Goran Dragaš bavi se skladanjem glazbe za holivudske filmove, točnije njihove trailere (najave), a za svo je rad već tri puta dobio nagradu Golden Trailer. Ovim poslom bavi se profesionalno već nekoliko godina i dosad je imao svoju muziku u preko 100 filmova, a sve to i dalje radi iz svog rodnog grada - Vukovara.

Kako je došlo do suradnje i rada na visokobudžetnim holivudskim filmovima? Koliko dugo se bavite tim poslom?

Potrošio sam jako puno vremena, znoja i truda dok nisam došao do njih. Naravno, počeo sam iz hobija i nisam imao nikakvih grandioznih iluzija o velikim uspjesima, a kamoli o Hollywoodu. Mnogi me pitaju kako je došlo do svega toga i većinom se razočaraju jer očekuju neku veličanstvenu priču o mom putu do uspjeha. Zapravo, sve se svodilo na kvalitetu i na to koliko su ti dobre pjesme. To volim kod ovog posla. Možeš ti znati redatelja, glavnog u firmi, producenta... ali ako tvoja glazba ne zadovoljava njihove kriterije, džabe ti sve to. Znam da to pojedinim čitateljima može zazvučati čudno jer živimo u državi u kojoj je to standardna praksa; prije se gleda koga znaš nego tvoje znanje. Na kraju krajeva, sve što mogu reći je da sam jako puno vremena proveo za računalom učeći sve živo što se tiče orkestra, produciranja, miksanja, snimanja... ma sve što su mi džep i internet dopustili. I to je zapravo jedini ispravan put do bilo kojeg posla i zanata. Jako mi je žao što ljudi, pogotovo mladi, odustaju prije nego što i probaju zarad nekih besmislenih izlika. Pogledajte mene. Živim u gradu za koji sam siguran da ga moji šefovi ne mogu naći na zemljopisnoj karti i radim direktno za holivudske filmove. Biti kvalitetan i ustrajan u svom zanatu su vrlo bitne ljudske osobine. Tko god vam kaže drugačije – laže vam.

Kako je došlo do ideje da se okušate u glazbi za filmske foršpane?

Kad sam počinjao, pročitao sam fantastičnu rečenicu: 'Da bi postao majstor u nečemu, moraš provesti 10.000 sati učeći i radeći to.' I to je istina. Sasvim slučajno sam otkrio glazbu za foršpane. Kolega mi je poslao mail s linkovima tada popularnih pjesama za foršpane. Čim sam ih čuo, tog trena sam znao da se želim baviti time. Nisam išao u glazbenu akademiju, nikakve glazbene škole (osim što sam svirao u bendovima od ranih tinejdžerskih dana), no imao sam taj nekakav blesav osjećaj u trbuhu koji ne mogu objasniti riječima. Jednostavno sam osjećao da sam dužan sam sebi okušati se u tome! Nisam želio da me to proganja u budućnosti. Znate onu priču što nam stalno pričaju stariji: 'Eh, da mi je biti 20 godina mlađi, a da mi je ova pamet.' Nisam želio biti jedan od takvih ljudi. Apsolutno ništa nisam znao o toj glazbi. Što sam više ulazio u to, tek sam onda shvatio koliko je to zapravo sve veliko. Pa to je zapravo posao! Možete zamisliti kako je zvučalo klincu od dvadesetak godina kad je shvatio da mora pisati za kompletan orkestar, miksati sve to, producirati. Sve su to bile slatke muke i drago mi je što sam ustrajao. Počeo sam raditi za manje tvrtke (koje su posrednici između tebe i velikih studija kao što su Warner Bros, Paramount, Fox...), imao dobre uspjehe s njima i to je naposljetku dovelo do toga da radim za Audiomachine – koji su elitna tvrtka u industriji foršpana.

Opišite kako izgleda vaš kreativni proces.

