Nekadašnja 'Loto djevojka' ostala je lice koje prepoznaju sve generacije te i dalje plijeni pažnju javnosti. Sada je Suzana Mančić odlučila podijeliti neke manje poznate pojedinosti iz svog života - kako su je roditelji htjeli nazvati, kad je prvi put zapjevala, susretom s Titom, kako je postala Loto djevojka
Suzana Mančić otkrila je da je trebala dobiti ime Anđelka ili Izeta, no mamima riječ je presudila kakvo će ima nositi cijeli život.
'Mamina je bila posljednja i ona mi je dala ime Suzana. Kad sam je pitala zašto baš to ime rekla je: 'U suzama sam te rodila'. Porođaj je trajao tri dana, Beograd je bio blokiran snijegom i na kraju su me izvukli forcepsom. Kažu da tako rođena djeca ili pretrpe neke ozljede ili su brilijantna. Ja sam, očigledno, od ove druge vrste', ispričala je u razgovoru za 011info.com.
vezane vijesti
U gimnaziji je, otkrila je, bila odličan đak.
'Samo sam u drugom razredu imala jedan pad sa ocjenama. Zaljubila sam se i malo 'poludjela', ali sam se ubrzo vratila i podigla ponovo. To je bilo moje prvo iskušenje u životu – što napraviti za sebe. Išla sam na različite sekcije gdje smo glumili, pjevali i zabavljali se tako da mi je gimnazija, pored discipline i napornog učenja, pružila sjajno društvo i ljude s kojima se i dan danas družim. U gimnaziji sam probala i svoju prvu cigaretu', kaže.
Kad se prisjeća djetinjstva govori s nostalgijom.
'Ne pamtim, u svom djetinjstvu, da sam poznavala nekoga tko je siromašan, niti nekoga tko je bogat. Bili smo odgajani tako da volimo svoje prijatelje i da si međusobno pomažemo. Tu i tamo bi netko imao talijanske cipele, ali je to bila rijetkost. Sjećam se, moj tata bi otvorio ormar, pogledao i rekao: 'Ti sve imaš, ništa ti ne treba. Kad budeš sama zaradila, izvoli kupuj što hoćeš'. Iako sam ja tada bijesnjela i protestirala, to me je natjeralo da s nepunih 15 godina zaradim svoj prvi džeparac', izjavila je.
Njezin prvi javni nastup s pjevanjem je bio u osnovnoj školi Đuro Strugar. Za dan škole je s tamburaškim orkestrom, pjevala 'Larinu pjesmu'. Kasnije u gimnaziji je pjevala u zboru. Pjevanje je istesala u grupi Trag u kojoj je bio njezin tadašnji dečko.
'Bio je to veoma značajno razdoblje za mene. S 'Tragom' sam malo usavršila svoj sluh, naučila što su harmonija, drugi glas, terca'. Iako smo radili amaterski, dobivali smo, tu i tamo, neke simbolične honorare. Zanimljivo, tada smo, na primjer, s organizatorima potpisivali ugovor, bez obzira na to što je on u vrijednosti od, današnjih 20-30 eura. Netko je vrednovao naš rad i to je puno značilo', poručila je.
Prisjetila se susreta s Josipom Brozom Titom.
'Te 1979. sam bila na Pravnom fakultetu i čekala da počne predavanje. Ulaze dvojica u kišnim mantilima. Kažu: 'Dobar dan. Suzana Mančić? Pođite sa nama'. Rekoše da su iz službe i da me vode Taru – 'Vaša mama vas je već spakirala'. Kada smo stigli osjećala se napetost u zraku dok se čekalo da maršal dođe. U prvo vrijeme sam odoljevala. Nikada nisam bila tremaroš i postavljala sam se profesionalno prema svemu. Međutim, sve se promijenilo pred nastup. To je bila jedna mala dvorana u kojoj je sjedio Tito s kraljevskim pudlicama koje nisu prestajale lajati. Bio je vidno neraspoložen, vjerovatno je trpio bolove i to je snažno utjecalo na čitavu atmosferu, pa i na mene. Toliko da je haljina koju sam imala na sebi treperila koliko sam drhtala od treme. Odmah po završetku programa Broz je otišao i, kako se ispostavilo, nekoliko dana kasnije je primljen u bolnicu u Ljubljani', rekla je.
Vratila se i u vrijeme kad je nastala Loto djevojka.
'Popularnost mi je porasla toliko da sam mogla da biram šta ću snimati. Uzimali su me za popularne filmske komedije – Žikina dinastija, Ćao inspektore... Bila sam obavezan gost u svim televizijskim centrima za novogodišnje programe ili kada promoviram novi album. Događalo se da imam tri naslovne strane u toku jednog dana – u Zagrebu, Sarajevu i Skoplju recimo. Nije bilo praznog hoda, a tržište je bilo ogromno. Inače, taj posao je bio jako malo plaćen. Loto gotovo da ni za taksi nije donosio dovoljno para. Ali, kada je to krenulo, što nitko nije mogao predvidjeti, ja sam radila na sve strane i zarađivala za sve što mi je potrebno. Zahvaljujući Lotu mogla sam priuštiti sebi i svojoj mami da putujemo, ali dobila sam i priliku iskoristiti sve svoje talente i baviti se stvarima koje su me zanimale. Mama mi je bila najbolji menadžer. Uvijek kad ona ugovara gažu, postizala je bolju cijenu nego li kada ja pregovaram', ističe.
