Oni skrivaju oči tamnim sunčanim naočalama, u liječničku ordinaciju ulaze na sporedan ulaz. Pacijenti profesora Franka Schneidera, bivšeg predsjednika Njemačkog društva za psihijatriju, psihoterapiju i živčane bolesti (DGPPN), ne žele da ih se prepozna u pokušaju povratka u 'normalan' život. Oni ne žele da javnost sazna kako im je potrebna pomoć profesionalaca. Među pacijentima je i puno nogometaša.

'Markus Miller nije jedini slučaj u Bundesligi', kazao je Schneider za agenciju sid. Rezervni vratar Hannovera 96 ovaj je tjedan javno priznao da je zbog 'mentalne iscrpljenosti' zatražio pomoć u jednoj medicinskoj ustanovi. To je jedinstven slučaj - nogometni profesionalci do sada nisu htjeli otvoreno pričati o svojim psihičkim problemima.

Ukoliko bi im pomoć bila potrebna, a time i duži boravak u specijaliziranim ustanovama, nogometaši izbivanje iz javnosti opravdavaju 'fizičkim razlozima'. Npr. ozljedom Ahilove tetive. A u bolnicama se na listi pacijenata vode pod nekim drugim imenom.

Zanimljivo je da se u profesionalnim nogometnim vodama nadugo i naširoko priča i piše o tjelesnim ozljedama - o duševnim bolovima se šuti. To je tabu. Miller i Hannover su se odlučili za ofenzivnu varijantu i izlazak u javnost. 'To je dobar put', kaže sportski psihijatar i psihoterapeut Valentin Markser.

Rođeni Osječanin i bivši rukometaš, koji danas živi u Njemačkoj, prije nekoliko godina se brinuo o Robertu Enkeu. Nekadašnji vratar Hannovera i njemačke reprezentacije prije dvije godine je počinio samoubojstvo. Zbog kronične depresije. I sada Enkeov kolega Miller javno tematizira burnout u profesionalnom nogometu.

Millerovi prethodnici su se pokajali zbog izlaska u javnost. Andreas Biermann, bivši igrač berlinskog Uniona i St. Paulija, 20. je studenog 2009., potaknut samoubojstvom Roberta Enkea, medijima ispričao o svojim depresijama. 'Ljudski gledano to je bio jedini ispravan korak', kaže Biermann za sid, ali i dodaje da se u međuvremenu pokajao zbog iskrenosti: 'Zbog toga sam ostao bez posla. Za moju je obitelj to bilo dramatično. Odgovorne osobe u klubu su mi puno toga obećavale, a kasnije ta obećanja nisu ispunile!'

Biermannov ugovor je bio istekao, a svi pregovori s klubovima iz 2. i 3. njemačke lige su na koncu propali. 'Depresija se smatra slabošću, a za to u nogometu nema mjesta', kritizira Biermann.

Odluku vratara Millera da ipak javno progovori o mentalnim problemima stručnjaci su jednoglasno pozdravili. 'To može spasiti puno života. On je uzor i za druge oboljele', kaže psihijatar Schneider. No, važno je samo da cijeli klub stoji iza igrača, dodaje on, 'samo tako pacijent ima dobre šanse da opet bude potpuno zdrav!' Inače, postoji samo jedan jedini njemački klub iz Bundeslige koji na platnom popisu ima i psihologa, a to je HSV.

Nakon Enkeove tragične smrti u Njemačkoj se jedno vrijeme intenzivno pričalo o metalnim poteškoćama vrhunskih sportaša. No, nakon toga je zavladalo zatišje. Psihijatri se nadaju da bi Millerova javna 'ofenziva' mogla potaknuti proces manjkave senzibilizacije javnog mišljenja o burnoutu u sportu.

Bivši nogometaš Biermann siguran je da u Bundesligi ima puno igrača kojima je pomoć potrebna: 'Pretpostavljam da u nogometu isti postotak ljudi treba stručnu pomoć kao i u ostalim područjima našeg društva. Možda u nogometu ima i više mentalnih problema zbog toga što su sportaši pod posebnim pritiskom!'

Nakon što javnost sazna za njihove mentalne probleme, profesionalna karijera većine sportaša je praktično gotova. Na svojoj je koži to iskusio i Jan Šimak. Češki nogometaš svojedobno je bio proglašen velikom nadom, igrao je za Bayer iz Leverkusena i Hannover. I onda je došao - burnout. Šimak se nakon oporavka uzaludno pokušavao vratiti u prvoligaško društvo.

Igrači i treneri počeli su ga jednostavno gledati drugim očima. Šimak danas ipak igra, ali u trećoj ligi. U Jeni.