Pisati o tome kako u seriji 'Glas naroda' ništa ili gotovo ništa nije smiješno unatoč tome što se predstavlja kao humoristična serija bilo bi krajnje idiotski. Bolni izostanak duhovitosti u domaćim humorističnim serijama postao je, naime, dio obaveznog programa ili standarda koji se pri snimanju takve serije očito mora poštivati, pa mi se u TV-kritičarskim noćnim morama već odavno ukazuju producentske mange kako na svaku naznaku dobre fore uzdišu: 'Dosta s tim PRESERAVANJEM! To NITKO neće shvatiti! Daj nešto S NAGLASKOM!' pa onda nova inkarnacija 'Naših i vaših' raste do dimenzija Godzille i razara mozak svih živih gledatelja u radijusu od 500 km. U takvom ozračju Ognjen Sviličić već godinama sasvim fino pliva i prodaje svoju viziju stipeugostima sitcoma, pa je zbog toga vjerojatno i dobio priliku uvaliti 'Glas naroda'. Komedija mentaliteta, kako se ovu seriju nazivalo u svim najavama i priopćenjima za novinare, zapravo je kodni naziv za 'ono s naglascima' i odražava duboko uvjerenje ovdašnjih televizionara da je 'našem čovjeku' smiješno jedino kad netko pred kamerama glasno rikne: 'Pop'šam ti se materi na grob!' izostavljajući još koji samoglasnik pride. Samo što 'Glas naroda' ne uspijeva ostvariti ni tu razinu humora.

No, kao što rekoh, izostanak humora očekivana je konstanta (premda ja blesavo nikada ne gubim nadu, što u najvećem broju slučajeva završava u gorkim suzama) pa je o tome jednako deplasirano raspravljati kao što bi, recimo, bila i napomena da suprugu glavnoga lika Mate Gugića (Draško Zidar) glumi punih dvadeset godina mlađa Marijana Mikulić, što implicira da nam domaće serije od hollywoodskih kopiraju baš one najidiotskije standarde. Spominjem to samo kao ilustraciju - nije mi namjera ozbiljno prigovarati zbog takvoga castinga, a toga se klonim zato što u kontekstu svih drugih problema koji mnogo turobnije more 'Glas naroda' zbilja nema smisla inzistirati na takvom detalju. A u kontekstu svih tih drugih problema čak se i nedostatak humora čini minornom poteškoćom, rješivom upošljavanjem dva vicmahera iz lokalne birtije da ti seriju dovedu barem na razinu 'Lud, zbunjen, normalan'. Ima tu puno gorih svinjarija.

Krenimo od šireg konteksta ilitiga činjenice da se ova serija, osim što se naziva komedijom mentaliteta, naziva i političkom satirom. Čista laž, i to na barem dvije razine: prvo onoj koja implicira da je u Hrvatskoj upravo procvao takav demokratski duh u medijima da se sada može fino zezati s politikom i političarima, a moš mislit - a zatim i na drugoj, onoj koja implicira da bi 'Glas naroda' mogao stati uz bok serijama kao što je bila 'Da, ministre' ili sadržajima iz emisija kao što je 'Colbert Report'. NIŠTA slično nećete naći u ovoj seriji, u kojoj se pokvarenost lokalnog hadžije prikazuje na potpuno isti način kakav bi prošao i prije četrdesetak godina, u najmrklije doba nedemokratskog socijalizma. Okosnica: janjetina, mitologija i seljačina na kožnoj fotelji. Odvratno je bilo oduvijek, ali provokativno nikada, pa nije ni sada.

Na razini priče, teško je uopće govoriti o bilo čemu jer su zapleti i raspleti takvi da bi ih prepišao svaki iole osmišljen osmoškolski igrokaz, a bilo kakvi pokušaji aktualnosti i ismijavanja političke svakodnevice tim su tužniji kada se u njima pojave teme kao što je, primjerice, sijanje straha od ptičje gripe. Uzme li se još u obzir to da gotovo sve ključne događaje, frke, strke & panike glavni likovi tek promatraju s prozora s kojega se gledatelju ne pokazuje baš ništa, dolazimo i do zadnje točke koja opisuje svu jadnoću ove serije - do abnormalno škrtaroških uvjeta snimanja. Sve četiri dosad prikazane epizode događaju se na samo četiri lokacije - u uredu općinskog načelnika, u dnevnom boravku i kuhinji njegove kuće te u šupi u kojoj mu žena šuruje s pomoćnikom. To je apsolutno sve, i bez iznimke djeluje kao da je snimljeno na rashodovanim setovima propalog pornića, ili pak u salonu jeftinog namještaja koji je svoj izložbeni prostor ustupio u zamjenu za spomen na odjavnoj špici.

Jedino prema čemu je u ovoj seriji moguće biti blagonaklon jesu glumci, koji iz danoga materijala uspijevaju izvući kakvu-takvu uvjerljivost ili - da budem potpuno iskrena - na neku foru ipak ostvaruju dojam da nisu oni ništa krivi za čitav lom, slom i pakao naroda. Scenaristu, producentima i svim ostalima koji su ovakvu glupost pripustili pred oči domaćem gledateljstvu, međutim, ne bih - iako sam tome, kada je riječ o domaćim serijama, sklona - poklonila ni mrvicu popustljivosti. Ovo je zločin, dosada, budalaština, gubljenje vremena i očaj. Jedino je špica dobra. Da HRT umjesto daljnjih epizoda 'Glasa naroda' odluči samo pola sata opetovano vrtiti tu minijaturu - gledateljsko bi vrijeme bilo mnogo pametnije utrošeno nego pri gledanju ijedne sekunde Sviličićeva TV-serijskog čeda. Savjetujem vam zato da ga izbjegnete pod svaku cijenu, pa makar i onu u kojoj umjesto 'Glasa naroda' gledate retardirane reklame na komercijalnim kanalima.