Moj kreativni proces sada je mnogo drugačiji nego prije nekoliko godina. Dok još nisam ovo radio profesionalno, radio sam ono što je meni zvučalo dobro, što bih ja volio čuti da rade drugi – bez ikakvog pritiska i rokova. Sad zapravo radim ono što traže od mene, s puno pritiska i puno kratkih rokova. (smijeh) Ustanem, skuham kavu i bacam se na čitanje mailova. Kako je razlika između nas i Los Angelesa devet sati, ujutro dobijem gomilu poruka i većina ima u opisu oznaku 'hitno'. Nakon što sve to odradim bacam se na posao, bilo to za novi album koji izdaje Audiomachine ili za custom work koji moram odraditi u roku od nekoliko dana. Nekad i u 24 sata! Naravno, ne bunim se. Radim ono što volim. Mislim da je danas umjetnost jako cijenjena u svijetu. Isto tako mislim da je jedno od najtežih polja u kojem se možeš probiti, ali kad se probiješ, budeš maksimalno nagrađen. Ono što ljudi ne shvaćaju je da moraš biti jednako dobar biznismen kao što si i skladatelj, bar u mom slučaju. Sve to ide jedno s drugim. Svakom kad-tad dođe prilika u životu nakon mukotrpnog školovanja sebe i pod tim ne mislim samo na klasično školovanje. Samo što to rijetki vide, a oni koji vide boje se skočiti, riskirati i uzeti je.

Kakve filmove volite i koju glazbu slušate u slobodno vrijeme?

Obožavam filmove od malih nogu. Oni i stripovi bili su neki moj bijeg od realnosti. Oduvijek sam bio fasciniran filmskom glazbom, time kako može probuditi emocije bez ijedne izgovorene riječi. Baš zbog te velike ljubavi koju gajim prema njima, nemam omiljeni žanr. Volim pogledati sve, od dobre komedije do povijesne drame. Sad sam detaljno u južnokorejskoj kinematografiji, a imaju fantastične filmove! Nisam baš veliki fan horora jer vrištim gore nego ijedna žena na jumpscare i ne šalim se kad to kažem. Došlo je do te mjere da me društvo namjerno vodi u kino samo kako bi mi se smijali dok ja skačem od straha na svakakve napete trenutke iskakanja demonskih lutki na ekranu. Što se tiče glazbe, jedino je slušam dok sam u autu. Kako mi je glazba posao, nakon 10 sati rada, kad se želim opustiti, izbjegavam je maksimalno. Treba mi mir bez ijednog frekvencijskog tona nalik muzici u ušima. To vrijeme odmora većinom provedem čitajući knjige.

Postoji li negdje formalna naobrazba za skladatelje glazbe za foršpane?

Nema školovanja za tu glazbu. To je zapravo vrlo fantastično i znači da, ako baš želiš to raditi i kvalitetan si, možeš završiti kao kompozitor. Jedino što moraš imati je dobru volju, računalo i piti tonu kave dok ne naučiš sve živo što trebaš naučiti kako bi jednog dana otišao u kino i čuo svoju glazbu u njemu. Danas je sve povezano. Mobiteli i računala, svi smo povezani. Samo što ih 90 posto ljudi koristi za totalno bezvezne stvari. Danas se skupljaju lajkovi umjesto da se skupljaju kontakti. I baš zbog toga mislim da je današnja milenijska generacija izgubljena. Upoznao sam toliko kvalitetnih ljudi koji imaju toliko pružiti svijetu i drugima, a ne znaju odakle početi. Sve im je ponuđeno na dlanu, a ne znaju gdje bi. Zato i držim motivacijske govore i radionice. Imao sam priliku govoriti u raznim školama, od osnovne do fakulteta. U biti, sve se svodi na jednu sasvim jednostavnu rečenicu: ako želiš nešto, zgrabi to. Učini sve što je potrebno da dođeš do toga. Daj svoj maksimum, ne slušaj ljude koji te sputavaju, bili to roditelji, bili prijatelji. Postoji milijun razloga zašto to ne bi trebao učiniti; nađi jedan dovoljno dobar i jak koji ti govori da to učiniš. Pa čak i da ne uspiješ, bit ćeš sam sebi zahvalan za 20 godina jer si probao. Vjeruj mi, sad te to ne muči toliko, ali kasnije bi te moglo živog pojesti.

