Ruska nogometna reprezentacija definitivno je nadmašila očekivanja javnosti u svojoj domovini. Nakon neuvjerljivih nastupa u prijateljskim utakmicama mnogi su sumnjali da će uopće proći grupnu fazu domaćeg SP-a, a kamoli nešto napraviti nakon toga.

No, Rusija je pobjedama protiv Saudijske Arabije i Egipta osigurala osminu finala, da bi zatim nakon teškog poraza 3:0 protiv Urugvaja odlučila u nokaut fazi bunkerom braniti gol Akinfejeva i penalima svladati Španjolsku, što je družini Čerčesova na kraju i uspjelo.

Ružan nogomet koji se svodio na branjenje s deset igrača u kaznenom prostoru i napucavanje lopte kao i put na ovom Svjetskom prvenstvu neodoljivo podsjeća na ukrajinski iz Njemačke 2006. godine, kada je susjedna zemlja s kojom Rusija trenutno nije u najboljim političkim odnosima ostvarila svoj najveći uspjeh.

Tada je Ukrajina bila u sličnoj grupi, sa Saudijskom Arabijom i Tunisom koje je nekako svladala, a od Španjolske je izgubila s 4:0. U osmini finala na silu je u dvoboju bez golova izbacila Švicarsku na penale, ali tako se ne može stalno pobjeđivati pa je u četvrtfinalu doživjela težak 3:0 poraz od Italije koji je potvrdio realne domete ove momčadi.

Riječ je o momčadi koju su predvodili Ševčenko i Rebrov, ali devet godina nakon što su bili u naponu snage, a hrvatska ih reprezentacija sredila u dodatnim kvalifikacijama za SP u Francuskoj.

Nešto slično Ukrajincima u četvrtfinalu SP-a 2006. godine nadajmo se da će se dogoditi i Rusima u Sočiju u subotu protiv Hrvatske, jer kvaliteta prije ili kasnije mora presuditi, a ova momčad je nema previše. Zaboravimo domaći teren i navodne političke pritiske, jer čak i na kladionicama Hrvatska je favorit za pobjedu u ovom susretu, a to ne može biti slučajnost...