Nakon što je propustio gotovo cijelu 2023. godinu - jer je malo požurio s rehabilitacijom i povratkom na Croatia Openu u Umagu - 35-godišnji Marin Čilić u razgovoru s novinarom tportala Vladom Radičevićem osvrnuo se na povratak na teniske terene koji će se dogoditi u prvim danima 2024. godine. Naporno je radio kako bi opet bio pravi i kako bi uhvatio formu da se može nositi s najboljima. Jer ima ozbiljne planove...

'Ovu 2023. koja je iza nas ne bih nazvao baš teškom i tako tmurnom. Jest, bila je s profesionalne strane pauza, ali znate kako je… U svim lošim stvarima pokušavamo naći neke dobre stvari, bio sam malo više sa svojima, s dečkima sam se družio više kući (sinovi Baldo i Vito, op.a.) i slobodno vrijeme sam posvećivao obitelji. A imao sam i vremena za neke druge stvari, možda malo više razmišljati o drugom dijelu života iza teniske karijere', kazao je u uvodu Čilić koji jedva čeka početak nove sezone.

'Da, s dosta optimizma otvaram 2024. godinu, no sve ovisi kako će se koljeno razvijati kroz sezonu. Teško mi je stvarati neka očekivanja i znati kako će izgledati jer situacija je staklena. Nisam 100 posto siguran kako će se koljeno držati. No, iz dana u dan sam sve pozitivniji', dodao je Čilić koji je u 2023. godini odigrao samo dva meča. No, odlučio se vratiti tek kad koljeno bude spremno za najveće napore, a došao je i taj trenutak. Naime, u prvom tjednu 2024. Čilić će zaigrati u Hong Kongu, a nakon toga čekaju ga nastupi u Australiji, u Adelaideu te u novozelandskom Aucklandu.

Sve je to priprema za još jedan Grand Slam, Australian Open gdje redovito igra dobro. Mnogi ne znaju za podatak kako je Čiliću upravo Australian Open omiljeni Grand slam, čak draži od Wimbledona:

'Teniska sezona traje do sredine 11. mjeseca i tad slijedi pauza od 5, 6 tjedana, Božić s obitelji i onda dolazi taj početak nove sezone kad ste uvijek puni elana i puni motiva. Postavljate se i ciljeve za novu sezonu… Australija? Tamo su ljudi presretni i daju nam ogromnu dobrodošlicu. Imamo i veliku zajednicu Hrvata koji mi daju ogromnu podršku s tribina i iskreno stvarno mi je najveći gušt igrati dolje.'

Sjećanje na pokojnog trenera Boba Bretta

U razgovoru za tportal vrlo emotivno pričao je još o svom prvom treneru i mentoru Bobu Brettu, legendarnom Australcu koji je nakon teške bolesti preminuo prije tri godine.

'Pokojni Bob je bio ogromna figura u cijeloj mojoj teniskoj karijeri. Zahvaljujući Goranu, kad sam kao dijete od 14 godina s njim trenirao u Zagrebu, usmjerio me da odem kod Boba jer je znao kakvo znanje ima i koliko mi toga može toga prenijeti. Bob nije bio klasični trener u smislu da je to odnos samo na terenu. To je bilo lijepo mentorstvo, puno vremena je provodio sa mnom, kao otac, učeći me stvari na terenu i izvan terena. Ono što je njega odvajalo od svih i praktički ono što sam naučio od njega je entuzijazam koji je imao za dijeljenja svog znanja', ispričao je Čilić.

Posebna tema bio je legendarni hrvatski tenisač Goran Ivanišević s kojim je Čilić surađivao oko tri godine. Dok mu je Goran bio trener Čilić je osvojio svoj jedini Grand Slam, US Open i igrao je svoj najbolji tenis u životu. Na pitanje kakav je Gorankao trener rekao nam je:

'Mnogi poznaju Gorana kroz mečeve i znaju za njegov temperament, kako pokazuje emocije, takav smo i narod. On je pokazatelj naših iskonskih korijena, a malo tko zna kakav je Goran radnik. Sjećam se, krenemo u trening igramo on i ja. Prođe 45 ili 60 minuta da ne uzmemo pauzu i on ne uopće razmišlja da uzme guc vode, da stanemo minutu. On ide dalje! A meni je bilo neugodno da ja prvi tražim… Da, on je stvarno bio veliki radnik i on mi je pomogao da probijem granice koje imam', ispričao nam je Čilić koji se prisjetio i tog US Opena 2014. kad je u polufinalu s 3-0 nadigrao Rogera Federera te naravno finala u kojem mu je protivnik bio Kei Nishikori koji je iznenađujuće izbacio Novaka Đokovića.

