Ako će po nečemu biti upamćen 81. filmski festival u Veneciji, i ne nije riječ o prvom službenom pojavljivanju Brada Pitta i njegove djevojke Ines de Ramon, onda je to količina erotskih filmova zastupljenih na njemu. Nicole Kidman i Harris Dickinson predstavili su svoj ‘Babygirl’, Daniel Craig stigao je s ‘Queerom’, a dosta scena seksa na plaži ima i u seriji ‘Disclaimer’ Alfonsa Cuaróna
Nakon ere SF-a, potom akcije, Marvela i ostalih stripovskih junaka, čini se da je došao red i da se na filmska platna u velikom stilu vrati i erotika. I uistinu je stigla na 81. filmski festival u Veneciji te u svim varijantama - od homoseksualne erotike, preko heteroseksualne, pa malo one nastrane, a sve kako bi se zadovoljili apetiti i želje obožavatelja ovog žanra.
vezane vijesti
Vrela akcija na ekranu već dugo nije bila toliko poželjna, a svi su jedva dočekali i dva najpopularnija naslova na ovogodišnjem festivalu u Veneciji. To su ‘Babygirl’ Haline Reijn i ‘Disclaimer’ Alfonsa Cuaróna, a poveznica im je orgazam kojim počinju.
Bilo je zanimljivo vidjeti koliko se australska zvijezda Nicole Kidman uspjela osloboditi za ulogu tehničke menadžerice i prepustiti sado-mazo svijetu, pa je u većini filma gotovo ili potpuno bez odjeće.
Tu je i adaptacija autobiografskog romana Williama S. Burroughsa ‘Queer’ redatelja Luce Guadagnina, a on je u naslovnoj ulozi vidio jedino i isključivo Daniela Craiga te od svog nauma nije odustao dok ga nije dobio. Craig glumi američkog emigranta u Meksiku 50-ih godina prošlog stoljeća, ovisnika o drogi koji postane opsjednut i počne progoniti mladog mornara (Drew Starkey) koji eksperimentira svojom seksualnošću te ima biseksualne odnose.
Kao da sve to nije dovoljno, na repertoaru 81. filmskog festivala u Veneciji našao se i talijanski film ‘Diva Futura’ Giulije Louise Steigerwalt, a u njemu je istražila legendarni talijanski porno studio Riccarda Schicchija, u kojem su pokrenute karijere XXX zvijezda poput Ciccioline, Moane Pozzi i Eve Henger.
Trilogija Sex/Love/Dreams
Uz to, tu je ’Ljubav’ norveškog redatelja Daga Johana Haugeruda, drugi film iz njegove trilogije ‘Sex/Love/Dreams’, koja je verbalno eksplicitna, no ne i vizualno slikovita.
Za Hollywood Reporter o trendu erotskih filmova progovorila je i Reijn, redateljica ‘Babygirl’, te je rekla: ‘Kao gledateljica ponekad jednostavno želim pogledati vrući seksi film.’ Dodala je i da eksplicitne scene u njezinom filmu, koje uključuju puno oralne, digitalne i verbalne stimulacije sa zgodnim ljudima, i nju samu napale.
Zanimljivo je da se, iako na ekranu ima dosta ‘vruće akcije’, scene seksa prikazane u filmovima na Lidu ove godine značajno razlikuju od erotskih filmova snimanih prošlih desetljeća. Cilj odavno nije, kao što je bio 70-ih godina prošlog stoljeća, šokirati konzervativne gledatelje i razbiti tabue.
Seksualni tabui
Nakon što je i 2007. pokrenut Pornhub, jasno je kao dan da su svi seksualni tabui potpuno razbijeni, a važno je naglasiti da današnji filmovi nemaju sličnosti ni s onima iz vala erotskih trilera krajem 80-ih i početkom 90-ih. To su bili, mnogi se dobro sjećaju, ‘Obučena da ubije’, ‘Sirove strasti’, ‘Kobna privlačnost’ i ‘Njeno tijelo je dokaz’, u kojima se savršeno izmiješalo senzualno uzbuđenje sa seksualnom prijetnjom.
Mnogi smatraju da je cilj ovog novog vala erotskih filmova više terapeutski. Tako je ‘Babygirl’, kako je otkrila redateljica, inspiriran svim seksualnim trilerima iz 90-ih, a ovo je zapravo njezin, ženski odgovor na to.
Kada je riječ o ‘Queeru’, Guadagnino se u njemu ne suzdržava u prikazu privlačnosti između dvojice glavnih glumaca, no seks je manje prikazan kao senzualno zadovoljstvo, a više kao težnja za vezom i intimnošću koju je ponekad nemoguće postići.
Kada je riječ o najradikalnijem prikazu seksa na filmskom platnu s ovogodišnje Mostre, onda je to ‘Ljubav’ norveškog pisca i redatelja Haugeruda. Film je, naime, prepun razgovora o seksu. Zapravo, likovi provode gotovo cijelo svoje vrijeme razgovarajući jedino i isključivo o njemu - onom koji imaju, koji žele, o čega se brinu… no najbolje od svega je to da ne postoji nijedan prikaz stvarnog seksa na ekranu.
Cilj njegove trilogije bio je stvoriti filmove ‘o seksu bez prikazivanja seksa’. Želio je navesti glumce da budu što konkretniji i izravniji kada govore o njemu, i u tome je i uspio.
‘Ima to prizvuk idealizma ili utopije, ali ne mislim da je nerealno. Kao redatelj želim da razmišljamo o tim pitanjima i da svojim filmovima predstavimo sliku društva u kojem se ovakvi razgovori mogu dogoditi. To je moguće’, zaključio je Haugerud.
