Započinjanje ovakvog projekta u eri streaminga i fragmentiranog ukusa sigurno nije lak posao, ali kako pišu u Rolling Stoneu, to je samo dio onoga što je ponovno pokretanje ovog projekta učinilo fascinantnim i zabavnim.

Među 500 najboljih albuma svih vremena 86 albuma je iz ovog stoljeća, a 154 ih je novih koji nisu bili u verzijama popisa iz 2003. i 2012. godine.

'Klasika je i dalje klasika, ali kanon postaje sve veći i bolji', kažu u Rolling Stoneu, a ovih se deset albuma našlo na samom vrhu popisa u čijoj su izradi sudjelovali i umjetnici poput Beyoncé, Taylor Swift i Billie Eilish, umjetnici u usponu poput H.E.R., Tierra Whack i Lindsey Jordan iz Snail Maila, kao i glazbeni veterani poput Adama Claytona i Edgea iz benda U2, Raekwona iz klana Wu-Tang, Genea Simmonsa, basiste grupe Kiss i Stevie Nicks, pjevačice Fleetwood Maca.

10. Lauryn Hill, 'The Miseducation of Lauryn Hill' (Ruffhouse/Columbia, 1998.)

Iako je dijeleći lidersku poziciju s Wyclefom Jeanom u hip-hop gupi Fugees stekla zvjezdani status, Lauryn Hill je željela izraziti vlastitu glazbenu viziju, ili kako je to sama opisala, pisati pjesme koje je lirički pokreću, imaju integritet reggaea, udaranje hip-hopa i instrumentacije klasičnog soula. Hill je preuzela potpunu kontrolu nad stvaranjem albuma i ostvarila suradnje s umjetnicima poput lovca na R&B talente D'Angela i pijaniste Johna Legenda, koji je tada još studirao.

Tijekom devedesetih pop je postajao sve uglađeniji i digitaliziraniji, a Hill je s albumom 'The Miseducation of Lauryn Hill' pokazala komercijalnu privlačnost sirovijeg zvuka. 'Želim čuti tu slojevitost zvuka, koju ne možete dobiti od računala jer je presavršeno, ali taj ljudski element je ono što mi diže kosu na zatiljku i ono što volim', rekla je o svom prvijencu Hill.

9. Bob Dylan, 'Blood on the Tracks' (Columbia, 1975.)

Dylanov najbolji album iz 1970-ih barem djelomično je nadahnut njegovim bračnim krahom sa Sarom Lowndes, a sve lirički upečatljive i nježne folk-pop pjesme s albuma napisao je u samo dva mjeseca, sredinom 1974. godine. Album je snimio u samo tjedan dana s članovima bluegrass benda Deliverance, ali kad ga je tri mjeseca kasnije u Minneapolisu pustio bratu Davidu, ovaj mu je predložio da neke pjesme snimi s lokalonim glazbenicima.

Na konačnom albumu nalaze se snimke iz New Yorka, koje su sporije i zamišljenije, i snimke iz Minneapolisa, koje su brže i divlje, sve uokvirene Dylanovim bolnim vokalom koji u nekim od najstrastvenijih, ispovjednih pjesama pobjesni. Album je brzo postigao komercijalni uspjeh i bio hvaljen od kritičara, a Dylana je čudilo što su mu mnogi rekli kako uživaju u albumu, jer kako je rekao 'teško mi se povezati s tim, s ljudima koji uživaju u toj vrsti boli'.

8. Prince and the Revolution, 'Purple Rain' (Warner Bros., 1984.)

Prince je još bio zvijezda u usponu s tek nekoliko hitova kad je došao na hrabru ideju da napravi film temeljen na svom životu, a svoju sljedeću ploču kao soundtrack tog filma. Kad je 1984. sve bilo objavljeno, postao je prvi umjetnik koji je na broju jedanu Sjevernoj Americi imao pjesmu, album i film, ali 'Purple Rain' je bio puno više od odličnog soundtracka za film.

