Novu emisiju 'Paravan', koju uređuju i vode Rober Tomić Zuber i Tina Šimurina mnogi su uspoređivali s 'Latinicom' i, iako nisam sasvim sigurna da bih se i sama složila s tom usporedbom, sinoćnja emisija, točnije - u njoj prikazan izvrstan dokumentarac Saše Kosanovića o problemima u tvrtki RIZ i drugim primjerima uspjele i neuspjele primjene radničkog dioničarstva u Hrvatskoj - podsjetio me na zlatne dane Latinove emisije. Problem radničkog dioničarstva i (in)famoznog ESOP-a, o kojemu većina gledatelja ne zna gotovo ništa, prikazao je na pitak, ali nimalo trivijalan način, a konkretan slučaj - onaj koji se ovih dana odvija u tvrtki RIZ - široj je publici usput i osvijestio jer, kako je jedan akter u samome dokumentarcu rekao - mnogi su mislili da RIZ više praktički ne postoji, iako je riječ o, čini se, prilično vrijednoj i uspješnoj proizvodnoj firmi. Pogledala sam ga s velikim zanimanjem. Bio je relevantan, pametan, dobro obaviješten i jednom riječju - sjajan. Baš kao i reportaže koje je Kosanović svojedobno radio za 'Latinicu', ali dulje, podrobnije i ambicioznije.

No je li i ostatak 'Paravana' bio na razini toga dokumentarca? I jest i nije. 'Paravan' je, nema nikakve sumnje, dobro zamišljen - u njemu se nakon prikazanog filma u studiju raspravlja s akterima dokumentarca i problemima koji su u njemu prikazani, pa je tako bilo i sinoć. Sindikalni i drugi predstavnici RIZ-a u studiju su vrlo otvoreno govorili o svim nepravdama koje su im nanesene te o bizarnim postupcima sa zaštitarima koji su ih nedavno izbacili iz tvornice, a u nekoliko su navrata voditeljicu doveli u neugodnu situaciju, vrlo ustrajno i žestoko napadajući tvrtku za odnose s javnošću HTV-u nekada bliskog Krešimira Macana (voditeljica Tina Šimurina čak ga je nakratko pokušala obraniti izjavom da gospodin Macan samo radi svoj posao) i uglavnom, bilo je zanimljivo. Problem je jedino u tome što ekipa 'Paravana' doista nije uspjela dobiti apsolutno nikoga s druge strane - ni predstavnike uprave, ni predstavnike ministarstva gospodarstva, ni, u krajnjoj liniji, tog toliko prozivanog Macana, pa je cijela priča izgledala pomalo jednostrano. Nemojte me pogrešno shvatiti - zbog brojnih iskustava s takvim i sličnim slučajevima koji su se zbili u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj sklona sam vjerovati predstavnicima RIZ-ovih radnika, ali to što si ja mislim sebi doma u ćušpajz ne bi trebao biti kriterij jednoj ozbiljnoj emisiji u kojoj se raspravlja o relevantnim društvenim problemima. Nekoga su ipak morali dovesti. Ako nisu htjele najviše mange iz uprave RIZ-a, moglo se naći i kakvu sitniju ribu. Ako nije htio Čačić, trebalo je iskopati kojeg jataka. Ovako smo, ako ništa drugo, ostali uskraćeni za jednu kvalitetnu televizijsku koljažu. A o relevantijim novinarskim standardima da ne govorimo.

'Paravanu' bi se mogle zamjeriti i još neke sitnice, poput špice, koja apsurdno nalikuje najavi hororca 'Paranormalno' (što je na nekoj razini možda čak i crnohumorno zabavno jer prikladno ilustrira suvremene probleme u Hrvatskoj kao nadnaravno stravične), a pomalo su začudni i svjetlosni efekti u studiju, koji me podsjećaju na priglupo stvaranje drame s reflektorima u 'Piramidi'. No svi su ti štikleci tek zgodna tema za razgovor uz kavu i ne govore zapravo ništa o kvaliteti emisije, dok prethodna dva odlomka to ipak govore: 'Paravan' je prikazao doista jak i pametan dokumentarac, ali - barem sinoć - nije održao jednaku razinu kvalitete u raspravi nakon njega. No potencijali postoje i nadam se da će te, zasad još uvijek početničke štucavice, ubuduće ispraviti.