Filip Grgić okitio se 2007. u Pekingu titulom svjetskog prvaka, a uz to je dva puta bio europski doprvak (2010. i 2012.). Međutim, sve do ove godine nije se uspio izboriti za nastup na Olimpijskim igrama. Ipak, nije posustao te se napornim radom i odricanjem uspio plasirati u Rio de Janiero i bit će među članovima mnogobrojne hrvatske ekspedicije.

'Tekvondo je službeno među olimpijske sportove uvršten 2000., kada su Olimpijske igre održane u Sydneyju. Eto, u prva dva pokušaja, za OI 2008. i 2012., nisam se uspio izboriti i ispada kako je ovo bila treća sreća. Iskreno, plasman na Olimpijske igre mi jako puno znači jer cijeli život naporno radim kako bih se našao na tom najvećem svjetskom sportskom natjecanju. Prvi cilj bilo mi je svjetsko zlato, a nakon što sam to ostvario, sve sam usmjerio prema nastupu na OI', kazao je za tportal.hr Grgić, dodajući se bavi ovim sportom već 22 godine.

'Počeo sam trenirati tekvondo kada sam imao četiri godine u klubu Dwitchagi u Osnovnoj školi Voltino. Istovremeno sam trenirao nogomet i tekvondo te sam se morao odlučiti za jedan sport. Eto, izabrao sam tekvondo, a razlog je bilo bolje društvo i nekoliko prijatelja koji su ostali trenirati sa mnom. Naravno, privlačila me i činjenica da je to olimpijski sport i maštao sam o tome da jednoga dana i ja nastupim na Olimpijskim igrama.'

Kako biste opisali svoj stil borbe?

'Kada bismo govorili o tome kakav sam tip borca, onda za sebe mogu reći da sam napadač. Treniram dva, tri puta dnevno, a također treba reći da nastupam u kategoriji do 68 kg, za koju se kaže da je najteža i najbrojnija.'

Do Olimpijskih igara u Rio de Janieru ostalo je još više od pet mjeseci. Koji bi vas plasman zadovoljio?

'Ovo je kontaktni sport i bilo što je teško predvidjeti, ali mogu obećati da ću napraviti sve da dođem do jedne od medalja jer mi još jedino olimpijska medalja nedostaje u kolekciji. U svibnju me čeka EP u Švicarskoj, a nakon toga i dva snažna turnira u Kataru i Njemačkoj. U lipnju i srpnju krećem sa završnim pripremama za Rio i jedina želja mi je da me zaobiđu ozljede. Neću imati vremena za odmor ili kupanje u moru, ali ne brinem se jer za to će uvijek biti vremena nakon Rija.'

Na pitanje tko je najbolji tekvondo borac današnjice, Filip će kao iz topa reći:

'Definitivno Turčin Servet Tazegül, zlatni s posljednjih OI u Londonu 2012. Natječe se u mojoj kategoriji i jedan je od najatraktivnijih i najviše dominantnih boraca. Zaista ga je užitak gledati. Tri puta sam se borio protiv njega - prvi puta sam izgubio, drugi puta predao zbog ozljede, a u trećem meču sam vodio 10:1 da bih na koncu izgubio 18:17. Servet je borac koji se nikada ne predaje!'

Kakvi su vam planovi nakon nastupa na Olimpijskim igrama u Rio de Janieru?

'Kada sam radio četverogodišnji plan, sve sam usmjerio prema Riju, a odluku hoću li odraditi još jedan takav ciklus još nisam donio. Svakako mi je cilj ostati u sportu i prenositi znanje na mlade borce koji dolaze. Završio sam stručni studij kondicijske pripreme na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, a trenutačno sam student specijalističkog diplomskog studija, smjer tekvondo. Svakako mi je želja i dalje ostati u sportu koji mi je toliko puno toga dao u životu.'

Za kraj je Filip želio reći još nešto…

'Želio bih zahvaliti svom klubu Metalcu te predsjedniku Antu Nobilu. Naravno, posebna hvala i svim mojim trenerima, a to su: moj prvi trener Marko Novak, zatim sadašnji Ivica Klaić te naravno trener reprezentacije Toni Tomas. Bez njihove podrške ne bih sve ovo postigao i velika im hvala', završio je simpatični Filip.