Album je bio dokaz Princeova sna o stvaranju utopijskog Top 40, mjesta na kojem bi mogli koegzistirati funk, psihodelija, heavy metal, veličanstvene balade i odvažni eksperimentalizam. Iako nije razumio privlačnost rokera Srednjeg Zapada, ali je svoju naslovnu baladu odlučio snimiti nadahnut Bobom Segerom, a rezultat je možda i najveća balada svih vremena.

7. Fleetwood Mac, 'Rumours' (Warner Bros., 1977.)

S ovim su albumom Fleetwood Mac svoja privatna previranja pretvorili u blistavu i melodičnu javnu umjetnost. Bend se sastojao od dva para (basist John McVie i pjevačica-klavijaturistica Christine McVie bili su u braku, a gitaristica Lindsey Buckingham i vokal Stevie Nicks nisu), koja su se tijekom dugotrajnog rada na albumu razišli.

Kako je kasnije atmosferu rada na albumu opisao John, 'zabava se odvijala po cijeloj kući uz ogromne količine nedopuštenih tvari koje su ih održavale danju i noću'. Ova pomahnitala i dekadentna vibra dala je pjesmama visoko nabijenu ispovjedničku auru, i urodila šestim najprodavanijim albumom svih vremena.

6. Nirvana, 'Nevermind' (Geffen, 1991.)

Snimljen u srcu novonastale grunge scene u Seattlu, drugi je Nirvanin album s ogromnim singlom 'Smells Like Teen Spirit' bio prava priča o ospjehu 1990-ih godina. Album izašao iz undergrounda sjeverozapada uspio je s vrha Billboarda skinuti velikog Michaela Jacksona i njegov album 'Dengerous'.

Nacija tinejdžera instantno su se okrenuli punku, a malo je albuma imalo tako snažan utjecaj na generaciju, ali i katastrofalan učinak na njezinog glavnog tvorca. Pritisnut iznenadnim ogromnim uspjehom, pjevač i gitarist Kurt Cobain pod teretom slave oduteo si je život 1994. godine.

5. The Beatles, 'Abbey Road' (Apple, 1969.)

Albumu snimljenom tijekom dva ljetna mjeseca 1969. godine malo je nedostajalo da nikad ne ugleda svjetlo dana. U siječnju te godine Beatlesi su bili na rubu raspada, iscrpljeni i ljuti jedni na druge zbog katastrofalnih sessions za otkazani LP 'Get Back'.

Odlučni vratiti slavu koju su stekli početkom desetljeća, okupili su se u EMI-jevom Abey Road studiju kako bi napravili svoj najsjajniji album – kolekciju vrhunskih pjesama detaljno razrađenih i konceptualno radvojenih, osobito na B strani, koje nemaju tematsku poveznicu, osim jedinstvenog genija Beatlesa. Topli osjećaj sve podjeljenijeg benda koji se okupljaju kao prijatelji vjerojatno je jedan od razloga zašto je ovo najomiljeniji album Beatlesa svih vremena.

4. Stevie Wonder, 'Songs in the Key of Life' (Tamla/Motown, 1976.)

Mjesecima prije završetka snimanja, glazbenici iz Wonderovog benda nosili su majice s natpisom 'skoro smo gotovi', a bio je to odgovor svim obožavateljima i vodstvu izdavačke kuće koji su nakon tri odlična uzastopna albuma (1972, 1973. i 1974.) na sljedeći morali čekati dvije godine. 'Vjerovao sam da postoji puno toga što treba reći', rekao je kasnije Wonder, a sve to nije stalo ni na dvostruki album pa je uz njega izdan i bonus EP s joč četiri pjesme sa sessiona.

Wonder je zbog svog sljepila morao pamtiti tekstove, što je ubrzavalo snimanje, ali neke su pjesme imale kompliciranije stihove koje mu je netko morao došaptavati. Obično je to radio inženjer John Fischbach koji bi samo nekoliko sekundi prije nego bi ih Wonder otpjevao, stihove šapnuo u mix slušalice, a taj njegov šapat, priznao je godinama kasnije, nikad nije maknut sa snimke jer je Wonderov vokal imao dovoljno snage da ih prekrije.

