'Jako sam sretan što sam ponovno u Dinamu. Prošlo je, mislim, 12 i pol godina. Sad kad pogledam unazad ne izgleda mi to tako puno. Veselim se jer sam se vratio praktički doma i zbog toga što sam dobio priliku raditi u svom klubu. Prošao sam svašta u Dinamu, i najbolje trenutke i teške trenutke, tako da imam iskustvo u svim sferama. Nadam se da ćemo biti uspješni kao i tada u igračkoj karijeri. Nadam se dvostrukoj kruni, Ligi prvaka i da će Dinamo biti konkurentan i osigurati proljeće u Europi. Šteta je ne nastaviti tu tradiciju i bilo bi lijepo da to postane pod normalno ili 'novo normalno' za Dinamo. Veseli me suradnja s Damirom i ostatkom stožera. Krznar ima iskustvo, znamo svi kakav je taktičar i analitičar, i koji god će mi dio posla dati da odradim, dat ću sve od sebe. Veselim se radu, napretku i tome da zajedno napravimo velike stvari', rekao je Mihael Mikić po potpisu ugovora, a prenosi službena stranica Dinama.

Legendarni igrač kluba i glavni trener Damir Krznar šest i pol sezona bili su suigrači u momčadi plavih, a klub su zajedno napustili u ljeto 2004. No, Mikiću je to bio završetak prvog od ukupno dva mandata u plavome dresu. U službenoj je utakmici debitirao na proljeće 1998. pod vodstvom trenera Zlatka Kranjčara.

Rođen je 6. siječnja 1980. u Zagrebu, a prve je nogometne korake načinio u Bistri, potom nastupao u mlađim uzrastima u Interu iz Zaprešića gdje je kao 16-godišnjak zaigrao i za udarni sastav. Upravo je s navršenih 16 i došao u maksimirsku nogometnu školu.

Sve utakmice UEFA Europske lige i Hrvatski Telekom Prve lige možete gledati na MAXtv-u (Arenasport). Više informacija OVDJE.

U Dinamu je u dva mandata, prvo od 1998. do 2004. i potom od proljeća 2007. do prosinca 2008. godine postao tada najtrofejniji Dinamov igrač u klupskoj povijesti. Vrh ljestvice dijelio je s Tomislavom Butinom, jer obojica su dohvatili po 16 pokala. U međuvremenu ih je prestigao aktualni Dinamov kapetan Arijan Ademi trenutačno se zaustavivši na 19.

Mikić je s plavima osvojio naslove prvaka 1998., 1999., 2000., 2003, 2007., 2008. i 2009., pokal pobjednika Kupa 1998., 2001., 2002., 2004., 2007., 2008. i 2009. te Superkup 2002. i 2003.

S plavima je dvaput uzastopno igrao u Ligi prvaka, a ujedno je i strijelac prvog povijesnog Dinamova gola u grupnoj fazi elitnoga svjetskog klupskog natjecanja. Zatresao je mrežu Porta u dvoboju 4. kola u domaćoj pobjedi s 3:1 u studenom 1998. Plavi su tada zauzeli konačno drugo mjesto u skupini, ali uslijed tadašnjeg sustava natjecanja koji drugoplasiranoj momčadi u grupi nije jamčio prolaz dalje, ipak nisu u ušli u četvrtfinale.

Sezonu kasnije sudjelovao je u velikom bodu protiv Manchester Uniteda na Old Traffordu u Ligi prvaka. Bio je to ujedno prvi Manchesterov nastup u ovom natjecanju nakon osvajanja naslova europskog prvaka u mitskom preokretu protiv Bayerna. Upravo je Mikić u zadnjem kolu te sezone doveo plave u vodstvo s 2:1 u gostima protiv Olympiquea u Marseilleu što bi im osiguralo nastavak europskog puta selidbom u Kup Uefa. No, Francuzi su minutu prije kraja ipak izjednačili.

I u svom je drugom maksimirskom mandatu odigrao velike europske utakmice, ponajprije 2007. u pobjedi protiv Ajaxa u Amsterdamu s 3:2 i godinu kasnije kad su plavi s 3:3 protiv Sparte u Pragu i drugu uzastopnu sezonu izborili plasman u grupnu fazu Kupa UEFA.

U Dinamu je odigrao 283 službene utakmice uz 37 golova. Upisao je 48 nastupa u UEFA natjecanjima čime s Edinom Mujčinom dijeli četvrto mjesto na klupskoj povijesnoj ljestvici po broju odigranih europskih utakmica. Iznad njih su rekorder Arijan Ademi s 84, Sammir sa 76 i Milan Badelj s 52 utakmice.

Mikić je u Prvoj HNL pola sezone nastupao i za Rijeku. Ujesen 2006. godine za momčad s Kvarnera odigrao je 17 službenih utakmica da bi se na polusezoni vratio u Dinamo. Po završetku svoga prvog maksimirskog mandata, a prije dolaska na riječku Kantridu, dvije je sezone igrao u njemačkoj Bundesligi u dresu Kaiserslauterna.

Poseban dio karijere bila je njegova epizoda u Japanu gdje se u punih devet godina nastupajući za Sanfrecce Hiroshimu prometnuo u jednoga od najboljeg igrača kluba svih vremena. Triput je osvojio naslov prvaka Japana uz tri pokala Superkupa. Zadnju je sezonu u karijeri također proveo u Japanu igrajući za Shonan Bellmare. S klubom iz Hiroshime triput je igrao u Azijskoj ligi prvaka plasiravši se 2016. u osminu finala, a dvaput je zaigrao i na Svjetskom klupskom prvenstvu pri čemu su 2015. zauzeli treće mjesto.

U Dinamovoj prvoj momčadi trenirali su ga Zlatko Kranjčar, Velimir Zajec, Ilija Lončarević, Osvaldo Ardiles, Marijan Vlak, Hrvoje Braović, Miroslav Blažević, Nikola Jurčević, Branko Ivanković i Zvonimir Soldo pri čemu su ga neki od njih vodili i u više trenerskih mandata. U igračkoj su ga karijeri i u drugim klubovima vodila dvojica nekadašnjih Dinamovih nogometaša: Milivoj Bračun u Rijeci i Mihajlo Petrović u Sanfrecce Hiroshimi.

Prije dolaska u Dinamov stručni stožer bio je dio struke predvođene izbornikom Igorom Bišćanom u hrvatskoj U-21 reprezentaciji.