Krenimo sa samim osnutkom: u Londonu su se 26. listopada 1863. godine okupili kapetani i predstavnici dvadesetak lokalnih nogometnih klubova kako bi u prisutnosti odvjetnika definirali pravila i natjecanja Igre.

Da, ta je Igra (The Game) bio nogomet. I tako je sve počelo, do konačnog dogovora trebalo je proći 44 dana i još desetak sastanaka, a onda je krenulo. Zakotrljala se lopta najpopularnijeg sporta na svijetu s napokon jasnim pisanim pravilima. Koja uz manje korekcije vrijede do dana današnjeg.

Početkom 80-ih otočki je nogomet bio na izdisaju

A engleski je nogomet prije tridesetak godina započeo katarzu i ponovno rađanje iz pepela velike tragedije i s velikim teretom huliganizma. Naime, početkom 80-ih godina prošlog stoljeća otočki je nogomet - klupski i reprezentativni - bio doslovno na izdisaju. FA (Football Association) u potpunosti je izgubio kontrolu, kako nad klubovima, tako i nad reprezentacijom i poglavito navijačima.

Klubovi su bili loše organizirani, upitnog vlasništva, te su grcali u milijunskim dugovima. Uz sve to, infrastruktura je bila u užasnom stanju, stadioni su se doslovno raspadali, a najbolji engleski igrači masovno su odlazili u inozemstvo. I da, napomenimo da je svaka sličnost s Hrvatskom u nastavku teksta sasvim - slučajna!

Englezi su imali velikih problema, Otok je potresala velika ekonomska kriza, a sve se reflektiralo na najpopularnijem sportu. Da se razumijemo, Englezi žive i umiru za nogomet, to je jednostavno način života, stadioni su - bez obzira na sve - i tada bili puni. Od najnižih liga do one najbolje. Socijalni su se nemiri tada jednostavno prelili na stadione i nezadovoljstvo je eksplodiralo u neslućenim razmjerima. Huligani su zbog svojih pohoda niz godina dominirali naslovnicama, a njihovo divljanje u zemlji i inozemstvu postalo je praktički legendarno.

Svih tih godina otočki je nogomet jedva preživljavao, bio je 'na aparatima', a svaki pokušaj spašavanja bio je samo formalan, bez prave želje da se nešto konkretno i napravi. Patili su klubovi jer su navijači dolazili u sve manjem broju te nisu željeli riskirati da upadnu u neku makljažu na stadionu ili izvan njega. A one su bile doslovno svakodnevne. U isto vrijeme zbog svega patila je i reprezentacija, a nitko nije imao viziju spasa.

Ubojita kombinacija međusobne netrpeljivosti (sjever-jug, istok-zapad, grad protiv grada, kvart protiv kvarta...), 'podebljana' socijalnim buntom, velikom nezaposlenošću i financijskom krizom, morala je eskalirati. Kap koja je prelila čašu dogodila se u travnju 1989. godine. Tada je zbog slabe organizacije i katastrofalnih uvjeta na stadionu Hillsborough u Sheffieldu na utakmici polufinala FA kupa između Nottingham Foresta i Liverpoola poginulo 96 Liverpoolovih navijača. Morala se dogoditi takva bespotrebna tragedija da bi napokon netko reagirao...

Engleska premijerka Margaret Thatcher objavila rat huliganima

Tadašnja engleska premijerka Margaret Thatcher objavila je totalni rat huliganima, a od čelnika FA zatražila da naprave program spasa engleskog nogometa. Prije svega klupskog. Godinu kasnije tadašnji predsjednik FA Graham Kelly predstavio je The Blueprint for the Future of Football, dokument koji je, barem nominalno, bio temelj za promjene u engleskom nogometu. Samo dvije godine kasnije, 1992., pokazalo se kako je Kelly bio tek 'igrač' pod kontrolom vlasnika nekoliko najbogatijih klubova te je omogućio da se nogometna krema doslovno odvoji od FA i pokrene svoje natjecanje - Premier League!

U tom je trenutku FA izgubio svaku konkretnu vlast i kontrolu nad engleskim klupskim nogometom, a danas funkcionira slično kao i kraljevska obitelj - svi ga cijene zbog tradicije i godina, ima neku protokolarnu ulogu, ali stvarna je vlast u rukama bogatog građanstva koje 'starca' hrani mrvicama. A u ovom slučaju to su poprilične mrvice od kojih se FA sjajno oporavio i radi izuzetan posao. No idemo redom...

Uzlet engleskih klubova vezan je prvenstveno uz televizijska prava, svoju je ulogu tu imao američki medijski magnat Rupert Murdoch, ali i lansiranje prvih telekomunikacijskih satelita koji su omogućili televizijski/satelitski signal diljem svijeta. Ostalo je - povijest. U veljači 1992. godine tada pet najjačih engleskih klubova - Manchester United, Liverpool, Tottenham, Everton i Arsenal - održalo je sastanak na kojemu je dogovoreno formiranje Premier League, natjecanja u kojem će sudjelovati samo najbolji i najpopularniji engleski klubovi. U cijeli je posao uključen i FA, bez tog saveza puč ne bi bio moguć. No FA je od početka bio samo formalni suosnivač, s tek minimalnim utjecajem na sustav natjecanja u novoj ligi. Savezu je ostala djelomična kontrola sudaca, suradnja s Uefom i Fifom, neke disciplinske komisije... Doslovno samo protokolarne funkcije da se 'starac' ne osjeća zapostavljeno. Na startu je Premier League kao tvrtka davala nešto više od pet posto (da, 5%!) svoje dobiti FA-u, no i to je bilo dovoljno da se on u potpunosti oporavi i stane na svoje noge te počne funkcionirati. Od početka 90-ih do danas uzlet je nevjerojatan.

