Tekst u suradnji s Tribina.hr prenosimo u cijelosti:

U sređenom društvu u kakvom si volimo lagati da živimo ključne su dvije stvari za društvenu prihvaćenost - poštivanje civilizacijskih normi te poštivanje zakona i reda. Mislim da se svi možemo složiti da sa poštivanjem civilizacijskih normi u ovom sukobu HNS - navijači možemo raskrstiti, neće se dogoditi niti izgovoriti ništa lijepoga, tko je delikatnijih ušiju ili očiju bolje da cenzurira sav sadržaj oko ove teme, jer se ništa dobroga i humanoga se neće dogoditi. Drugi dio, s poštivanjem zakona i reda je pak puno ozbiljniji, ovdje se granice moraju znati, ali niti su tu Mamić i navijači da ih prosuđuju niti bilo kakvi novinari, kolumnisti ili tribinaši. Za to imamo državu, policiju i pravosuđe i kao što se navijač neće sam hapsiti ako izazove tuču ili razbije tramvaj, tako nije ni realno da se HNS sam pročisti od korporativnog kriminala i financijskih malverzacija kojih je prepun.

Pod nikakvim okolnostima, dakle nikad, nije opravdano da navijači na sumnje o kriminalu u HNS-u ili pod argumentom da ako mogu oni možemo i mi, odgovaraju s drugom vrstom kriminala, nasiljem ili štetom. Svaki razbijeni prozor ili bakljom zapaljena javna površina je omalovažavanje borbe koju pokušavaju provoditi, svaki nedozvoljeni akt je samo srozavanje na Mamićevu razinu, a ne borba protiv njega. Vruća glava je ponekad brža od zdravog razuma, ali u rat, kao što ga navijači nazivaju, se ne ide vruće glave i vatrenog srca nego pomno promišljenim planom i strategijom te tek onda kada ste sigurni u dosta dobre šanse za pobjedu.

Nažalost, u današnjoj Hrvatskoj, u tako nešto ne možete biti sigurni. Vidimo da niti istražni zatvor niti hapšenja niti teške optužbe ne pridonose slabljenju Mamićeve pozicije u nogometu, ali spora i neučinkovita država jednostavno ne može biti opravdanje za kaos i anarhiju. Tom logikom, i oni koji se ne slažu s postupanjem navijača imaju pravo na 'balvane na ulicama', a onda smo de facto u građanskom ratu prave vrste, a ne ove figurativne.

Navijači i protivnici HNS-a moraju to malo aduta što imaju odigrati pametno. Start je dosta dobar, s velikom kampanjom širom društvenih mreža gdje se revolt omasovljuje i gdje svatko dobiva potvrdu da zaista nije u manjini sa svojim razmišljanjima. Sljedeći korak je dobro zamišljen, akcije kao negledanje utakmica u kafićima i trolanje društvenih mreža igrača su izvanredne ideje, toliko medijski zvučne i dopadljive, a opet, potpuno legalne i nikom šteteće, naravno, tako dugo dok se na profilima igrača suzdržava od prevelikih vulgarnosti ili prijetnji. Sad je ključno da taj zanos ne nestane, to jest, da se ne ugasi.

Lako je biti revoltiran i poduzetan dan-dva nakon imenovanja Čačića, kada je gotovo cijela Hrvatska ogađena Mamićevom autokracijom, ali puno teže je nastaviti sa takvom vrstom aktivizma za kojih mjesec-dva, kad se prašina slegne i početno zgražanje popusti. Ako se npr. do Eura u Francuskoj, ako se plasiramo, održi masa kafića i navijača koji odbijaju gledati utakmice, ako se u nekim pripremnim razdobljima pokaže manjak interesa nedolaskom na pripremne utakmice, ako broj članova grupa 'Protiv' na društvenim mrežama nastavi rasti i ako prozivanja igrača na odgovornost ne prestanu kad Mandžukić zabije Bugarskoj ili kad Luka Modrić ima preko 96% preciznosti dodavanja, tek onda navijači i cijeli pokret otpora ima nešto, neki temelj da ozbiljnije uzdrma HNS i njegovog vođu.

