Europska filmska akademija proširuje opseg djelovanja i promiče europski film od klasika do suvremenih naslova, slaveći bogatstvo i raznolikost europske filmske baštine. Ta će nastojanja svakako uključiti i dobitnike počasnih nagrada kao što su Europska nagrada za životno djelo i Europska nagrada za postignuće u svjetskoj kinematografiji, kojima će 2022. biti ovjenčani Margarethe von Trotta i Elia Suleiman. Od ove godine Akademija će se također usredotočiti na posebne obljetnice i posebne tematske programe koji se odnose na europski film.

S tim je ciljem Europska filmska akademija osnovala novi odjel za europsku filmsku baštinu, pod vodstvom Pascala Edelmanna. Jedan od prvih koraka je početak izgradnje paneuropske mreže filmske baštine koja će povezivati kinoteke, filmske arhive i institucije u razmjeni informacija o obljetnicama filmskih umjetnika, filmova, institucija ili specifičnim temama relevantnim za povijest kinematografije u različitim europskim zemljama i regijama. Europska filmska akademija će odsad nastojati aktivno povezivati različite inicijative i učiniti ih mnogo vidljivijima među ljubiteljima europskog filma.

22 nova mjesta dodana na popis 'Bogatstva europske filmske kulture'

Jedna od prvih aktivnosti novog odjela, uoči ovogodišnje 35. dodjele Europskih filmskih nagrada, bit će dodavanje 22 nova mjesta na popis 'Blaga europske filmske kulture', čime će se ukupan broj baštinskih mjesta popeti na 35. To je Akademijin popis mjesta od simboličkog značaja za europsku kinematografiju, to jest, mjesta od povijesne vrijednosti koja treba održavati i štititi, kako u sadašnjosti, tako i za dobrobit budućih naraštaja.

Direktor Europske filmske akademije Matthijs Wouter Knol tom je prilikom izjavio: 'Umjesto da svoje djelovanje ograničimo na organizaciju dodjele Europskih filmskih nagrada, Europska filmska akademija prigrlit će europsku filmsku povijest i pojedince koji su zadužili europski film. To će dovesti do novih projekata s uzbudljivim partnerima, ali i postati prepoznatljivo u svim programima koje ćemo organizirati tijekom godine: u programima za mladu publiku, u dodjelama nagrada, te u novim uslugama koje ćemo uvesti za naše članove. Osobito sam ponosan na sve duži popis blaga europske filmske kulture, posebice na novim lokacijama u dijelovima Europe koji do sada nisu bili uključeni, poput Hrvatske, Danske, Grčke, Latvije i Škotske. Želja nam je svake godine pronaći nove lokacije i veselimo se suradnji s EUFCN-om, Europskom mrežom filmskih komisija.'

Stradun kao filmski set

U svojoj stogodišnjoj filmskoj povijesti, dubrovačke ulice, zidine i palače bile su inspiracija brojnim filmskim umjetnicima. Jedinstvena očuvanost arhitektonskog sklada Dubrovnika, a posebno njegove glavne ulice Straduna (današnji izgled datira iz 17. st.), omogućuje raznovrsnost filmskog izričaja.

Stradunom tako prolazi prolazi konjica meksičke vojske u eurowesternu Okus nasilja (Le gout de la violence, 1961.), a nešto kasnije i okupatorska fašistička vojska u domaćem filmu Okupacija u 26 slika (1978.), inspiriranom stvarnim događajima iz Drugog sv. rata. Uz minimalne izmjene Stradun se lako pretvara u Goyin Madrid (Goya - oder Der arge Weg der Erkenntnis, 1971.) ili papinski Rim (The Pope Must Die, 1991.). Nisu ga zaobišli ni superheroji, poznati Kapetan Amerika (1990.) i nešto manje poznata, ali jednako uspješna Tri fantastična superčovjeka (The Three Fantastic Supermen, 1967.)

U novije vrijeme popularizacije Dubrovnika kao filmske lokacije, središnju gradsku ulicu prelijeću letjelice iz daleke galaksije (Star Wars: The Last Jedi, 2017.) ili njome marširaju pobunjenici predvođeni Robinom Hoodom (Robin Hood, 2018.). Svih je njih privukla toplina i svjetlost Straduna, dubrovačkog dnevnog boravka, gdje se svatko osjeća kao kod kuće.