'Nogometaši Građanskoga nisu mirovali tijekom zimske stanke. Savjesno i intenzivno pripremali su se za nastavak prvenstva, a u susret im je izašao i stariji brat HAŠK, koji im je za treninge ustupio svoje novouređeno igralište u Maksimiru. To je posebno važno jer će se na tom terenu, najboljem i najmodernijem u nas, na proljeće odigravati sve ligaške utakmice. Iz tabora Purgera dolaze izjave tipa:

'Mi smo vrlo mlada momčad', i: 'Ovo je natjecanje za nas velika škola', no između redaka da se iščitati da njihove ambicije ne sežu samo do osvajanja pokojeg boda. Optimizam budi povratak vratara Vrđuke, koji je jesenski dio prvenstva igrao u Austriji, kao i dolazak nekoliko novih igrača koji će pojačati konkurenciju u momčadi...'

Otprilike ovako – samo uz odabrani dodatni asortiman arhaizama i tuđica – izvještavali su mediji o pripremama za nastavak prvenstva 1912/13. Da, dobro ste pročitali: još prije cijelog stoljeća u Hrvatskoj se igrao ligaški nogomet, ma koliko mi šutjeli o tome!

Zemlja u kojoj se povijest svako malo ponovno piše lako gubi i zaboravlja svoje tradicije. Prošle je godine Hrvatski nogometni savez s najuglednijim međunarodnim gostima proslavio stotu obljetnicu svog osnutka – iako je 1912. zapravo osnovana nogometna sekcija (pododbor) Hrvatskog športskog saveza, koja se sastajala u kavani na Strossmayerovom šetalištu. Savez je kao zasebna organizacija utemeljen tek 1919, i to kao Jugoslavenski nogometni savez u kojem su 82 od 108 klubova bili iz Hrvatske i koji je pokrenuo prvo ligaško natjecanje na razini cijele države.

No o autentičnosti HNS-ovog stoljeća neka svoj sud daju povjesničari, možda to i nije toliko bitno. Međutim, ako naš savez polaže pravo na nasljeđe tijela osnovanog 1912, onda je čudno što ni tijekom proslave stogodišnjice ni u popratnim materijalima nijednom riječju nije spomenuo da je taj isti pododbor nedugo po svom osnutku organizirao i prvo službeno klupsko natjecanje pod svojom ingerencijom. Natjecanje zbog kojeg je i osnovan, na inicijativu nekolicine zagrebačkih nogometnih klubova.

Prvo Prvenstvo Hrvatske i Slavonije u nogometu počelo je 26. rujna 2012. utakmicom između Croatije i Zagreba, koju je prvi klub dobio 1:0. Natjecanje je po uzoru na već etablirane europske lige zamišljeno u dvokružnom ligaškom sustavu i trebalo je trajati do ljeta 1913. Prijavilo se isprva pet klubova, dok se Ilirija uključila tijekom zimske stanke, obvezavši se da će na proljeće odraditi zaostale utakmice. Sve su momčadi bile iz Zagreba – bilo je to, po svemu osim po imenu, zapravo prvenstvo grada.

Treba spomenuti i da su zagrebački klubovi 1912. i 1913. intenzivirali kontakte s budućim rivalima iz drugih krajeva današnje Hrvatske, ali i ostatka Austro-Ugarske Monarhije. Primjerice, Građanski je gostovao na otvaranju stadiona Kantrida i izgubio od sušačke Viktorije 3:0; Concordia je, pak, potegnula do Splita i pobijedila Hajduk 6:1 i 4:0; Splićani su na proljeće stigli u Zagreb, gdje su izgubili 3:2 od Građanskoga i iznenađujuće pobijedili HAŠK 1:0.

Šest prvoboraca u prvenstvu 1912/13. bili su: Hrvatski akademski športski klub, Hrvatski športski klub Concordia, Prvi hrvatski građanski športski klub, Atletski športski klub Croatia, Hrvatski tipografski športski klub Zagreb i Hrvatski športski klub Ilirija. Vidljivo je da su svi imali nacionalni predznak, na što se u tadašnjoj državi nije nimalo blagonaklono gledalo – štoviše, Mađari su tih godina kanili osnovati svoj klub koji bi se priključio mađarskom savezu i igrao mađarsku ligu, ali njihovu je osnivačku skupštinu u travnju 1911. spriječio građanski prosvjed koji je završio neredima i policijskom intervencijom.

Sigurno nije slučajno da je samo dva tjedna poslije tog incidenta osnovan Građanski, punim imenom Prvi hrvatski građanski športski klub. 'Purgeri' su bili najmlađi u ligaškom društvu, ali su ubrzano počeli skupljati poklonike budući da su bili usmjereni prema najširoj publici – ostali su zagrebački klubovi tada bili rezervirani ili za više socijalne slojeve (intelektualce, akademske građane i gimnazijalce), ili za radnike.

