Robert Knjaz posjetio je u Istanbulu, u sklopu serijala ‘Knjaz kod Vatrenih’, 29-godišnjeg Dominika Livakovića koji se u medijima rijetko pojavljuje. Za turske medije gotovo nikad ne daje izjave, ali ovaj razgovor bio je zapravo njegova životna priča.

Kao i većina klinaca iz Zadra i on se prvo počeo baviti košarkom:

'Trenirao sam košarku dvije godine, ali kako je mama uvijek kasnila po mene, pored je bio nogometni teren pa sam se zaljubio u nogomet. Najdraži košarkaš mi je Carmelo Anthony', ispričao je Livaković.

Kaže kako je u dobi od šest godina počeo trenirati nogomet, ali na jednoj drugoj poziciji.

'Na prvom treningu bio sam napadač. Vidio sam golmane na Višnjiku kako se bacaju pa mi se svidjelo. Onako je blato oko tebe, baciš se k’o svinjica i dobro ti je ha,-ha. Kad se ovako igra bezveze, onda volim igrati. Nekada sam znao u Dinamu igrati na treningu, bili su zadovoljni.'

Naravno, nekoliko riječi rekao je i o klubu u kojem je stasao, Dinamu:

'Bio sam četvrti golman na početku u Dinamu. Treći trening sam slomio prst i onda me krenulo. Ostao sam osam godina tamo.'

A na pitanje što pamti iz tih dana u Dinamu rekao je:

'Slavlje u Macoli. Kada smo se prošle godine vraćali iz Splita gdje smo osigurali naslov. Kada osvojiš prvenstvo, a cijelu godinu naporno radiš za to. Sve emocije ti stanu na toj benzinskoj pumpi.'

Pričao je još kako voli nadimak Livi, a smije se i prihvaća i onaj 'Plivaković'. Otkrio je i s kim je bio najbolji u Dinamu…

'Od Zagorca sam mogao posuditi šećer u tri ujutro. Mišića bih zvao kada bi trebalo promijeniti nešto na automobilu, on stalno nešto gleda. Za radove oko kuće, zvao bih Perića, on se bavi nekretninama. Za robu bih zvao Ristovskog, on je taj tip, moda, Italija. A zapjevati? Ovaj jedini koji je ostao. Petković je baš za podignuti atmosferu.'

Iako o tome često ne govori otkrio je i svog istinskog igračkog idola. Najvećeg uzora:

'Zbog Casillasa sam počeo igrati nogomet. Čuo sam se s njim preko poruka. Hvalio me nekoliko puta, da sam dobar. Zahvalio sam mu se i odgovorio mi je.'

Na duhovit način komentirao je i staru izreku kako golmani baš i nisu ‘normalni’.

'Moraš imati neku grešku ako si golman. Svaki dan sebe opredijeliti da se moraš bacati sto puta dnevno. Zamisli da baciš neku stvar sto puta pa ćeš vidjet hoće li raditi. Mora neki kliker biti koji nije na mjestu.'

Na poseban način dotakao se i Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj gdje je išao kao 11-godišnji navijač:

'Bio sam u Njemačkoj na SP-u 2006. i na Euru 2008. Imao sam svoj bubanj, ali roditelji mi nisu dali da ga nosim na utakmicu protiv Turske od koje smo ispali. I da, upoznao sam Semiha Sentürka koji nam je zabio gol, radi u Feneru kao trener. Rekao sam mu da sam zbog njega povraćao dva dana. '

U razgovoru se još dotakao SP-a u Rusiji 2018, dočeka navijača., a komentirao je i skupinu na Euru u kojoj je Hrvatska završila sa Španjolskom, Albanijom i Italijom.

'Imamo tešku grupu, ali s velikima i jakima smo uvijek pravi.'

Cijelu emisiju pogledajte OVDJE.