3. Joni Mitchell, 'Blue' (Reprise, 1971.)

Joni Mitchell je 1971. godine predstavljala ideal ženstvenosti na Zapadnoj obali, a to je bio status kojega nije niti tražila, niti željela pa je pomislila kako bi bilo bolje da ljudi saznaju koga štuju i napisala album 'Blue', s kojim je postavila još uvijek neusprediv standard za ispovjednu poeziju u pop glazbi. Uz romantičnu melankoliju, ovaj album nudi i zvuk žene koja uživa romantičnu i seksualnu slobodu, područje koje je do tada bilo rezervirano samo za muškarce u rocku.

Snažan i emotivan intenzitet pjesama šokirao je muškarce u njenom okruženju pa joj je Kris Kristofferson jednom prilikom rekao 'Joj, Joni. Zadrži nešto za sebe'. 'U tom razdoblju svog života nisam imala osobnu obranu, osjećala sam se poput celofana na kutiji cigareta, kao da nemam apsolutno nikakve tajne i nisam se mogla pretvarati da sam jaka ili sretna', rekla je kasnije Mitchell, koja je tijekom 1970-ih natavila objavljivati izvrsne albume, ali ni jedan kao remek-djelo 'Blue'.

2. The Beach Boys, 'Pet Sounds' (Capitol, 1966.)

Na naslov albuma Briana Wilsona nadahnuo je pjevač Beach Boysa Mike Love, koji ga je preslušavajući nove pjesme na kojima je radio podbo pitanjem 'tko će slušati ovo sranje?'. 'Uši psa', odgovorio mu je Wilson, a osim u nazivu, ljubimci se nalaze i među zvukovima na albumu, točnije lavež Wilsonovog psa Banane.

Živopisnom orkestracijom, lirskom ambicijom, elegantnim tempom i tematskom koherentnošću, 'Pet Sounds' je izumio na nekoliko načina usavršio ideju o tome da album može biti više od samog zbroja njegovih dijelova. Album se u mnogočemu razlikovao od prethodnih albuma Beach Boysa, Wilson ga je i napravio bez ostatka benda, koristeći ih samo za vokalne aranžmane, a čak je razmišljao i da ga objavi kao samostalni projekt.

1. Marvin Gaye, 'What's Going On' (Tamla/Motown, 1971.)

Remek djelo Marvina Gayea začeto je kao reakcija na policijsku brutalnost, kad je gledajući potresno televizijsko izvješće u svibnju 1969. godine Renaldo 'Obie' Benson, bas pjevač grupe Four Tops, zgrožen nasiljem osjetio potrebu uhvatiti pomutnju i bol tog vremena. Benson je osjećao da u svojoj novonastaloj verziji pjesme 'What’s Going On' ima nešto veliko, ali ostatak njegovog benda nije bio zainteresiran za pjesmu, kao ni Joan Baez kojoj ju je nudio.

Jedna od najvećih zvijezda i najvećih glasova Motowna, Marvin Gaye, bio je u mračnom, kontemplativnom stanju, pogođen smrću Tammi Terrell, česte partnerice u duetime, žudio je za suptilnijim i sadržajnijim materijala i razmišljao o zastrašujućim pričama svog brata Frankieja o nedavnim borbama u Vijetnamu. Nakon malo oklijevanja, Gaye je prihvatio 'What’s Going On' i uz pomoć aranžera Davida Van De Pittea stvorio verziju pjesme koja je bila džezerijskija i sofisticiranija od bilo koje snimke Motowna do tada. Osnivač Motown Recordsa Berry Gordy isprva se opirao izdavanju pjesme, ali kad je ona trenutno postala hit, dao je Gayeu mjesec dana da napravi cijeli album koji prati singl 'What's Going On'.

'Najbolje radim pod pritiskom i kad sam depresivan. Svijet nikada nije bio tako depresivan kao što je sada. Ubijamo planet, ubijamo naše mladiće na ulicama i ratujemo širom svijeta. Ljudska prava... to je tema', rekao je Gaye koji je više nego uspješno izvršio izazov, jer ono što je snimio bio je prvi konceptualni album soul glazbe i jedan od najvažnijih i najutjecajnijih LP-a ikad snimljenih, nakon kojega su crni glazbenici, ne samo u Motownu, osjetili slobodu pomicanja glazbenih i političkih granica svoje umjetnosti.