U četvrtak, 1. prosinca na zagrebačkom Krematoriju biti će posljednji ispraćaj Saše Zalepugina, legendarnog televizijskog voditelja i urednika. Život je dijelio sa voljenom suprugom koja mu ni tada reći konačno 'zbogom' jer on za nju, kaže, nije otišao
Tihana Harapin Zalepugin je izjavila da je svjesna da njezinog supruga fizički više nema, ali i dalje osjeća da je on tu uz nju. Čuvena modna agentica Sašu Zalepugina upoznala je 1974. godine na Hvaru zahvaljujući poslu (on je radio kao režiser revija, a ona bila manekenka). Živjeli su jedno od najljepših ljubavnih priča.
Doživjela je šok kada je svog Sašu ujutro, 16. listopada, pronašla na podu spavaće sobe kako bezuspješno pokušava ustati i dozvati je. Liječnici na zagrebačkom Rebru istog dana stavili su ga u induciranu komu no legenda televizijskog novinarstva izgubio je svoju najtežu bitko u noći s petka na subotu.
Od tog trenutka nije joj telefon nije prestao zvoniti, primila je stotine, ako ne i tisuće poruka. Ispričala je svoju tugu nastoji sakriti pred Mini, njihovim psićem koji je još zbunjen. Još uvijek odlazi do ulaznih vrata njihovog doma i tamo čeka svog gazdu da dođe kući. 'Saša je bio moj život. Prijatelj. Ljubavnik. Ljubav. Brat. Tata. On je meni bio sve. I ostao mi je sve i dalje', rekla je za Jutarnji ist. U petak je imala predosjećaj da će po posljednji puta vidjeti svog supruga.
Mjesec i pol dana dolazila ga je posjetiti svakog dana. Tog dana je, kazala je, plakala kao ljuta godina jer je osjetila da posljednji puta leže jedno uz drugo. Nije željela otići od njega, a morala je otići zbog Mini koja ju je čekala doma. Cijelog ga je izljubila. Kad su joj u subotu ujutro javili da je on otišao, znala je, kaže, da je on dan prije čekao da se oproste i bilo joj je lakše jer su jedno drugom rekli 'doviđenja', ali ne i 'zbogom'.
Svaki predmet u njihovom domu podsjeća je na njega. Jedno bez drugog nikada ništa nisu radili, osim kada bi ona morala ići van radi posla. Priznaje da još uvijek ne može sasvim normalno pričati ni normalno razmišljati te da su je tuga i bol sasvim prekrili.