A živnuo je i nogomet u Engleskoj. SkyTV - koji je utakmice Premier League emitirao na svojim pretplatničkim kanalima - počeo je surađivati s BBC-jem koji je u svom besplatnom javnom programu imao emisiju tjednog pregleda svih utakmica. Nogomet je ponovno bio dostupan svima, a zarada od televizijskih prava i marketinga rasla je iz sezone u sezonu. Koliko? Nikoga ne treba iznenaditi podatak da su svi vlasnici klubova iz tog vremena sredine 90-ih godina prošlog stoljeća prodali svoje većinske udjele u njima i danas uživaju u milijunima.

Kako su stranci pokupovali klubove

Klubove su pokupovali stranci, prvo ruski milijarderi poput Romana Abramoviča, potom su došli i drugi, pojedinci ili kompanije - američke, kineske, tajlandske, indonezijske - da bi svoj interes u engleskom nogometu na kraju pronašli neograničeno bogati arapski šeici i prinčevi. Koristi imaju svi - engleski klupski i reprezentativni nogomet je procvao, ponovno nešto znači u europskim i svjetskim razmjerima, liga je uvjerljivo najjača, često i najneizvjesnija, ima desetak više-manje izjednačenih momčadi, ostvaruje najveće i najizdašnije transfere, ima najveću gledanost i još veću zaradu... Da, u Engleskoj leži novac! Više od devet milijardi eura otići će samo na televizijska prava za Premier League od 2016. do 2019. godine, uvjerljivo najviše od sve konkurencije. Od 30 najbogatijih klubova na svijetu, njih čak 17 dolazi iz Premier League... Treba li dalje nabrajati?

Huligani, pitate? Da, njih više nema na engleskim stadionima, barem ne onim u Premier League. Otjerale su ih visoke cijene ulaznica, oni si ih jednostavno ne mogu priuštiti. Istina, prvih su se godina sukobi sa stadiona samo preselili u okolne ulice i parkove, no to je sad više izuzetak nego pravilo. Kazne su drastične, nikome se više ne isplati robijati godinu, dvije ili tri zbog nereda na tribini ili utrčavanja na travnjak. Bio kriv ili ne. No u nižim se ligama pod kontrolom FA tu i tamo zna 'zagužvati', ali u odnosu na prije sve je to doslovno zanemarivo. Visoke su kazne za huligane, ali i za klubove, većina ulaznica prodaje se u pretprodaji, a godišnjim pretplatnicima (takvih je i do 80 posto!) znaju se ime i prezime, adresa... Svi su stadioni pokriveni kamerama, pa tko zastrani, vrlo brzo završi iza rešetaka. Tako je nogomet u Engleskoj ponovno postao užitak i za gledatelje, a svi su termini utakmica maksimalno podređeni navijačima jer oni su ti koji donose novac.

A novac pokreće svijet, pa je pokrenuo i FA, koji i dalje ponosno ističe kako je - neprofitna udruga! Savez se prvo pomirio s ulogom promatrača, no polako se s godinama uspio izboriti za puno više novca - sada oko 10 posto dobiti Premier League ide u blagajnu FA, a i vlasnik je televizijskih prava na utakmice engleskih reprezentacija te kontrolira sve ostale lige ispod Premier League, organizira najstarije nogometno natjecanje na svijetu - legendarni FA kup - i sav zarađeni novac pametno ulaže.

Privatni kapital u većini slučajeva je sredio klupske stadione, velik posao oko infrastrukture odrađen je i za organizaciju Europskog nogometnog prvenstva 1996. godine, FA je prije nekoliko godina preuredio Wembley (da, FA je vlasnik Wembleyja!), ali treba znati da je 'hram nogometa' obnovljen novcem koji je kapnuo iz Premier League. Pa ipak, FA je učinio nešto veliko - natjerao je klubove da pod njihovom kontrolom izgrade kampove i igrališta na kojima će raditi s mlađim kategorijama. Što je najvažnije, u većini klubova škole su do određenog stupnja besplatne ili se plaća tek simbolična naknada, a dio trenera školovao je Savez i kroz sustav školstva omogućio im rad s djecom diljem zemlje! FA je uz sve ograničio dolazak stranaca u ligu (mogu zaigrati ili oni najbolji, mahom reprezentativci svojih država ili oni koji su prošli omladinsku školu u engleskim klubovima), potaknuo je organizaciju liga mlađih selekcija kroz cijelu godinu...