'Taj polufinalni meč mi je definitivno najbolji u karijeri! Ne samo zato jer sam osvojio taj Grand Slam nego je bio bitan za nastavak karijere, da spoznam neke stvari o sebi.'

Slučaj doping: 'Dosta teška tema...'

Posebna priča, o kojoj ne voli baš razgovarati, je 'slučaj doping' iz 2013. godine. Naime, tad je uzeo glukozu koju mu je majka Koviljka kupila, a na koncu se sve pokazao kao velika pogreška antidopinške organizacije.

'Dosta teška tema. Teško je to opisati nekoj osobi koja nije duboko u tome… Mi nekako imamo percepciju prema organizacijama da je sve pravedno i čisto te da štite sportaše. No, kad se uđe i zagrebe površna, to je sve - samo ne to. Ta četiri mjeseca su bila apsolutno katastrofalna, a ispada da su oni varali s nalazima… Tada sam izgubio vjeru u sustav, pogotovo prema sportašima.'

Nedavno su mnogi ostali u čudu što Goran Ivanišević nije izabran za 'Najboljeg trenera godine'. Što Čilić kaže o tom izboru u kojem su ove godine slavili ljudi iz Sinnerovog tima?

'Ja ne znam tko stoji iz tih odluka, je li to navijači biraju i koliko ljudi glasa… Ali po meni nema nikakve dileme da je tu Goran neprikosnoveni trener godine, uz Novaka. Koliko je Novak malo igrao, mislim da čak i nije mogao putovati u Ameriku, i opet je bio broj 1.'

Usput je osvojio i tri Grand Slama.

'Što reći?'

Prisjetio se i Čilić 2017. godine kad je u finalu Wimbledona poražen od Rogera Federera, a jedan od razloga su bili žuljevi koje su fizioterapeuti krivo tretirali. A osjećao je da tad možete napasti i prvo mjesto na ATP ljestvici.

'Da, istina. Rekao bih da je krenulo krajem 2016., ušao sam u formu i završio godinu među šest na svijetu. Wimbledon? Fizioterapeuti s turnira, koji imaju više iskustva i znanje, napravili su katastrofalan posao. Uneredili su mi nogu i stvorili velike masnice i noga je držala 5, 6 gemova. No, kad je došlo do trenja, to je bio kraj. Definitivno žalim za tim. To je bio možda najteži trenutak da se to dogodi. Šteta za tim, ali tko zna možda bude opet prilike.'

Tko je po njemu i zašto najveći svih vremena: Đoković, Federer ili Nadal?

'Mislim to je uvijek vječna tema - fanovi Federera, fanovi Nadala, fanovi Đokovića. Ja sam dobar sa svom trojicom, još sam najbolji s Novakom, družimo se često i treniramo i sve ostalo. Naravno da sam tu naklonjen najviše Novaku, i osvojio je najveći broj titula. Ja kako sam njihov kolega, došao sam na Tour 2006. i igrao sam sa svakim od njih, i ja više gledam koliko su doprinijeli za ovaj sport, da ga dovedu do astronomskih visina. Do razine kad ljudi jedva iščekuju meč, pa pusti broj finala koje su igrali, rekorde koje probijaju… To je jednostavno fascinantno i to su sportaši od kojih se uči, koji su idoli ne samo za mlade sportaše nego općenito i ljude. Teško je usporedivo i pronaći u drugim sportovima sportaše koji su u cijelim svojim karijerama bili stalno na takvim razinama.'

Nema sumnje kako Čilića dodatno motivira kad vidi Đokovića kako igra u 37. godini života. Uostalom, nedavno je izjavio kako bi volio osvojiti još jedan Grand Slam.

