Prva dama hrvatskog šlagera, velika ljubiteljica jazza, pjevačica izuzetnih vokalnih sposobnosti, dobitnica mnogobrojnih nagrada uključujući i Porin za životno djelo, Gabi Novak, na ovogodišnjem Zagrebačkom festivalu dobit će još jedno priznanje – ono za poseban doprinos
Ovim priznanjem pridružit će se društvu velikih umjetnika, prošlogodišnjim dobitnicima ove nagrade - Dragi Dikliću, Alfiju Kabilju i Ivici Krajaču, stoji u priopćenju.
vezane vijesti
Festival će se održati idući tjedan, 19. travnja u Zagrebačkom HoB-u, a uz 20 izvođača koji će po prvi put uživo izvesti svoje nove pjesme, jedan dio programa bit će poseban i posvećen upravo jednoj od diva hrvatske glazbe.
'Još od 1959. kad je prvi put nastupila na festivalu i kad je počela osvajati svoje prve nagrade pa sve do danas, traje posebna ljubav između Gabi Novak i Zagrebačkog festivala. Izuzetna pjevačica i umjetnica zaista je obilježila hrvatsku glazbenu kulturu tako da mi je posebna čast što će joj za vrijeme mog mandata biti uručena ova nagrada', rekao je umjetnički direktor Zagrebačkog festivala, Branimir Mihaljević.
Ovih dana su u tijeku posljednje pripreme zagrebačkog HoB-a, uskoro kreću i probe izvođača, postavlja se pozornica. Nove pjesme predstavit će: Boris Štok, Cota G4, Dani Kristina, Giuliano, Grupa 777, Hjer feat. Lara, IDEM, Ilma Karahmet, Josip Palameta, Kristijan Kiki Rahimovski, Laura, Leteći Odred, Marija Mirković, Mia Dimšić & Doris Kosović, Milošev feat. Maja Posavec, Natali Dizdar, Roko Vušković, Stefany, Tina Vukov i ToMa.
O Gabi Novak
Gabi Novak rođena je u Berlinu 8. srpnja 1936. U Zagrebu pohađa osnovnu školu (1946) i završava Školu primijenjene umjetnosti - grafički odjel. Radi u Vjesniku, pa potom u Zagreb filmu kao crtačica i scenografkinja. Povremeno posuđuje glas animiranim likovima i tako privlači pozornost maestra Bojana Adamiča koji je poziva na prvi koncert u Ljubljanu (travanj, 1957). Godine 1958. pjeva Sretan put (Ljubo Kuntarić) u filmu H-8 Nikole Tanhofera, a 1959. nastupa na Zagrebačkom festivalu sa skladbom Ljubav ili šala (Milutin Vandekar). Iste su godine obje pjesme uvrštene na njezinu prvu EP ploču. Od prvog albuma Pjeva Gabi Novak (1961) ostvaruje niz zapaženih interpretacija, najčešće na festivalima zabavne glazbe u Zagrebu i Opatiji: Oči (1961), Krovovi (1962), Upali cigaretu (1963), Još uvijek, Prvi snijeg (1965), Adrese moje mladosti, Za našu ljubav to je kraj (1966), Vino i gitare, Bit ćeš uvijek moj (1967), Život to smo mi (1968), Vjeruj mi (1969)...
Krajem pedesetih u Zagrebu sudjeluje na jam sessionu s Louisom Armstrongom, pjeva s Kvartetom Boška Petrovića, nastupa na jazz festivalima na Bledu te surađuje s Herbom Gellerom, Johnom Lewisom, Artom Farmerom, Garyjem Burtonom, Zagrebačkim Jazz Kvartetom i B.P. Conventionom (uključivši vokalnu verziju Prohaskine Intime). Gabi Novak u sedamdesete ulazi hitom Gazi dragi, srce moje (Hrvoje Hegedušić), a to desetljeće obilježila je osobnom i profesionalnom vezom s Arsenom Dedićem koja traje do danas. Njegove uglazbljene pjesme Željka Sabola (Pusti me da spavam, (1970), Drage Britvića (Kuća za ptice, 1973) i Zvonimira Goloba (Grlice u šumi, 1976) uvjerljivu su vokalnu emocionalnost Gabi Novak dijelom usmjerile šansoni. Na prijelazu u osamdesete, svojem klasičnom repertoaru dodaje naslove poput Pamtim samo sretne dane (1979), On me voli na svoj način (1980) i Plava ruža zaborava (1981).
Postojanost četvrtog desetljeća rada potvrđuje pjesmama Otok, Nada (1986), Hrabri ljudi (1987) i Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi (1992). Kada se činilo da će pjevački opus Gabi Novak biti zaokružen antologijama Retrospektiva (1993) i Adrese moje mladosti (1997), ona 2002. objavljuje CD obrada Dedićevih skladbi i standarda s početka karijere u društvu dvostruko mlađih sudionika zagrebačke jazz scene predvođenih sinom Matijom. Tim zapaženim kreativnim uzletom nadomak, 50. rođendana umjetničkog života, Gabi Novak potvrdila je da su njezine vokalne kvalitete ostale otporne na generacijske i (po)modne mijene unutar hrvatske popularne glazbe u kojoj nijednoj drugoj pjevačici nije uspjelo premostiti šlagerski sentiment pedesetih godina prošlog stoljeća i suvremeni senzibilitet slušatelja u novom tisućljeću. Godine 2006. objavljuje iscrpnu dvostruku kompilaciju Zlatna kolekcija koja prati njezin rad od početnih uspjeha s kraja pedesetih, preko zagrebačkih festivala do nedavne obrade Arsenove Ni ti, ni ja.
Tijekom pedeset godina pjevačke karijere primila je brojne nagrade i priznanja: Vjesnikovu nagradu za glazbu Josip Slavenski (1979), Nagradu Vlaho Paljetak, povodom 45. obljetnice javnog umjetničkog djelovanja Zlatnu plaketu Status (2003). Nositeljica je odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1996) i dobitnica mnogobrojnih statua Porina, uključujući Porina za životno djelo (2006).
