Nije ono na što biste možda u prvi mah pomislili. 'Prokletnica' je nadimak za Pirlov prepoznatljivi šut iz slobodnjaka: onu loptu koja prolazi malo iznad živog zida, a onda se iznenada obrušava u mrežu. 43 pogotka izravno iz slobodnih udaraca zabio je Andrea Pirlo u svojoj dosadašnjoj karijeri (između ostalih i onaj Hrvatskoj na Euru 2012.), a 25 od tih u Serie A.

Samo je Siniša Mihajlović zabio više (28), ali i on je u strahu da će ga Juventusov playmaker prestići. 'Sportski je nadati se da mu to neće uspjeti', rekao je listu La Gazzetta dello Sport u veljači bivši srpski izbornik, sada Sampdorijin trener. 'Jako je dobar, ali kad bismo uračunali one golove iz slobodnjaka koje sam zabio u jugoslavenskoj ligi, Andrea bi se morao ponovo roditi da me sustigne.' A onda ga je izazvao na dvoboj: 'Svakome deset pokušaja, pa da vidimo tko će zabiti više. Prepuštam njemu da izabere loptu i golmana...'

Pirlo tada nije odgovorio na izazov, ali dao je do znanja da njegov uzor nije 'Ubojita levica' iz Borova nego netko drugi. U svojoj autobiografiji 'Mislim, dakle igram' (Penso, quindi gioco), piše i tko: 'Antonio Augusto Ribeiro Reis Junior, veznjak koji je ušao u povijest kao Juninho Pernambucano. Proučavao sam ga, prikupljao DVD-ove, čak i stare fotografije iz utakmica u kojima je igrao. Mogao sam vidjeti što radi, ali ne i kako. Pokušavao sam ga oponašati na treninzima, ali bilo je uzalud.'

Sve dok... 'Moj 'Eureka moment' došao je dok sam sjedio na WC-u. Nije baš romantično, ali što ćete. Potraga za Juninhovom tajnom bila se pretvorila u opsesiju i neprestano mi je zaokupljala misli. A onda je, u trenutku maksimalnog naprezanja popustila brana, u svakom smislu te fraze. Čarobna formula bila je u tome kako se lopta udara, a ne gdje: samo tri Juninhova prsta dolazila su u kontakt s loptom, a ne cijelo stopalo kao što biste to možda očekivali.'

Idućeg dana, piše dalje Pirlo, stigao je na trening prije svih – u Milanello, jer je u to vrijeme još igrao za AC Milan. Pošao je izravno na teren, još s mokasinkama na nogama, jer nisu mu trebale kopačke da bi dokazao svoju teoriju: raspalio je šut onako kako je prethodno u glavi zamislio i lopta je pogodila rašlje. 'Geometrijski dragulj. Stavio sam ga tako savršeno da bi ušao čak i da je golman bio ondje.'

Ponovio je to još nekoliko puta i postalo mu je jasno da je konačno razbio 'Juninhov kod'. 'U osnovi, lopta se mora zahvatiti s donje strane, koristeći prva tri nožna prsta. Nogu morate ispružiti što je ravnije moguće, a onda je opustiti u jednom naletu. Tako se lopta neće vrtjeti u zraku, ali će ubrzano padati prema golu. A tada se počinje i rotirati. To vam je, u najkraćim crtama, moja La Maledetta.'

'Svaki šut nosi moj potpis, sve su to moja djeca. Sliče jedan drugome, ali nisu blizanci, iako se mogu pohvaliti istim južnoameričkim korijenima. Talijan sam, ali se djelomično osjećam i Brazilcem. Pirlinho, ako hoćete. Ja sam Juninho Pernambucano 2.0, Brazilac s brešanskim naglaskom.'

Pouka ove priče? Otkriven je recept, ali ne pokušavajte ovo kod kuće – jedan je Pirlinho. No dok sjedite na WC školjki, nemojte čitati niti prčkati po svom smartphoneu ili tabletu. Usredotočite se – pa možda i vi uspijete 'poroditi' rješenje problema koji vas već dugo muči.