Hajduk je tragičan klub - šesti dio. Osim Gabrića, Andrića, Andrijaševića, Šabića, Maleša, prvog i drugog Jelavića, Lendrića, Livaje, u istu analizu možemo ugurati i Strinića, Perišića, Musu, Bubala, Rukavinu, Vugrinca, a mogli bismo dati i malo Pranjića, Olića, Rubila, Modrića i Vugrinca. Svi oni imaju jednu poveznicu, a to je fantastično loša reakcija Hajdukovih uprava tijekom godina.  Materijala ima za jednu dobru, kritičnu analizu na temu propusta mnogih uprava Hajduka u zadnjim godinama.

Tri žuta kartona Andrića 2000. godina

Iako je i danas nejasno, barem meni, kako se između različitih natjecanja mogu prenositi žuti kartoni pa makar se ta natjecanja vršila pod jednim krovnim tijelom, grijeh Hajdukove uprave toga vremena je ne čitanje HNS revija koja je hajdukovce upozorila na to da je Srđan pod suspenzijom. Normalan, zdrav klub bi nazvao nadređene ljude u savezu (pa makar i desetak godina prije i poslije nema zdrav, već maćehinski odnos) i upitao o čemu se radi jer klupska evidencija bilježi samo dva kartona. Hajduk je dobio utakmicu protiv Dragovoljca jedva sa 1:0, golom Ivana Leke iz slobodnog udarca, a izgubio 3+1 bod prije predzadnjeg kola. Hajduk je i u tom prvenstvu bio nadomak Dinamu i zanimljivo da je derbi između njih odlučivao o tome kakav će raspored biti u playoffu. HNS nije bio ni blizu arbitražne odluke jer ni sami nisu znali tumačiti svoje propise. Derbi je završen sa 0:0 i potvrdio Dinamovo prvo mjestu u playoffu. Na kraju prvenstva Hajduk je s istim Dragovoljcem igrao za mjesto u Europi. Golom Sarra Hajduk je izborio Europu i Dunaffer.

Hajduk kod UEFA-e ima poduži navijački dosje, a sam Gabrić je mogao biti krivac za ispadanje od Budućnosti. Naime, odgovorni ljudi u klubu su krivo registrirali Gabrića kao mladog igrača iz svog podmladka (proveo je dvije sezone na posudbi) i time se otvorila mogućnost registriranja prve utakmice s 3:0 za Crnogorce. UEFA je u ovom slučaju blagonaklono kaznila klub samo novčanom kaznom, a Crnogorci nisu inzistirali na žalbi.

S druge strane, uprava se iskazala i s Damjanovićevom vizom za pripreme Hajduka u Sloveniji i Njemačkoj. Kao da su zaboravili na svog jedinog bosanskohercegovačkog reprezentativca. Damjanović koji je sezonu prije vrlo dobro odigrao sezonu propustio je start sezone, a Hajduk se te godine odmah na startu jako pomučio.

1998. godina: Šabić u avionskom letu od stopera Hajduka do veznjaka Dinama

Te su godine i 'bili' i 'plavi' trenirali u Južnoj Americi na svojim zimskim pripremama, Hajduk s trenerom Bonačićem je uvježbavao novi 4-4-2 sustav u kojem je mjesto na jednom od stopera dohvatio Šabić. Šabić je bio igrač Zadra koji se obećao Hajduku, a klub je čekao cijele pripreme za kupovinu. Dobre partije Hajduka nisu prošle nezapaženo u suparničkom taboru koji je preoteo Šabića, a Hajduku su propali svi taktički treninzi sa svojim odbjeglim pojačanjem.

Mate Maleš od pobjednika dvoranskog s Hajdukom do nove nade Dinama 2008.

Mladi Maleš je odigrao zapaženo u prvom Hajdukovom dvoranskom naslovu, a klub ga je odveo i na azijske pripreme. Činilo se da si je zacementirao mjesto u prvoj momčadi i streloviti napredak u karijeri, no odlučio se za pet puta bogatiju ponudu zagrebačkih modrih. Šok i nevjerica u klubu nije moglo ništa sakriti kao ni među najvjernijim navijačima 'bilih'. U transferu u kojem su svi izgubili nitko nije postao ništa pametniji.

Split je uhvatila ćiromanija (nakon nikomanije), a razuma nije bilo ni za lijek. Hajduku se nudio Vugrinec prekaljeni internacionalac iz Serie A za vrlo sitan novac. Euforična uprava na čelu s prekaljenim trenerom odbija transfer vjerujući u napadačke sposobnosti Blatnjaka, Bušića i uvijek ozlijeđenog Jelavića. Rezultate znamo, golove smo brojili u Hajdukovoj mreži kada je Vugrinec krenuo u rušenje Cvitanovićevog rekorda u broju. A Hajduk ostao na petom mjestu, bez nade, bez Europe, bez rezultata.

Iako se činilo da je ljubav između sadašnjeg igrača prvaka Bundeslige i oporavljenog i zdravog Hajduka procvjetala baš 2009. godine kada je koketiranje u novinama dovelo do konačnih razgovora između kluba i igrača. Klub je inzistirao na četverogodišnjem ugovoru, a igrač je htio samo na tri godine. Rezultat znamo, Perišić je procvjetao bliže napadu baš na krilu, a u Hajduku su mu namijenili mjesto u defenzivi. Utjehu je klub skupo platio angažmanom braće Sharbini.

Mateo Kovačić pred očima Hajdukovih trenera odlepršao ravno Mamiću

Mladi Mateo je odskakao kao nitko na tom dječakom turniru. Mateov otac se htio vratiti iz Austrije u okolicu Splita, a maloga upisati u Hajduk. Iako su na djelu vidjeli pravog wunderkinda, zahvalili su mu se u stilu: 'Dođi nam i za koju godinu.' Mateo je došao, ali u dresu Dinama.

Ima još, puno puno

Za ove mlade hajdukovce s Tribine važno je znati što se događalo u njihovoj mladosti. I tada je Hajduk kao klub bio vrlo često smiješan subjekt, čak i u hrvatskim okvirima. Slučaj Andrijašević me ne čudi nimalo. Nadam se da će novi ljudi u upravi i menadžmentu bolje shvatiti svoj posao i neće propuštati svoje prilike. Svejedno, glavu gore.

A gdje su tek Lovrek, Modrić, Olić....