Počelo je s neizbježnim Goranom Ivaniševićem, Ivanovim herojem iz djetinjstva:

'Kada sam tek počinjao, obožavao sam Gorana. Igrali smo jednom i dobio sam ga, i već tada mi je bilo jasno da, ako ne napravim barem pola od onoga što je on postigao, nitko neće posebno mariti. Ljudi prepoznaju samo najbolje.'

Imaju odlične servise i gotovo nijednu drugu zajedničku osobinu:

'On je bio i još uvijek je karizmatična ličnost. Gdje god u svijetu dođete, svi znaju za Gorana. Bio je jedinstven. Mi smo potpuno drukčije osobe, dva različita svijeta. To sam znao od početka, ali uvijek smo se dobro slagali.'

Ljubičić je čest gost popularnih 'kids daysa', voli se družiti s najmlađima:

'Igram s djecom kad mogu, to me relaksira. Kad sam ja bio mali, nisam imao tu priliku, nadam se da će im savjeti malo pomoći u životu.'

Ispričao je i kako mu je palo na pamet da se počne baviti tenisom:

'Gledao sam Wimbledon s devet godina, igrali su Becker i Edberg. I palo mi je na pamet - ja bih ovo. Ničim izazvano. Djeca počnu u puno ranijoj dobi, pa sam prvo morao sustizati vršnjake, ali treneri su me brzo prepoznali i sad sam tu gdje jesam.'

Danas se, kaže, teže probiti prema vrhu:

'Prije deset godina, kad sam počinjao, sjećam se da sam pomeo Kafeljnikova sa 6:1, 6:2. On je bio drugi igrač svijeta, ali takve stvari su se tada događale. Sad je tako nešto gotovo nemoguće napraviti, najbolji igraju vrlo konstantno.'

Ponudio je i svoj pogled na tenis:

'Ako dobro udarate lopticu, ne mora značiti da dobro igrate tenis. Ima igrača koji su oko 50. mjesta, a mnogi smatraju da bi trebali biti bliže vrhu. Mogu zagorčati život najboljima i zadovoljiti publiku, ali kad dođe trenutak da igru pretvore u rezultat, zatvore meč, mnogi ne znaju kako to napraviti.'

On definitivno ne spada u tu grupaciju. Jedan od razloga je i psihičke naravi:

'Kod tenisa obožavam što je pojedinačan sport. U svakom meču pokušavam shvatiti što se događa u glavi protivnika, želim se što bolje prilagoditi situaciji.'

12 godina surađuje s istim trenerom:

'Svom treneru Ricardu Piattiju najviše sam zahvalan što se uvijek trudio da budem neovisan, o njemu, o roditeljima, o okolini. Da postanem muškarac u pravom smislu te riječi.'

Rezultati su mu još uvijek vrhunski, trenutno je 28. igrač ljestvice, ali jednom će se i on povući iz profesionalnog tenisa:

'Osjećam se dovoljno spremnim za borbu protiv bilo koga. Kada dođe vrijeme da unaprijed za veći broj igrača znam da će me pomesti s terena, otići ću.'