Živite i radite u Vukovaru - kako izgleda vaš radni dan? Jeste li kad razmišljali preseliti se u SAD, da biste bili bliže Hollywoodu?

Ako izuzmemo posao, izgleda kao svaki dan prosječne dvadesetosmogodišnje osobe. Volim se družiti i popiti kavu s kolegama, otići u kino, dobar restoran, pročitati knjigu. Volim i ništa ne raditi, upaliti Netflix i pustiti mozak na pašu. U zadnje vrijeme mnogo divljam u autu pa mi se policajci obraduju svaki put kad me zaustave. Svakako se vidim u LA-u. Naveo sam kao glupav razlog to da se bojim visina pa zato još nisam odletio tamo, no zapravo, u neku ruku, znam kakav je život tamo. Ljudi lete, sve ti je dostupno na dlanu... baš, baš prebrz način života. Ne znam kako bih se snašao tamo s ovim stanjem uma. Još ću koju godinu biti ovdje, uživati u miru i tišini, prije nego se odlučim na taj veliki korak. Cilj mi je raditi direktno za filmove i kad-tad ću to ostvariti. Ima vremena. Ne žurim nikamo.

Što biste savjetovali vašim vršnjacima koji imaju neku kreativnu ideju koja bi možda mogla uspjeti izvan granica Hrvatske, ali ne znaju kako bi to realizirati? Što je po vama bitno za uspjeh? Možete li živjeti od skladanja glazbe za foršpane?

Od bilo kakve umjetnosti može se živjeti. Kao što sam rekao, moraš biti i dobar biznismen. Moraš se znati probiti sa svojim produktom. U mom slučaju postoji milijun kompozitora - zašto izabrati baš mene? Zbog kvalitete. Zbog toga što znaju da, ako me nazovu u tri ujutro i hitno im treba nešto za sutra, oni će to dobiti. Integritet je vrlo bitan. Danas svatko svakog zove bratom, a prije si to morao zaslužiti. No ne treba odustati. Problem je danas to što se većina ljudi želi obogatiti i to žele što prije. Preko noći. No prošli su ti dani brzog bogaćenja. Ti što su brzo zaradili - brzo su i izgubili. Čak i za one za koje mislite da su ekstremno lako došli do bogatstva - u većini slučaja se varate. Vidim to po sebi. Ljudi mi prilaze i govore kako je meni lako jer imam dobar posao, radim ono što volim i ne moram se brinuti o stvarima o kojima se oni brinu. Oni vide moju projekciju sada, ono što sam danas. Ne vide gomilu truda i godina koje sam proveo usavršavajući sebe dok su moji vršnjaci izlazili, opijali se i divljali. Opet, ponavljam, ne treba odustati. Ne samo što se tiče glazbe, već i bilo kojeg posla. Ako čvrsto vjeruješ u to, penji se na planinu. U većini slučaja na kraju se ispostavi da je zapravo najteži bio onaj prvi korak. Kad se on napravi, prije nego što i shvatiš, već si se dobrano približio vrhu. I mogu vam iskreno reći, jako je dobar pogled. I ima mjesta za sve.

Na kojim ste filmskim projektima radili i što planirate u budućnosti? Gdje možemo čuti vaše glazbene uratke i koje ste nagrade dosad osvojili?

