će 74, skakanja po pozornici više nema, ne kliže ni na koljenima, ne ispunjava želje, a ni koncerti mu više ne traju preko tri sata. Sada ih je sveo na dva i pol ili koju minutu duže.

'Glory Days' bila je na repertoaru i u utorak navečer u Beču, u kojem je na rasprodanom stadionu Ernest Happel održao zadnji u nizu koncerata na turneji kojoj je povod posljednji objavljeni album 'Only the Strong Survive'. Istina, s njega je svirao tek jednu pjesmu - 'Nightshift' - ali malo kome je to smetalo. Godinama je na turnejama Springsteen šarao set listama, ispunjavao želje publike... Na ovoj su se ustalile dvije te povremeno dožive nekoliko izmjena.

Godine čine svoje, ali Bruce, pojačan fantastično uigranim sedamnaesteročlanim E-Street Bandom, još uvijek im odolijeva. A takvih je malo. Zapravo, nema ih. Njegov nastup još uvijek je među najboljima na svijetu. Od uvodne 'No Surrender' do završne 'I'll See You in My Dreams', koju je zaključio sam na pozornici s akustičnom gitarom, nakon što je koju minutu ranije razbacao publiku frenetičnom izvedbom 'Tenth Avenue Freeze-Out', s uspomenom na preminule Dannyja Federicija i Clarenca Clemonsa, nije bilo praznog hoda. Tko je ikad gledao njegov nastup, zna zašto se odlazak na njih, baš poput na one Nicka Cave and The Bad Seedsa, smatra hodočašćem.

Pjesme s albuma 'Born in the U.S.A.', 'Born to Run' i 'Letter to You' činile su više od polovice bečkog koncerta. U ostatku se našlo mjesta za 'Out in the Street', 'Kitty's Back' i 'Backstreets', u kojima je priliku da se razmaše dobila puhačka sekcija, kao i obrada Patti Smith 'Because the Night', ali i 'The River', što je bio poziv na zborsko pjevanje.

Prvi dio koncerta zaključio je s 'Badlands' i 'Thunder Road', da bi bis otvorio s 'Born to Run' i 'Bobby Jean'.

I dok se 'Glory Days' osvrtao na tinejdžerske dane, 40 godina kasnije Springsteen rekapitulira život, propituje smrtnost i svrhu vlastitog/našeg postojanja, ali i dotiče se onog što bi nam svima trebalo kroz život trebalo biti bitno i jedino važno. Prije negoli će izvesti 'Last Man Standing' na akustičnoj gitari, uz potporu Barryja Danieliana na trubi, izgovorio je nekoliko rečenica koje su, baš kao i pjesma, bile titlovane na njemački, podcrtavajući da su bitne. Možda griješim, ali tada sam prvi put stekao dojam kao da se oprašta i da se suočio s činjenicom da je vrijeme da okači mikrofon o klin.

Drugi put to se dogodilo na samom kraju. Premda je koncert otvorio stihovima 'A hearts of fire grow cold / We swore blood brothers against the wind / Now I'm ready to grow young again', da bi narednih 160 minuta bio upravo to, Springsteen je bečku večer zaključio sam na pozornici. 'I'll See You in My Dreams', pjesma inače posvećena Michaelu Gudinskom, njegovom prijatelju i promotoru preminulom prije dvije godine, dobila je drugu dimenziju.

'I'll see you in my dreams/ When all our summers have come to an end/I'll see you in my dreams/We'll meet and live and laugh again/I'll see you in my dreams/Yeah, up around the river bend/For death is not the end/And I'll see you in my dreams/ See you in my dreams.'

Ako je bio oproštaj, bio je u stilu jednog od najvećih. Ako i nije, opet je pogodio - pjesmom o rastancima.