Malo tko možda odoljeti šarmu Sandre Bagarić. Oduzima dah svojim talentom i pozitivnim duhom gdje god se pojavi bilo na domaćim i inozemnim pozornicama, dok glumi i pjeva u Kazalištu Komedija, ili dok sjedi u žiriju kakvog glazbenog projekta. No dogovoriti posljednjih tjedana intervju s njom bila je prava lutrija. Godinama unazad nema vremena za sebe i ponekad puca po šavovima, ali već je više puta izjavila da joj je užasno dosadno ako nema obveza. Novih projekata ima na pretek i o njima s veseljem priča.

Slavite lijepu obljetnicu, 25 godina karijere. Što biste izdvojili kao najljepše trenutke? Postoji li nešto što biste popravili da možete ili ste sa svime zadovoljni?

25 godina pjesme, glavnih uloga, lepeza likova od sobarica do grofica i kneginja, koncerti, putovanja, snimanja... Uživanje u radosti muziciranja s kolegama, lepršave haljine, putovanje kroz glazbeno vrijeme, svjetla reflektora, kazališta, koncertne dvorane, sati rada i uvijek, ali baš uvijek, sreća i veselje jer se bavim najljepšim poslom na svijetu. Imala sam mogućnost prošetati kroz sve scenske žanrove - pjevačke, ozbiljne i neozbiljne, one sakralne glazbe, opere, operete i mjuzikla, glumačke, plesne, voditeljske, na TV-u i radiju, uz sinkronizaciju, snimanje reklama te kao zaštitno lice za mnoge brendove... Najljepši trenuci su što smo imali mogućnost proputovati svijet, suprug i ja u paru, od Japana do Havaja.

Sjećate li se svog prvog nastupa i kako ste se tada osjećali?

Prvi nastupi su bili još u vrtiću, kada mi je moj djed za pjesmice Lepe Brene kupovao sladoled. Zatim je uslijedila 'flautistička karijera', a moj debi je bio točno prije 25 godina u Kazalištu Komedija, u glavnoj ulozi Henriette u opereti 'Madame Troubadour'. Nikada nisam imala strah na sceni, odgovornost i uzbuđenje da, a čim sam kročila u Kazalište Komedija, znala sam da sam na pravom mjestu.

Očekuje vas premijera 'Grofice Marice' u Komediji, snimate i dva albuma. Što vas još očekuje u obljetničkoj godini od projekata?

U studenom je premijera operete 'Grofica Marica', trenutno svakodnevno imamo probe, 'brusimo' likove. Kazalište Komedija od svog postojanja njeguje operetu te uz redovni mjuzikl i dramski program svake sezone izbaci jedan premijerni operetni naslov, na radost zagrebačke operetne publike. Kalman – Lehar – J. Strauss su željezni dio operetnog repertoara. Imala sam sreću pjevati u svim tim predstavama. 'Grofica Marica' i 'Kneginja čardaša' su na neki način obilježile moju karijeru. Glavne junakinje su temperamentne, strastvene, jake i odane žene, pjevačke dionice izrazito zahtjevne te uz govor, scenski pokret i pjevačku virtuoznost traže svakodnevni rad na sebi. Zabilježit ću na nosaču zvuka presjek svog operetnog repertoara i izdajemo CD hrvatske vokalne lirike. Dva nosača zvuka kao podsjetnik na 'bila jednom jedna pjevačica...'

Do prošle godine imali ste svoju autorsku emisiju 'Gospodična muza' na Radio Sljemenu. Zašto je više ne radite?

Radio je divan medij na kojem na snimanje možete doći u trenirci i bez šminke te svojom bojom glasa, retorikom, komunikacijom i temom razgovora morate osvojiti slušatelje, zadržati njihovu pažnju. U svojim emisijama ugostila sam mnoge svoje kolege iz kazališta, pisce, pjesnike, glumce, glazbenike. Razgovarajući s njima upoznala sam i sebe. Taman kad sam se počela zaljubljivati u radio kao medij nastupila je nova programska shema i štednja, tako da je srezana vanjska suradnja.

Morate li svakodnevno vježbati pjevanje, osim kada se pripremate za neku izvedbu ili ima dana kada odmarate glasnice?

Svakodnevno se 'upričavam' i moji ukućani zbog toga trpe. Kad se dobro upričam, tek onda počinje 'upjevavanje'. Tehničkim i školskim metodama pristupam prije nastupa ili zahtjevnih proba, a pokušavam ne razmišljati kao pjevačica te se ne opterećujem raznoraznim metodama 'čuvanja grla'. Hvala Bogu, imam bosansko izdržljivo grlo.

Frustrira li vas činjenica da u svojoj profesiji ovisite o nečemu tako osjetljivom i suptilnom kao što je glas?

Ne pijem, ne pušim, uredno živim, dovoljno spavam. U dobrom sam odnosu sa svojim glasom, slušam svoje tijelo - tijelo šalje signale, svakodnevno umjereno vježbam. Mnoge stvari dolaze iz glave, neke iz rodnog lista, hormona, a glas je podložan promjenama, najosjetljiviji instrument. Meni je ljudski glas osobna iskaznica. Moj glas i grlo su moja kancelarija.

Jeste li uvijek svjesni, pri nastupima, orkestra koji vas prati ili ste ponekad usredotočeni samo na neku dionicu pjevanja koja je vrlo zahtjevna? Kako usklađujete tu istančanost?

