Uvijek nekako izdvojen od bendova svoje i kasnijih generacija, Massimo je izabrao svjež i prepoznatljiv način za uspjeh u karijeri. Sigurnim koracima utabao je status jednog od najpopularnijih glazbenika u regiji koji traje već 32 godine, a za sobom je povukao kako stariju tako i mlađu generaciju. Ovaj put je taj zanimljivi umjetnik ispričao sve o koncertu koji priprema i najavio goste koji će mu uljepšati koncertni doživljaj na Šalati, putovanjima i promjenama u bendu, statusu zvijezde i obitelji.

Jednostavnost života i pristupačnost, unatoč tome što ste jedan od naših najcjenjenijih glazbenika, i to u regiji, očituje se u tome da sam brzo s vama dogovorila intervju. Bez suradnje s menadžerima ili nekih prepreka. Pristajete li na to da vas zovu zvijezdom?

Do mene nikada nije bilo teško doći. Svi znaju gdje provodim svoje slobodne trenutke. Ako nisam na snimanju, probi ili svirci, onda sam u Zagrebu, u kvartu, u omiljenom kafiću ispijam kavicu ili se odmaram u obiteljskoj kući moje supruge u Zadru. A laskavi nazivi me ne diraju, ne mogu dovoljno puta naglasiti da mi je najveći kompliment kada se kupi karta za moj koncert ili moj album.

Što su za vas prave vrijednosti?

Znate da je meni obitelj na prvom mjestu. Moja supruga Eni i moja kći Mirna. One su moja najveća vrijednost.

Uskoro ćete imati koncert na Šalati. Koliko će on biti posebniji od drugih velikih, kakve ste odsvirali u posljednje vrijeme?

Za svaki koncert, od najmanjeg do najvećeg, ja se u potpunosti dajem. Ono što velike koncerte razlikuje od manjih nastupa su gosti i opseg pjesama, a moram vam otkriti da smo se za Šalatu posebno potrudili. Večer će otvoriti dvije krasne dame, Elis Lovrić i Nina Romić. S Elis me veže porijeklo, ja savršeno razumijem njezin labinjonski na kojem pjeva, a i čitav njezin izričaj mi je posebno drag. Nina je divna mlada kantautorica koja će odlično upotpuniti večer. A tijekom mog nastupa na pozornici će mi se pridružiti sjajni gosti. Moj veliki prijatelj i vrhunski muzičar Igor Geržina te kolega glazbenik Ivan Dečak, autor našeg zajedničkog hita 'Nama se nikud ne žuri' i frontmen Vatre.

Spremate li neke posebne pjesme za taj koncert?

Da, repertoaru smo posvetili posebnu pažnju. Već sam vam dosta otkrio, samo ću reći da će vas neke pjesme zaista iznenaditi.

Jednom ste rekli kako uživate stvarati, putovati sa svojim bendom. Kroz karijeru je u vašem sastavu prošlo dosta glazbenika. Kako doživljavate te odlaske, promjene i koliko se brzo adaptirate na nove ljude?

Ljudi koji sa mnom sviraju su vrhunski glazbenici. Puno radimo, puno vježbamo i trudimo se da svaka svirka bude na izrazito visokom nivou. Bend se mijenjao i moram priznati da mi zna biti teško kada netko ode, ali sa svima sam i dalje u kontaktu i dobrim odnosima. Ipak smo dijelili brojne zajedničke trenutke, većinom lijepe, ali na putu se svašta zna dogoditi i znali smo se naći u svakakvim situacijama, a to zbliži čovjeka.

Koji su vam najljepši trenuci u glazbi?

Najljepše u glazbi je baš ona – glazba. Sve ostalo što dođe uz nju je zapravo smetnja.

Otišli su Arsen Dedić, Zdenko Runjić, Đorđe Novković, Oliver Dragojević, Dino Dvornik... Živimo li danas u vremenu u kojem imamo izvanredne instrumentaliste kao što su Gelo, Hauser, ali ne više i autore hitova? Kako vidite budućnost glazbe?

Ne bih išao tako daleko da kažem da nema više pravih autora, ali zaista jedna generacija izvanrednih glazbenika više nije s nama. A budućnost glazbe je teško predvidjeti. No siguran sam da se među nama rađaju neki novi runjići i dedići.

Je li vam drago to što u ovom vremenu ne morate počinjati karijeru tako da stavljate pjesme na Youtube?

Činjenica je da je internet promijenio način distribucije glazbe, pa i konzumacije glazbe, ali teško mi je procijeniti kome je teže, mladim glazbenicima nekad ili danas. Danas je nastao toliki šum u tom prostoru da je jako teško probiti se i doći do izražaja.

Kad odlučujete o pjesmama, služite li se razumom ili osjećajem?

Uspio sam kroz godine razviti neku dobru kombinaciju, ali generalno, većinom idem na osjećaj. Imam jako dobre kritičare uz sebe, supruga Eni i kći Mirna su moji najveći i najbolji kritičari te se uvijek posavjetujem i s njih dvije.

A kako primate negativne kritike i zabole li vas i nakon toliko godina na sceni?

Negativnih kritika mora biti jer uvijek morate težiti nečem boljem. Kada bi sve bilo samo pozitivno, jednostavno biste došli do kraja. Svaka kritika, pa čak i ako se ne slažete s njom, donosi neki novi uvid u ono što radite i svakako je dobrodošla.

Znam koliko ste vezani uz svoju obitelj koja vam je najveći oslonac, a koju ste spomenuli na početku intervjua kao najveću vrijednost, no jeste li katkad samotan lik?

Morate znati da su meni dani razvučeni između proba, snimanja, nastupa i drugih obaveza vezanih uz glazbu te ono malo vremena što imam da se posvetim svojoj obitelji. Tako da s njima provodim svaki slobodan trenutak, a sebi se posvetim u šetnjama mojeg dragog Manga. Nekada znamo vrludati kilometrima i ti trenutci me i duhovno i fizički okrijepe.

Uživate li danas u braku sa svojom Eni mnogo više nego prije, kad ste bili mlađi?

Uvijek sam uživao s mojom Eni, a sada smo se i mi promijenili, pa je i to uživanje drugačije, ali i dalje je moja najbolja prijateljica, ljubav, kritičarka, suradnica.

Kako se, ako ikada dođe do toga, rješavaju problemi i krize u vašoj obitelji?

Nekako smo sve uvijek rješavali dijalogom, bilo da Mirna ima neke nedoumice, bilo da se radi o nečem između Eni i mene. No moram priznati da je Eni uvijek ta koja zna spustiti loptu, smiriti situaciju i navesti nas da pronađemo rješenje razgovorom.