Prvi intervju Alex, tada bez prefiksa Sir, dao je BBC-u, televiziji s kojom već osam godina ne razgovara zbog objavljivanja dokumentarca koji je analizirao ulogu njegovog sina u obavljanju transfera. U njemu, tada 44-godišnji trener koji je od Aberdeena napravio europski klub, govori kako je i ranije imao ponuda iz Uniteda, ali...

'Nije bio pravi trenutak, jer ja nisam iznad Aberdeena,' kaže Ferguson prije nego što će otkriti plan:

'Razgovarao sam s igračima i nadam se da znaju kolika je njihova odgovornost prema klubu. Drago mi je što dio igrača žali za trenerom Atkinsonom koji je bio u nevjerojatno teškom položaju, takve igrače želim. Čini mi se i da shvaćaju kako se moraju povezati s navijačima i mislim da su na dobrom putu da postanu dobri... Ma, siguran sam da ćemo biti jako dobri,' riječi su kojima je završio današnji Sir.

Nakon što je itekako ispunio obećanje, 26 i pol godine kasnije, na ulazu u Old Trafford dočekala ga je 'počasna garda' sastavljena od igrača obaju klubova i sudačke trojke. Sa razglasa je Sinatra pjevao svoj evergreen 'The immpossible dream', navijači su zastavama i koreografijom slavili novi naslov dok su klicali najvećem treneru, a on je mirno žvakao kaugumu i uživao u počasti kakvu zaslužuju vrlo rijetki.

Nakon nove pobjede u 1499. nastupu na klupi Uniteda došlo je vrijeme i za oproštajni govor. Old Trafford je duboko udahnuo i slušao što ima reći čovjek koji im je donio 38 trofeja.

'Nisam se pripremao za ovo, ali počet ću i valjda uhvatiti srž. Prvo, hvala Manchester Unitedu. Ne igračima, upravi, trenerima, doktorima ili navijačima... Svima! Vi ste bili najljepše iskustvo u mom životu. Hvala,' izazvao je prvi prolom pljeska Sir Alex. Nahvalio je prvo sve generacije igrača, pa onda i aktualnu, uglavnom zahvalama nije bilo kraja...

'Ova odluka ne znači i kraj moga života uz United. Samo ću sada uživati gledajući umjesto da patim uz travnjak,' kaže Sir koji će preuzeti ulogu klupskog direktora i bez sumnje ostati među najutjecajnijim ljudima u klubu. Uz zahvalu u ime svoje obitelji (i svih 11 unuči(c)ća koji su ga gledali s tribina), završio je kako je i počeo:

'Uvijek dođu teški trenuci, a kada su došli u mojoj eri i uprava i stožer i igrači su stajali iza mene. Cijeli kliub. Vaš je zadatak da tako bude i u eri moga nasljednika. To je jako važno,' poručio je stroj za trofeje ponovno, 27 godina poslije.

Pozdravio se i sa Paulom Scholesom koji je otišao u konačnu mirovinu, poželio Darrenu Fletcheru što brži povratak, te igračima poručio da nikada ne razočaraju sami sebe. Poželio im je sve najbolje i odšetao u vječnost. Ispred stadiona već ima svoj kip, veliki klub je u povijesti s njim osvojio više trofeja nego bez njega, od kluba koji je bio na razini Aston Ville napravio je najveću nogometnu instituciju svijeta, i sve to u žrvnju surovog modernog nogometa koji je zaboravio pojmove kao što su tradicija i odanost. Najveći ikada? Vrlo vjerojatno.