Fanatični ljubitelji televizijskih serija, kojih je i kod nas svakim danom sve više, zacijelo su već čuli za seriju 'Na terapiji'. Uspješna izraelska dramska serija već je obišla gotovo čitav svijet, od Japana do američkog HBO-a, čiju su verziju, In Treatment s izvrsnim Gabrielom Byrneom u ulozi psihijatra vjerojatno već gledali i brojni gledatelji iz Hrvatske. Svoje su verzije snimili i naši prvi susjedi, Slovenci i Srbi, a u potonjoj su glumili i neki hrvatski glumci poput Nataše Janjić pa su se mnogi nakon najave hrvatske verzije možda i pitali čemu sada to kada su mogli otkupiti neku od 'susjednih' verzija ili onu HBO-ovu. Priznajem da sam i sama bila među takvima, do neke mjere i dalje jesam, ali pitanje se može i odbaciti jednostavnim odgovorom: hrvatska je verzija vjerojatno snimljena iz istih razloga kao i sve ostale licencirane verzije. Riječ je o zanimljivom konceptu, riječ je, spomenimo i to, o razmjerno jeftinom konceptu, a riječ je i o seriji u kojoj se tematizira psihoterapija, dakle, vrlo dubok i intiman trenutak u kojemu su neke sitne razlike u mentalitetu, kulturi i lokalnim običajima vjerojatno prilično važne.

Odatle, dakle, hrvatska verzija.

Za one gledatelje koji još ne znaju o kakvom se konceptu radi - samo kratak opis. Psihijatar Tomislav (Elvis Bošnjak) svakoga radnog dana na prvom programu HTV-a oko 22 sata prima po jednog pacijenta (osim u slučaju jednoga para, kada ih prima zajedno, odnosno dvoje) ili, točnije, svaki radni dan posvećen je istome 'slučaju', s time da je petak posvećen samome Tomislavu. Tim danom on odlazi svojoj mentorici, također psihijatrici Ani (Ana Karić) i s njom razgovara o svojem životu te slučajevima na kojima radi.

Dosad smo upoznali dvoje pacijenata - mladu liječnicu Ninu (Iva Babić) koja ima problema u vezi s momkom i u odnosu sa psihijatrom te specijalca Jakova (Leon Lučev) koji je doživio srčani udar nakon što su mediji otkrili ratni zločin iz domovinskog rata u koji je bio umiješan. Već je i prema površnom opisu jasno da je druga priča teža, mračnija, kompleksnija od prve i Leon Lučev u drugoj epizodi doista briljira kao inteligentna alfamužjačka vojničina s čitavom lepezom problema pod površinom. Njegova će priča zato sigurno biti jedna od najzanimljivijih u hrvatskoj varijanti ove serije (što, primjerice, baš i nije bio slučaj s pandanom u američkoj verziji, gdje je vojnog pilota s više-manje istim problemima glumio Blaire Underwood). Lučev je, rekoh, zabljesnuo u drugoj epizodi i učinio nešto što nisam očekivala - ulogu koja je više-manje prepisana, odnosno prevedena i prilagođena iz licence učinio je svojom. No nije ni Iva Babić u prvoj epizodi bila loša. Riječima jedne gledateljice s Facebooka: 'Dobro je! Ide mi na živce isto kao i Melissa George u američkoj verziji.' Na trenutke isforsirana i s onim nepodnošljivim hiperkorektnim govorom kojem domaće glumce poučavaju na akademiji, u nekim je drugim trenucima ipak bila prilično uvjerljiva, čak se doimala iskreno.

Kako god bilo i u što god se razvila ova serija u budućim epizodama, zasad se njezino snimanje za domaću publiku čini kao dobra odluka. Zanimljivija je nego što sam očekivala, prilagodba domaćim okvirima u slučaju se Leona Lučeva čini kao nadogradnja, a i čovjeka veseli što na javnoj televiziji napokon možemo gledati nešto što doista JEST dramska serija, a ne sapunica koja se skriva iza tog naziva. Možda utre put i drugima pa sljedeću takvu, kvalitetnu seriju nitko neće morati snimati po licenci.