'Pa jest! Apsolutno. Jer, vidim što oni mogu pa se pitam mogu li i ja. Dogodila mi se ova ozljeda koja nije jednostavna s hrskavicom, ali postoji motiv, osjećaj s moje strane da je nivo tenisa kojeg igram jako, jako dobar. Može li to biti potencijalno dovoljno dobro za osvajanje Grand Slamova? Mislim da može. Ako se stvari dobro poklope, ako uđem u dobru formu, mislim da imam tu dobar potencijal. Konkurencija jest velika. No, oni su svakako katalizator za sve igrače kako moraju paziti na svoje tijelo, birati mečeve kako bi mogli što duže trajati.'

Poznato je kako Čilić na svoje humanitarne akcije 'Gem Set Hrvatska' često zove poznate nogometaše među kojima je najpoznatiji Luka Modrić.

'Kroz priču s njim i nekako iz svog iskustva, to je jednostavno slijed godina treninga, predanosti, žara, volje i snage trenirati na takvoj razini. Jer morate od malih nogu od možda 15, 16 godine biti toliko predani, toliko brinuti o svom tijelu i živjeti na pravi način, imati dobre temelje i voditi dobar i miran život da vas to može usmjeravati na pravi način i da možete davati svu svoju energiju gdje želite', u dahu je ispričao Čilić dodavši.

'Mislim da je Luka najljepši primjer sportaša koji svojom apsolutnom staloženošću i spoznajom da zna što želi, da ima s jedne strane miran obiteljski život, da je fokusiran i predan reprezentaciji i svom klubu gdje nastupa iz dana u dan iz sezone u sezonu. Predan je kao vrhunski šampion i ima odgovornost prema svom tijelu na najbolji mogući način i to mu daje mogućnost da što duže traje.'

I onda naravno da slijedi pitanje - tko će prvi u mirovinu? Marin Čilić ili Luka Modrić?

'(smijeh) Mogli bi se dogovorit da to bude zajednički! Ne znam, ja se nadam sa svoje strane da bih mogao trajati još par godina. Sve ovisi od koljena, zeznuta jest situacija i nekako čudna jer otišao sam u smjeru da ne radim još jednu operaciju na koljenu. Hoće li to biti ok, vidjet ćemo kroz ovu sezonu. Hoće li biti potrebna još jedna operacija i hoću li imati snage vratiti se? Vjerujem da imam. Hoće li biti dosta dovoljno vremena da budem kompetitivan? A Luka kad igra na ovakvoj razini kao što igra, sigurno može odigrati još par godina', dodao je Marin koji se u ostatku razgovora prisjetio svojih početaka u tenisu, odrastanja u malenom Međugorju, prvih treninga, zatim teniskog terena koji je pored njihove obiteljske kuće izgradio 1996. godine otac Zdenko kako bi svojoj djeci omogućio idealne uvjete za trening, a prisjetio se i dolaska u Zagreb kad je imao 14 godina. Pričao je o tome koliko mu je vjera važna u svemu te kako je po dolasku u Zagreb brzo postao samostalan te je sazrio puno brže od svojih vršnjaka.

I sve to ga je inspiriralo da sa suprugom Kristinom prije pet godina pokrene 'Zakladu Marin Čilić' koja financijski pomaže nadarene sportaše i glazbenike. A zanimljivo je bilo čuti što ga je motiviralo da pokrene Zakladu:

'To je bila spontana reakcija jer otkad sam dijete živim u obitelji i zajednici u kojoj uvijek pokušavaš pomagati drugima. Naučio me na to život u Hercegovini jer imam velik broj rođaka i članova obitelji… Kad sam napravio uspjeh u karijeri uvijek je u meni čučala ideja da bih htio na neki način pomoći', ispričao je Marin kojeg je posebno nadahnuo pisac Malcolm Gladwell.

'Da, on piše o tome zašto su uspješni ljudi uspješni i što ih čini uspješnima… Naša Zaklada je prilika za nadarenu djecu, koja iskazuju ljubav i strast prema onome što rade.'

Ono što je svakako zanimljivo jest činjenica da mu svako dijete šalje motivacijsko pismo. I sve ih pročita i neka ga jako dirnu...

'Da, sva djeca trebaju napisati svoje motivacijsko pismo u kojem opišu čime se bave, kad su krenuli, teškoće, što im se događa kroz dan, kako treniraju, svoje ciljeve, kako će iskoristiti svoju stipendiju i slično. Praktički u 95 posto tih pisama pronađem samog sebe', ispričao je Marin kojem je upravo zbog Zaklade i odabira stipendista prosinac najdraži dio godine.