'Kada sam završio sa snimanjem 'Kuma', bio sam bez novca. Nije da sam prije toga imao novca, no nakon njega bio sam dužan mnogima. Menadžer i agenti dobili su svoj dio od moje plaće, a ja sam nastavio živjeti na grbači Jill Clayburgh', stoji u memoarima 'Sonny Boy' koje je Al Pacino upravo izdao.

Iako je od nastavka 'Kuma', 1974., a potom i od 'Lica s ožiljkom', 1983., zaradio puno više novca, njime baš nije najpametnije raspolagao, a uz sve to nije previše radio, pa je tako 80-ih snimio tek pet filmova.

'Imao sam u banci oko 90 tisuća dolara i to je bilo to. Imao sam takav stil života. Imao sam svoju kuću na selu koje se nisam želio odreći i cijelo sam vrijeme trošio, a ništa zarađivao. Reklo bi se da sam samo 'izbacivao', ništa donosio', napisao je u memoarima Pacino i dodao:

'Mogao bih reći da su me iskoristili. Mogao bih kriviti svoje računovođe. Mogao bih kriviti svoju menadžericu Mary Bregman, koja me smjestila u neku vrstu 'poreznog skloništa', što se izjalovilo. Mogao bih kriviti i sebe, ali onda bih morao preuzeti odgovornost za svoje postupke.'

On je 'ništa drugo nego idiot'

Kako je rekao, s tadašnjom djevojkom Diane Keaton otišao je kod odvjetnika kako bi riješili neka pitanja oko financija, a onda je ona počela vikati na odvjetnika pitajući ga: 'Zna li tko je on?' Odvjetnik je na to počeo govoriti da je on 'zvijezda' i 'umjetnik', na što je glumica rekla da je 'Pacino ništa drugo nego idiot'.

Tek kasnije Pacino je shvatio da je sve što je Keaton govorila bilo istinito i da je bila u pravu. 'Jednostavno nisam shvaćao kako novac funkcionira, a još sam manje shvaćao kako posao funkcionira. Bio je to jezik koji nisam govorio.'

A upravo je Keaton ohrabrila Pacina da počne ponovno glumiti i prvi projekt bio mu je 'More ljubavi'. Triler iz 1989. s Ellen Barkin oduševio je kritiku i postao veliki hit. Bio je to ujedno prvi Pacinov film od 1985. i 'Revolucije', no od njega nije imao preveliku zaradu.

'Znali su da sam bio bez posla četiri godine, pa nisu morali sklopiti taj slatki dogovor.'

A onda je stigla ponuda za treći nastavak 'Kuma' i tu nije puno oklijevao. 'Izbor nije mogao biti lakši. Bio sam švorc. Francis (Ford Coppola, op.a.) bio je švorc i obojica smo trebala kruh.'

Mjesečno je trošio 300-400 tisuća dolara

Način života, na koji se naviknuo, stajao ga je pravog bogatstva. 'Ekipa koja je radila za mene postajala je sve veća, brinuo sam se o dvije kuće, svojim stanovima i uredu te uzdržavao kućanstva svoje djece. Trošio sam 300 ili 400 tisuća dolara mjesečno.'

U 2011. godini Pacino je počeo sumnjati u svog računovođu. Nakon što je odveo obitelj na putovanje Europom, koje je uključivalo letove Gulfstreamom 550, najam cijelog kata hotela Dorchester i putovanje u danski Legoland, vrativši se kući otkrio je da ima više novca nego prije i to mu je postalo čudno.

'Znao sam da nešto nije u redu. Imao sam 50 milijuna dolara, a onda nisam imao ništa. Imao sam imovinu, ali nisam imao novca...', napisao je Pacino i dodao kako je na kraju saznao da ga je računovođa uistinu potkradao te je na kraju proglašen krivim i završio u zatvoru.

Golemi životni troškovi

Troškovi života slavnog glumca bili su golemi. Recimo samo da je plaćao sve troškove za 16 automobila, račune za 23 mobitela, a 400 tisuća godišnje za uređivanje okućnice i to u kući u kojoj nije ni živio.

'Nisam čak ni sam potpisivao čekove. To je radio moj računovođa, a ja sam ih samo predavao. Nisam pitao, a on mi nije govorio koliko imam ili koliko sam potrošio i nisam razmišljao tko je dobio što.'

Pacino je tada već bio u 70-ima i veliki filmski honorari više nisu stizali. Stoga je počeo više raditi, ali i planirati. Prodao je jednu od svojih kuća, snimio reklame za australsku televiziju i počeo držati seminare. Priznao je i da je mnoge svoje kasnije projekte odradio samo zbog novca, svjestan da uopće nisu dobri.

''Jack i Jill' bio je prvi film koji sam snimio nakon što sam ostao bez novca. Da budem iskren, napravio sam to jer nisam imao drugog izbora. Adam Sandler je htio baš mene i zato su mi puno platili. Volim Adama i s njim je divno raditi, a na kraju mi je postao i dragi prijatelj. Snimio sam i neke stvarno loše filmove, koje neću spominjati, samo zato što su mi financijska sredstva bila jako niska. Znao sam da su loši, no uvjerio sam samog sebe da ih mogu nekako učiniti prosječnima.'

Sada, u 80-ima, oskarovac priznaje da 'mora ozbiljno razmisliti o svojoj imovini', zbog čega mora tražiti savjete ljudi koji su pametniji od njega. A ono što su rijetki znali je to da mu i dandanas većinu financija rješavaju tantijemi od 'Lica s ožiljkom', najvećeg filma koji je snimio, i od njih može lagodno živjeti.