Nakon što su oni ekstremni navijači Dinama pustili proglas što im je sve navodno obećao Zdravko Mamić te kako su iste stvari odbili, još se jednom mora postaviti pitanje; postoji li rješenje ove naizgled pat-situacije? Ili je sada svima jasno da je rat Mamića i BBB-a postala igra na sve ili ništa?
Odgovor na pitanje na zanimljiv je način pokušao dati korisnik portala Tribina.hr Aksma, koji je i sam navijač Dinama (doduše, ne i ultras) te koji smatra da se klub i njegove struka previše bave BBB-ima, a premalo svima ostalima koji bi možda i došli na stadion:
'Obećanja koja je navodno izgovorio Zdravko Mamić, a javnosti prenijeli BBB-i, toliko su nelogična i suprotna od onoga čemu bi svaki iole ozbiljan klub trebao težiti, da je teško povjerovati da su istinita. Ukidanje crni lista, micanje mreže, gašenje kamere….itd, ne samo da bi Dinamo i kompletni HNS dovelo u vrlo nezgodan položaj pred UEFA-om, pa i našim zakonom, već bi i problem nepostojanja publike na Maksimiru dobio jednu sasvim novu dimenziju. Pa krenimo redom.
BBB-i možda i nisu glavni krivci za prazne tribine, cijeli je tu splet okolnosti, no povećavati im ovlasti u nadi da će oni taj problem riješiti je suludo. Nekada velika navijačka skupina spala je na svega nekoliko stotina golobradih mladića. Danas i uz najveće napore, u vidu letaka po tramvajskim stanicama koji pozivaju na stadion, njih se uspije sakupiti svega tisuću! Nema više transparenata, nema koreografija, dobar dio ih je u bojkotu, sa zapada im se zviždi. Sami su međusobno razdijeljeni i teško je povjerovati da, čak kada bi i pristali na suradnju 's vragom', oni imaju snagu ujediniti nogometni Zagreb. U Dinamu bi se trebali zapitati: Da li su upravo BBB-i ciljana publika koja je nužno potrebna? Što mogu dobiti podilaženjem istima?
Bez organiziranog, ponekad ekstremnog i uvijek fanatičnog navijanja Maksimir je jedno tiho mjesto. Ekstremne navijačke skupine dio su nogometnog folklora. Potpuno odstranjivanje jedne takve bio bi 'autogol' kluba i grada, međutim oni trebaju biti upravo to – samo dio nogometnog folklora. Ne bit, ne srž, već samo jedan dio. Bitan, ali ne i presudan. Diljem Europe tribine stadiona popunjene su ljudima različitih profila i interesa. Od 'ultrasa'- koji vode neke svoje bitke, 'trendaša'- koji su tu jer je to momentalno 'in', tradicionalista- kojima je posjet stadionu ritual, do zaljubljenika u samu igru- koji dolaze gledati kako se lopta 'kotrlja po terenu'. Svugdje su 'ultrasi' samo jedni od, dok su u Zagrebu oni jedina konstantna nogometna publika. To je dio problema koji bi se spomenutim, obećanim metodama dodatno produbio.
Jedini način da klub iz '0-100' pozicije izvuče maksimum, a da niti druga strana ne završi s nulom, je promjena takvog stanja na tribinama. Ciljana publika Dinama ne treba biti onaj 'ekstreman' dio. Oni će uvijek biti tu. Klub mora naći način kako da privuče: 'tradicionaliste', 'trendaše', nogometne 'hipstere' i sve druge kojima plava boja još uvijek nešto znači. Kako? Vrlo jednostavno, određenim zaokretom u načinu poslovanja. Stavljanju sportskih vrijednosti ispred onih novčanih. Ulaganjima u momčad, struku, na kraju krajeva i stadion.
Prije svega nekoliko mjeseci protivnici poput Osijeka i Zadra na Maksimir su dovukli šest, sedam tisuća posjetioca, malo je falilo da se grad ponovno 'zapali'. Međutim, nedostatak kvalitete na terenu brzo je postao evidentan. Razočaranje je doseglo svoj vrhunac nakon Austrije Beč, a onda su Ludogorec i Černomorec 'iscipelarili' nadu izbirljive zagrebačke publike. Da se manje prodavalo, da se pametnije kupovalo, da se uložilo u struku, možda bi se prošla Austrija, osvojio koji bod u LP ili pak prošla skupina EL, što bi sasvim sigurno pridonijelo promjeni omjera snaga na tribinama. Proporcionalno jačanju ostalih društvenih skupina na stadionu došlo bi do postepenog slabljenja moći i utjecaja danas dominantne skupine. Nitko njima ne bi osporio prava na njihovu borbu, ali bi ista bila maknuta iz fokusa. Situacija '0-100' možda ne bi bila riješena, ali bi taj besmisleni rat izgubio na težini.
Vladavina jednog ludila, u kojem je zdrav razum odavno otišao u stečaj dosegla je novi nivo. Koliko kod nas stvari mogu biti krivo postavljene fascinira, ali niti približno kao sposobnost da se ta 'izvrnuta skala vrijednosti' ignorira od strane ljudi koji si to nikako ne bi smjeli dopustiti. Tražiti logično i opće prihvaćeno rješenje spora između ekstremnih navijača i uprave kluba, čije je rušenje tim istim navijačima 'sveti cilj', jednostavno je rijetko viđena glupost. Mamić neće otići, BBB-i ga neće početi najednom simpatizirati, a jedini način da se smire tenzije ili da se bar gurnu u drugi plan je povećanje kvalitete igračkog kadra i struke.
Zagreb više ne kupuje 'muda pod bubrege'. Dosta je spinova, iluzija i trikova, dajte nam nogomet. Ne zanimaju nas vaše pregovaračke pozicije, muka nam je od vaših ratova, mi želimo sport, kvalitetan vrhunski! Vremena ste imali i više nego dovoljno, ukoliko niste u stanju isporučiti traženo, prihvatite ponuđenu nulu i napravite mjesta nekim novim licima.'