S jedne strane Maksimirske ceste samo što nije propupala šuma, s druge strane puca pogled na uvenuli stadion. Ono što je netko zamišljao kao hram i ponos hrvatskog nogometa, pretvorilo se u ruglo grada
Dijagnozu teškog bolesnika najbolje zna direktor maksimirskog stadiona Miljenko Sakoman. Kaže da na stadionu jednostavno ne valja ništa. Ono što postoji odavno je premašilo vijek trajanja. Od početka godine vodovodne cijevi pucale su čak osam puta, pukle su i one ispod travnjaka zbog čega svaka jača kiša prijeti da teren pretvori u kaljužu. Dok smo obilazili ruglo, upravo se krpalo puknuće na jednom od pomoćnih terena. Od radnika doznajemo da nema dana kad se nešto ne mora zakrpati, začepiti ili zategnuti.
Prema Sakomanovim riječima, uz svakodnevna ulaganja, stadion može izdržati još neko vrijeme, možda godinu-dvije, možda i više, ali cijena je ogromna. Za održavanje Maksimir godišnje proguta više od dva milijuna eura. Evo kako se Sakoman osjeća kad ga posjete kolege iz europskih zemalja: 'Našoj sramoti tada nema kraja. U tom trenutku ja sam najnesretniji čovjek na svijetu. Koliko im god pričali bajke o maksimirskoj šumi, ljudi nisu slijepi, vide krš i lom.'
Iako su se prije nekoliko dana na Zapadu sručile pločice na jednog od radnika, Sakoman kaže da je stadion još uvijek siguran i za igrače i za navijače. Ali dok možda još može proći u Hrvatskoj nogometnoj ligi, u europskim utakmicama više nema izgleda. Kao i svake godine, i ovog će lipnja u Zagreb doći komisija UEFA-e, a valja očekivati samo jedno – crveni karton za Maksimir. Za europske utakmice Dinamo će morati pronaći drugi dom.
Primjerice, skupo plaćena sjeverna tribina prokišnjava od šestog kata sve do podruma iz jednostavnog razloga jer nedostaje krov kojeg je trebalo biti. Od atletske staze ostale su samo uspomene i fotografije. Jedan dio staze zaliven je betonom samo da netko ne bi slomio nogu. O udobnosti i komforu suvišno je govoriti čak i kad je riječ o najosnovnijim potrebama. Dok su sanitarni čvorovi u sjevernoj tribini u funkciji, onaj ispod južne podsjeća na kakav oronuli autobusni kolodvor.
Ali sudeći prema riječima gradonačelnika Milana Bandića, u Maksimiru se još dugo neće igrati nogomet. Umjesto Maksimira nudi se zamjenski stadion Kajzerica, dok bi Maksimir trebao pričekati neke bolje dane. Slično razmišljaju i neki vijećnici zagrebačke Gradske skupštine. Na prošloj sjednici moglo se čuti da nije vrijeme za trošenje milijuna na nogometno zadnje dok se u gradskim školama i vrtićima štedi i na toaletnom papiru. Na sve spomenuto, izvršni dopredsjednik kluba Zdravko Mamić poručuje da Dinamo od sljedeće sezone pakuje kufere i seli iz Maksimira.