Ljudi nisu slijepi, vjerujem da ogormna većina Hrvata vidi i razumije što i kako radi ovaj Mamićev HNS, ali da ima i veliki broj istih kojima se neda aktivnije o tome niti promišljati, a kamoli djelovati. No, isto tako sam siguran da bi dobar dio njih, da uđe u kafić u kojem se ne gleda utakmica nego se shareaju fotografije tog bojkota, ostao unutra na pivi i uslikao se u znak podrške. Na taj način se prikuplja ta famozna 'kritična masa' potrebna za neke konkretnije promjene. Proces je dug i mukotrpan i tijekom njega treba istrpjeti mnoge stvari koje će Mamić i HNS i dalje raditi. Važno je znati konačan cilj i prilagoditi metode tako da se ne izlazi iz okvira zakona, a po mogućnosti ni iz civilizacijskih okvira.

Zamislite ovu sliku - Hrvatska izbori plasman na Euro, na Maksimiru pred samo oko 2-3 tisuće 'tatičara', većina medija (osim Jutarnjeg i SN, iz očitih razloga) kritički poprati taj događaj fokusirajući se radije na vijesti da diljem Hrvatske kafići su prepuni kockastih dresova na podu i njihovih vlasnika kako gledaju, ne znam, Horvatove ili Big Brother. Mislim da bi mnogo reportera ušlo u takva mjesta uzeti izjave, a to je prilika da se glas nezadovoljstva čuje i osjeti. Nakon toga, stereotipna pitanja Srni i ekipi o tome koliko im znači navijačka podrška i kako oni 'igraju nošeni hukom' tribina više nemaju smisla i niti igrači niti HNS se ne mogu skirvati iza neke fasade floskula o simbiozi navijača i Vatrenih.

Onda dođe Euro, a pomame za ulaznicama nema, Pariz i drugi gradovi nemaju niti jedan kockasti birc u kojem se pjevaju hrvatske pjesme, maksimum podrške koji reprezentacija tamo ima je šaka zaposlenika Agrokora sa prigodnim kockastim vrećama iz Konzuma punima pariških suvenira. Takva slika je već razlog za šire analize događaja u nogometu, za uključivanje politike u nešto gdje nema elemenata kriminala ili ustaštva nego samo čistog građanskog nezadovoljstva i zahtjeva za promjenama. A politika, koja god bila, mora slušati glas naroda ako je on iznesen na civilizirani način i u skladu sa zakonima, ne zato jer je politika moralna, nego zato jer želi osigurati glasove. Tako dugo dok su metode borbe ' s druge strane zakona', niti politika niti pravosuđe ne mogu pomoći jer se ne smiju. Dakle, ne da ne žele, nego ne smiju, slizati se sa ljudima koji krše zakon i red.

Razumljivo je zašto bilo koji navijač bi htio da Hrvatsku izbace s Eura, jednostavno za ovakve Vatrene više nema emocija niti strasti, a percepcija je da bi se tako naškodilo Mamiću. No, sve što bi se time postiglo je prisililo državu da oštrije rješava problem huliganizma i navijačkih izgreda, a ne Mamića. Jer, ako nas UEFA izbaci s Eura, to sigurno neće biti zbog Zdravka Mamića ili HNS-a nego zbog nekog novog navijačkog incidenta. A u tom slučaju, pravosuđe i šira javnost će krivca tražiti u počiniteljima, a ne u nekom indirektnom prouzročitelju incidenta. Puno smislenije od izbacivanja Hrvatske s Eura mi zvuči da se pusti da se Eura dokopaju ako ikako mogu, a onda ignoriranjem i nezainteresiranošću prouzročiti da se javnosti i vlasti pokaže da građani ne žele nikakve veze sa ovakvim nogometom.

Na kraju krajeva, ako se prije Eura neće prodavati Žuja kao uobičajeno i ako u Konzumima neće planuti sve zastavice i ukrasi sa šahovnicom, možda će i sponzori dobro razmisliti o potrebi suradnje i povezanosti s takvim HNS-om. Kraći i radikalniji put je zapaliti baklje, pobacati ih u teren i spustiti se na Mamićevu razinu, ali radikalni put u civiliziranom društvu nikad neće proći. Puno je teže i dugotrajnije voditi borbu dozvoljenim sredstvima, ignoriranjem, sprdanjem i aktivnim kampanjama osvješćivanja čim većeg broja ljudi, ali taj put jedini može dati nekog uspjeha, to jest, jedino tako se može pokrenuti one koji jedini mogu nešto napraviti da zaista to i naprave.