Malo-pomalo, a trebala su tri duga desetljeća, engleski je nogomet krenuo naprijed i danas ubire prve plodove sustavnog rada nekoliko generacija. Iako FA na samom početku nije imao značajnu ulogu, probio se i sada je ipak neki faktor. Čelnici FA aktivno sudjeluju u radu Premier League, a imaju i neka diskrecijska prava prilikom odabira čelnika tvrtke koja upravlja njome. Dovoljno su jaki i imaju mogućnost staviti veto na odluke koje im se čine kontraproduktivnim za engleski nogomet. Za sada sve funkcionira sjajno, ali mnogi u Engleskoj sumnjaju kako čelnici FA ispod stola uzimaju mito kako ne bi smetali razvoju i rastu Premier League. To je pak druga priča, no najavljene su neke promjene u djelovanju FA i njegovih tijela, baš da bi se spriječili mogući sukobi interesa, ali i riješio u ovom trenutku gorući i poprilično rastući problem - rasizam i neravnopravnost spolova u nogometu. No bez obzira na sve poteškoće, engleski nogomet ide naprijed, izvukao se iz teške krize.

Na svjetskim prvenstvima Engleska je slavila samo 1966., ali...

Istina, bolna je činjenica da reprezentacija države koja prisvaja nogomet, u kojoj su napisana prva pravila Igre i u kojoj je osnovan prvi nogometni savez, nikad nije osvojila, pa ni igrala finale Eura. Na svjetskim prvenstvima Engleska je slavila samo 1966. godine, kad je bila domaćin... Nakon toga reprezentativci Tri lava ili Gordog Albiona nisu bili ni blizu. Sve do ovog mundijala u Rusiji.

Javnost ih je put Moskve ispratila bez ikakvih velikih očekivanja, dapače nitko nije vjerovao da će proći skupinu. A evo ih, u polufinalu Svjetskog prvenstva s Hrvatskom! I krenulo je ludilo, poruke 'It's coming home!' (Vraća se kući!) postale su standard i svi su uvjereni da će momčad Garetha Southgatea ponovno na Otok donijeti trofej svjetskih prvaka.

Ljudski je nadati se, no pitat će se nešto i Zlatka Dalića i naše hrvatske vitezove koji su na putu do polufinala SP-a sredili Super orlove, Gauče, Vikinge s Islanda, pa Vikinge iz Danske, na kraju i Zbornaju komandu. U odnosu na sve do sada, Tri lava izgledaju kao lak plijen, no svima je jasno da je Engleska vrlo ozbiljan i jak protivnik.

Danas se FA hvali time kako se u Engleskoj i ostalim dijelovima Velike Britanije (poput Walesa, jer neki tamošnji klubovi igraju u Premier League i nižim engleskim ligama!) brine za gotovo 12 milijuna profesionalnih, poluprofesionalnih i amaterskih nogometaša i nogometašica svih uzrasta, kako je u sustavu rada FA uključeno više od 200.000 licenciranih trenera svih kategorija te 27.000 sudaca, a ukupno se brine za 24 različite reprezentativne selekcije! Spomenimo da Hrvatska nakon posljednjih iseljavanja jedva ima četiri milijuna stanovnika (ako nas je i toliko ostalo!), a na Otoku je samo četiri puta više nogometaša i nogometašica svih godišta!

Hrvatska ima oko 95.000 registriranih nogometaša i nogometašica (s futsalom!) u 1466 klubova i 2437 sudaca svih kategorija. Prihodi HNS-a? Za 2017. godinu nešto više od 141 milijun kuna, rashodi oko 147 milijuna kuna. Da, HNS je prošlu godinu odradio s minusom, ali sad će kapnuti fina lova, više od 20 milijuna američkih dolara, koju će Fifa isplatiti za uspjeh naše reprezentacije.

U isto vrijeme FA je za 2017. godinu objavio prihode od 352 milijuna funti, od toga je 37 posto stiglo od televizijskih prava (većina od utakmica engleske reprezentacije i FA kupa), a 22 posto od sponzorstava (mahom od klubova Premier League!), no dobra je zarada i od Wembleyja, koji trenutno iznajmljuje Tottenhamu (gradi se novi stadion!). Prošlu godinu FA je, za razliku od HNS-a, završio s 11 milijuna funti u plusu, a i njima će također kapnuti unosna nagrada za plasman na SP-u u Rusiji.

Nakon svega možda bi predsjednik HNS-a Davor Šuker i njegovi pobočnici mogli nešto naučiti od FA, neka se napokon pokrenu i naprave plan, pa bio on i 30-godišnji. Samo neka se krene raditi. Za početak su 'pašnjaci' Hrvatski Telekom Prve lige oplemenjeni novim travnjacima, ta je akcija za svaku pohvalu, ali... Da, i tu postoji ALI. Ta je akcija odrađena novcem Uefe koji je prenamijenjen s neizgrađenog kampa reprezentacije (Zelina, Tuhelj, Svetice, Velika Gorica ili gdje sve ne...) na ovaj projekt. Neka, barem se nešto pokrenulo, u sljedećih 30 godina mogli bismo napredovati. Ako su mogli Englezi, možemo onda i mi...