Imam nekoliko velikih filmova na kojima radim, ali ne smijem govoriti o njima zbog ugovora. Ako odam bilo kakvu informaciju, ode mi glava. Filmski studiji troše na marketing maltene isto toliko koliko i na sam film i bilo kakva preuranjena informacija može dovesti do ogromnog gubitka novca. Što se tiče moje glazbe, možete me naći na stranici https://soundcloud.com/goran-dragas, tamo su mi sve najnovije ažurirane trake. Možete me poslušati i na Youtubeu ako upišete moje ime i prezime. Dosad sam imao glazbu u raznim filmovima: 'Dr. Strange', 'Spiderman: Homecoming', 'Alien: Covenant', 'Pacific Rim 2', 'Blair Witch', 'Star Wars: Rogue One', 'Punisher', 'Fate of the Furious'... ma skoro u svim velikim holivudskim filmovima. Plan mi je još biti ovdje i proputovati ono što još nisam u Europi, onda zapaliti za Los Angeles i okušati se tamo. Sad, kad će to biti, još ne znam. Ali plan je tu.

Puno mladih, posebno iz vaše Slavonije, odlazi u inozemstvo u potrazi za poslom i boljim životom. Mislite li da će se ti ljudi ikada vratiti? Što bi po vama moglo pomoći zaustaviti taj negativni trend ili je to izgubljena bitka?

Puno ljudi odlazi iz kompletne države! Vukovar je gradić i već se sad može vidjeti koliko ljudi fali. O Osijeku da i ne govorim. A što drugo ljudi mogu? Da se mogu skrbiti za svoju obitelj ili da ikako mladi mogu imati bolju budućnost, ne bi otišli. Ne znam, jako me nervira što to mediji prikazuju kao dobar dan: 'Ovaj tjedan je otišlo toliko, naredni toliko...' Ljudi moji, pa odlazi vam mlada radna snaga! Nedavno sam čak i na TV-u vidio emisiju, ne mogu se točno sjetiti koju, ali mlada novinarka je otišla u Irsku i sva sretna govori kako su Irci ekstremno zadovoljni jer mladi što su došli iz Hrvatske jako dobro govore engleski jezik. Pa... stvarno ne znam što bih na to rekao, osim u nevjerici se smijao.

Da, ja sam imao sreće što mogu raditi iz Hrvatske, ali ja sam zapravo jedina osoba u Europi koja se bavi time na ovom nivou. Jedina s toliko uspjeha. No ima ljudi koji samo žele imati dovoljno za sebe, za svoju familiju, otići na more svake godine, imati plaćene račune i to je to. No to ne mogu imati ovdje. Kako to zaustaviti? Dajte ljudima posla. Baš bi bilo prekrasno kad bismo mogli malo sa strane staviti svu tu politiku i otvoriti pokoju novu tvornicu. Eto, zašto je ne bismo otvorili u Vukovaru? Zašto ne bi Vukovar imao pokoju novu tvornicu nečega i bio poznat po tome, a ne samo po jednom danu godišnje, kad se okupi sto tisuća ljudi i onda je po svim medijima.

Što je s ostalim danima? Ne samo u Vukovaru, što ne bi i u Slavonskom Brodu? Požegi? Zašto ne bismo malo uložili u školstvo? Program nam je star da ne može biti stariji. Glazbenjaci kojima sam imao priliku držati predavanje čudom su se čudili kad sam im rekao da od doma radim direktno za Ameriku. Zašto ne bismo mogli omogućiti ljudima koji završe fakultet da mogu naći posao ovdje? Čovječe, kako bi to bilo lijepo. Završiš faks i ne moraš se prijavljivati raditi kao konobar i onda biti odbijen jer si prekvalificiran. Ne znam, sve me to jako ljuti jer, iako ima i budala, ima i toliko divnih mladih ljudi. Izgubljeni su i ne znaju što bi. I imaju prekrasne ideje te prekrasno razmišljanje koje se izdvaja iz okoline. I vidim po njima da žude biti netko, da žude podijeliti to s nekim. A nemaju s kim jer sve na što nailaze je kamen spoticanja, nerazumijevanje. I onda pokupe stvari i odu.