Kada učim svoju dionicu u Klavierauszugu, imam klavirsku pratnju iz koje mogu iščitati orkestralnu partituru. Vrhunske izvedbe su one gdje ljudi zajedno muziciraju te se solist suptilno ukomponira u zajedničko muziciranje bilo ono u duetu, tercetu, sekstetu ili orkestralno. Svaka izvedba, koncertna ili predstava, čarolija je trenutka. Ponekad se čarolija desi, a ponekad bome i ne. Svaki instrument u partituri ima svoju solo ulogu u datom trenutku, veću ili manju - možda obični slušatelj u toj masi zvuka neće zamijetiti te nijansice i upravo zato se to zove umjetnost. U tom trenutku svaki od nas na sceni daje najbolje od sebe – bar bi tako trebalo biti.

Mnogi misle da mlade danas opera ne zanima. Što bi ih moglo privući operi?

Mlade bi u operu mogli privući mladi, prema tome trebamo školovati mlade operne pjevače. Opera i opereta će uvijek imati svoju publiku jer je i opera jedno tijelo koje se modificira tijekom vremena, režije su sve modernije, kostimografije, scenografije sve bogatije, titlovi s prijevodom postoje već svuda. Osim toga, ljepota tih kulturnih zdanja natjerat će svakoga bar da zaviri unutra i udahne miris teatra sa svom svojom kitnjastom raskoši crvenog tepiha, pliša, brokata, svile, sjajnih lustera, kitnjastih štukatura, zidova koji su se natopili zvucima Verdija, Puccinija, Mozarta. Ja predlažem da krenu od mjuzikla, preko operete, do opere.

Koja biste djela predložili za gledanje i slušanje nekome tko je 'operni' početnik, nekome tko će tek postati obožavatelj opere, a do sada to nije bio?

Obavezno dođite u Kazalište Komedija, primjerice na mjuzikle 'Jalta, Jalta', 'Mama mia', 'Jesus Christ Superstar'. Kad to savladate, sljedeća stepenica je opereta 'Grofica Marica', a nakon toga možete u HNK na 'Čarobnu frulu'.

Kad ste vi prvi put gledali operu i što ste tada mislili?

Gledala sam 'Traviatu', teta Traviata je imala lijepu haljinu, bila sam tužna što je umrla, Alfredo je bio debeli i dernjao se do iznemoglosti pa je zato valjda teta Traviata odlučila umrijeti.

Kakvu glazbu slušaju vaši sinovi?

Uf, svakakvu kakvu ja ne slušam, od rapa preko cajki do klasike. To je trend generacije. Moraš slušati i dobre i loše stvari da bi mogao razlikovati. Vrlo često nam oni otkrivaju novu glazbu, notalno su pismeni, imaju završenu osnovnu školu klavira i glazba će im jednog dana biti lijepi hobi.

Što vam je u majčinstvu dosad bio najveći izazov, koliko je u današnje vrijeme teško izvesti djecu na pravi put?

Svaki novi dan mi je izazov i zaista je istinita ona 'mala djeca - mali problem'. Za početak, ja sam svoju djecu vodila na sve svoje puteve pa se, eto, nadam da su na pravom putu. Ne mislim da je danas ni teže ni lakše biti roditelj, djecu treba voljeti, slušati, razgovarati, ohrabrivati, poticati, lagano usmjeravati, vjerovati im, ne sputavati ih svojim strahovima i dopustiti da hrabro istražuju svijet znajući da ste vi uvijek tu za njih.

Tko vam je od najveće pomoći kada se nađete pred teškom roditeljskom odlukom?

Suprug i ja, koliko god si znamo kontrirati, kod krucijalnih stvari smo ipak složni.

Čime vas suprug iznova osvaja?

Humorom. Beskrajno se znamo smijati nekim šalama, na zgražavanje naše djece, kojoj to uopće nije smiješno.

Kad je zanimljivije u braku, dok su djeca mala ili kad su djeca veća?

U braku je najzanimljivije kad djeca odu kod bake i dede, bila ona velika ili mala. Onda suprug ode spavati u dječju sobu, a ja se razvalim po bračnom krevetu.

Svojim izgledom kao da računate godine unazad. Plašite li se prolaznosti vremena?

Plašim se bolesti i nemoći i ničega više.

Što je potrebno da bi se čovjek osjećao dobro u svojoj koži?

Napuniti 45 godina.

Može li žena biti lijepa ako nije iznutra ispunjena?

Sretna, zadovoljna i voljena žena uvijek će biti primijećena, a ljepota je ionako u oku promatrača.

Kada ste sebi najljepši?

Prije nekog nastupa, kad se fino uredim.

Marite li danas više ili manje za fizički izgled nego kad ste bili mlađi?

Hvala Bogu na dobroj ambalaži, ali nikad mi izgled nije bio glavni adut. Danas više ulažem u tjelesnu kondiciju, kvalitetu života, slobodnog vremena, prehrambenih namirnica. Ljepota i zdravlje dolaze iznutra te pazim što unosim u sebe vizualno, slušno, rješavam se ružnih misli. Nekada sam rasipala energiju, danas je ipak znam racionalizirati.

Kako se borite s opsesijom koja vlada među ženama da moramo biti vječno lijepe i mlade?

U mladosti sam bila mlada, sada sam lijepa, a u starosti ću biti sretna što sam sve to bila.