Nekada su HTV-ovci barem o danima kada se obilježavaju važni događaji iz novije hrvatske povijesti pokazivali znakove života. Nije to bilo bogznašto - odvalili bi pokoji dokumentarac, emitirali (tragično blesav, ali tematski) domaći igrani film, za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti angažirali kakvog vojnog stručnjaka koji bi objasnio strategiju akcije Oluja, organizirali panelku s gostima... Štošta im se i u tome moglo prigovoriti, ali barem su nešto radili. Jučer, međutim, gotovo ništa. Izuzme li se udarna vijest o tome da je premijer izviždan dok je držao govor u Kninu, 'Tema dana' s umirovljenim generalom Damirom Krstičevićem i u nekoliko emisija razlomljen izravni prijenos proslave u Kninu - ništa.

Čisto rutinsko odrađivanje državno-praznične obaveze i evociranje dana iz bivšeg režima, kada su se o danima republike, armije i tko bi se više sjetio čega još - na telki prikazivale svečane akademije, govorancije i škvadra iz saveza boraca. U zadnjih desetak godina tog sistema zato (i zbog još nekih razloga, ali ovdje govorimo o televiziji) mlađarija više nije imala pojma koji se vrag i zašto uopće slavi na određene dane, a čini se da se nešto slično događa i sada.

U redu, mora se priznati da prilozi u središnjem 'Dnevniku' nisu bili toliko loši. Opće zgražanje nad time što je grupa sirovina izviždala Milanovića na proslavi bilo je, doduše, malo prenaglašeno edukativno jer iako je, naravno, katastrofa što se ta rulja tako ponašala, bila bi zapravo vijest da su ga pozdravili aplauzom i stručcima tratinčica, ali dobro. Shvaćam da su morali bedacima poručiti da je to doista užasno ponašanje, a i usput raznim odličnicima koji su nazočili proslavi pružiti priliku da se u eteru ograde od takvog grezog urlatorija. Bio im je, međutim, skroz dobar prilog o tome kako se danas živi u Kninu i kako lokalne vlasti nastoje u gradu zadržati što više mladih ljudi. Da se još netko osim novinara informativnog programa udostojao izroniti iz Jadranskog mora i pritom  nedajbože pokazati nešto inicijative te maštovitosti - mogao se O TOME snimiti dokumentarac, a ne ko fol prigodno program filati suhoparnim dokumentarcima o arheologiji i srednjovjekovnim spomenicima oko Knina.

No naravno, ništa se slično ili barem marginalno zanimljivo na javnoj televiziji nije dogodilo. Svoju su dužnost obrade ovog državnog praznika shvatili krajnje rutinski i s vidljivom dozom stava iz rubrike ajme-majko-tko-će-to-sada-usred-godišnjeg-obrađivat, pa smo samo dobili izravan prijenos raznih inkarnacija proslave (dosadan, ali zato skup), taj neki dokumentarac o spomenicima u Kninu (što, doduše, vrlo znakovito opisuje odnos cijele države prema tom i drugim, za noviju povijest važnim hrvatskim gradovima - tretiraju ih tek kao povijesne simbole, a ne i kao mjesta na kojima žive stvarni ljudi) i - ovo mi je bio vrhunac - intervju Katarine Periše Čakarun s umirovljenim generalom Krstičevićem u 'Temi dana'. Taj je intervju zbilja bio demonstracija velesile u postavljanju prigodničarskih, ali besmislenih pitanja.

Žena je čovjeka koji je zapovijedao 4. gardijskom brigadom, koji je, iako umirovljen zbog nemudrog političkog angažmana, školovani vojni stručnjak i koji je sudjelovao u Oluji te u mnogim drugim akcijama Domovinskog rata - uglavnom ispitivala razne varijante pitanja: 'Kako se osjećate?' Te kakav je osjećaj biti opet u Kninu nakon osamnaest godina, te kako se osjećate u Hrvatskoj kakva je danas, te kakav je osjećaj bio ovo i ono, da bi na kraju svoj osjećajni intervju zaključila napomenom da se gost zapravo vrlo neugodno osjeća pred kamerama. Čovjek je bio pristojan i očito u slavljeničkom raspoloženju pa je iskreno i s naglašenim optimizmom odgovarao na njezina pitanja, ali nakon trećeg pitanja o osjećajima stvarno se ne bih iznenadila niti bih ga osudila da ju je poslao kvragu, i to sa zdušnim osjećajima u glasu. Ili da joj je, iz čiste fore, otpjevao koji stih pjesme 'Osjećam se haj'. Drugi dio tog stiha - mozak baj-baj - ionako bi bio uglavnom točan opis načina na koji su se HTV-ovci jučer pozabavili Danom pobjede i domovinske zahvalnosti.