Međutim, kvalitetom se nisu mogli nositi s vodećim dvojcem jer zagrebačka nogometna javnost bila je oštro podijeljena u dva tabora: akademski HAŠK je bio utjecajniji, a Concordia (koja je počela kao srednjoškolski klub, ali kasnije počela privlačiti i radnike) fanatičnija. Jaz i rivalstvo između HAŠK-a (u crveno-bijelo-zlatnim dresovima) i Concordije (zeleni) prelazili su sportske granice i gotovo svaku njihovu utakmicu obilježili su incidenti među igračima i navijačima, nerijetko je završavalo i prekidima. Bio je to prvi derbi hrvatskog nogometa. Povijesni izvori kažu da se Građanski u tim borbama priklonio HAŠK-u, vjerojatno i zato što je u 'ujedinjenoj fronti' protiv Concordije vidio priliku da joj preotme dio navijača.

Liga je u jesenskom dijelu nekako išla svojim tijekom, iako nije bilo unaprijed utvrđenog rasporeda odigravanja, nego su klubovi sami dogovarali međusobne utakmice. No od početka je bilo jasno da će to biti mrtva utrka između HAŠK-a i Concordije. Njihov međusobni ogled završio je pobjedom Akademičara 2:1, dok su se s drugim suparnicima lako obračunavali – primjerice, Građanski je od HAŠK-a izgubio 6:0, a od Concordije čak 9:0, što je bila najveća pobjeda u tom prvenstvu.

Natjecanje je bilo već polako privođeno kraju kad se dogodio incident koji je rezultirao obustavljanjem. Iz dostupnih izvora teško je razaznati što se točno odigralo, ali povod je bio uzvratni susret između Građanskog i Concordije, koji su zeleni dobili 5:0. Spominju se pogreške sudaca, nesportsko ponašanje igrača i izgredi gledatelja – nakon što nogometna sekcija Hrvatskog športskog saveza nije pokazala sposobnost da razriješi situaciju i sankcionira prekršitelje, iz lige i iz HŠS-a su istupili Građanski, HAŠK i HTŠK Zagreb.

U trenutku prekida HAŠK je imao stopostotni učinak iz sedam utakmica: 14 bodova i gol razliku 34:3. Concordia je s deset bodova iz šest utakmica te gol razlikom 28:4 bila druga, ali nije još bila odigrala uzvrat s liderom. Građanski je bio treći s pet bodova iz sedam utakmica, gol razlika 9:25. Nakon dugih razmirica i prepucavanja, zaraćene strane su se mjesecima kasnije pomirile i početak novog prvenstva zakazan je za proljeće 1914, uz sudjelovanje tri nova kluba: Atene, Viktorije i Hrvatskog trgovačkog športskog kluba. Jedino se nepomirljivi HAŠK-ovci nisu željeli vratiti u natjecanje s Concordijom. No ovo prvenstvo nije daleko odmaklo jer je otkazano zbog početka Prvog svjetskog rata.

Na kraju recimo i to da ovo prvenstvo čak i nije bilo prvo službeno natjecanje na području Hrvatske. Taj počasni spomen trebao bi pripasti kupu Dalmacije, koji je pod nazivom Campionato Regionale Dalmata prvi put organiziran 1910. Prvo izdanje osvojila je momčad Forza e Coraggio iz Dubrovnika, pobjedom nad klubom Associazione Ginnastica e Scherma di Zara (Zadar). Kasnije su sudjelovali još i: Societa dei Bersaglieri di Borgo Erizzo (Arbanasi, osvajač 1912), Societa di Ginnastica e di Scherma di Spalato (Split), Sebenico XI (Šibenik) te Pro Jadera (Zadar).

Suprotno uvriježenom mišljenju, popularnost nogometa u Zagrebu nije počela s Građanskim i njegovim rivalstvom s HAŠK-om, koje se razvilo tek puno kasnije. Isto tako, ni nogomet u Splitu nije počeo s Hajdukom. Ako se sjećate iz 'Velog mista', 'bili' su svoju prvu utakmicu igrali (i pobijedili 9:0) protiv lokalnog talijanaškog kluba Calcio Spalato, poznatog i kao Edera. On je godinu dana stariji; no Hajduk čak nije bio ni prvi hrvatski klub u Splitu jer još 1904. je u gradu pod Marjanom osnovan jedan zanimljivog imena i kratkog vijeka – HŠK Šator.

Nepobitna je istina je da povijest pišu pobjednici. No ako HNS još i u današnje vrijeme kao službene vodi nastupe reprezentacije NDH 1940-ih (a za nju su također igrali samo igrači zagrebačkih klubova), zašto onda uporno šuti o tome da se ligaški nogomet u Hrvatskoj igrao još prije stotinu godina?