U otočnim medijima nedavno se pojavila informacija kako su Real, Barcelona i PSG spremni ponuditi 200 milijuna funti za Mohameda Salaha, a kada se taj iznos pretvori u euro, to je čak 228 milijuna, što je za šest 'milja' više od onoga što je na početku sezone pariški klub isplatio za Neymara. No tko je zapravo Mohamed Salah?

Profesionalnu karijeru počeo je u egipatskom Al Mokavlunu (2009.), gdje se zadržao tri godine (12 golova), pa je otišao prema Europi, u Basel (2012.), u kojem je odličnim predstavama (20 golova) privukao pozornost Chelseaja (2013.). U engleskom premierligašu nije se naigrao u godinu i pol (2 gola) pa je završio na posudbi u Fiorentini (2015., 9 golova), a zatim u Romi (2015.), koja je na kraju otkupila njegov ugovor. Za 'rimsku vučicu' je u dvije godine utrpao 34 pogotka pa u srpnju 2017. otišao prema Anfieldu.

Klubovi su za njega ukupno isplatili 81 milijun eura odštete, a najviše njegov sadašnji klub Liverpool, koji je dao Romi čak 42 milijuna eura. 'Redsi' su ga vezali do lipnja 2022., ali ako Salah ovako nastavi zabijati, višestruko će profitirati.

Kako je Salah ove sezone nemilosrdno trpao u crvenom dresu i postao prvi strijelac Premiershipa s 28 golova (30 utakmica), a ukupno je pogodio 36 puta (40 utakmica) u svim natjecanjima, tako je privlačio sve više pozornosti, a mediji su počeli secirati njegov život i put do profesionalnog nogometaša pa sve do danas. A on nije bio nimalo lak. Zapravo, rijetki su oni koji bi to izdržali.

Rijetki su oni koji bi izdržali takva odricanja

Dječak koji je rođen 15. lipnja 1992. u Nagrigu od malih nogu pokazivao je talent, ali to u Egiptu za uspjeh nikako nije bilo dovoljno, osim ako ste imali bogate roditelje, a Salah ih nije imao. Morao se voziti autobusom na treninge i po devet sati dnevno, a djetinjstvo puno odricanja opisao je u jednom razgovoru s navijačima Liverpoola.

'Prvo sam igrao za klub koji je bio na pola sata od mojeg sela u Basiounu. Zatim sam potpisao za klub iz Tante, do kojeg sam putovao sat i pol, a onda sam otišao u Kairo. Četiri i pol sata vožnje u jednom smjeru (uz brojna presjedanja), isto toliko u drugom, pet dana u tjednu sam išao na treninge i tako tri, četiri godine', prisjetio se egipatski golgeter.

'Morao sam napustiti školu kako bih stigao na trening. U školi sam bio od sedam do devet sati, a imao sam ispričnicu kluba kako bi me pustili ranije jer sam morao u 14 sati biti na treningu. U školi sam bio dva sata dnevno. Sada bi mi bilo jako teško da nisam postao nogometaš', govorio je Salah te nastavio:

'Kada bi trening završio do 18 sati, vratio bih se kući oko 22 sata. Jedi, spavaj i sutra sve ponovno. Počeo sam od nule, nisam imao ništa, bio sam 14-godišnjak sa snom. Nisam znao što će biti, ali sam to jako želio.'

U jednom trenutku zamalo je i odustao, ali ga je u tome savjetom spriječio otac.

'Sjećam se što mi je otac rekao kada sam kao mlad igrao za Al Mokavlun. Završio sam na klupi za pričuvne igrače dva, tri mjeseca. Mislio sam prestati igrati jer sam dnevno putovao i po pet sati da bih sjedio na klupi. Onda mi je otac rekao da ne postoji nijedan veliki svjetski ili egipatski igrač koji u jednom trenutku karijere nije grijao klupu. To je odrastanje', izjavio je Salah.

Proporcionalno s njegovim uspjehom i odlaskom u Europu (Basel) počelo je sve veće zanimanje javnosti u Egiptu, što mu je donijelo i brojne neugodnosti. No prvo lijepe stvari...

Brak, dijete i prve neugodnosti u Europi

Salah je uplovio u bračnu luku s Maggi 2013., a na vjenčanju se okupilo na tisuće ljudi jer je njegova obitelj uputila otvoreni poziv svim ljudima u selu da prisustvuju ceremoniji. Godinu kasnije par je dobio djevojčicu koja je nazvana Makka, po najsvetijem gradu islama (Meka) u Saudijskoj Arabiji, a mladi nogometaš sljedećih godina nikada nije skrivao koliko obožava svoje dijete.

I dok je sjajnim igrama u Baselu, posebno u europskim utakmicama, kada je izluđivao Chelseajeve i Tottenhamove igrače, postao zanimljiv engleskim klubovima, Salah je zbog svoje vjere bio suočen s problemima. On je musliman, veliki vjernik, no na dodjeli nagrade za najboljeg igrača švicarske lige prilikom primanja priznanja dobio je poljupce u obraz od voditeljice, što je izazvalo neviđenu osudu u kontroverznom dijelu Egipta koji zabranjuje bliske kontakte muškaraca i žena (taj trenutak možete vidjeti OVDJE).

'Pokvarili su mi veselje. Zaboravili su na nagradu i usredotočili se na damu koja me poljubila. Video pokazuje da mi je bilo neugodno, Bog zna da to nisam želio. Kamo god da idem u Švicarskoj, ljudi mi plješću, dok me sunarodnjaci kritiziraju', otvorio je dušu.

No to nije bilo sve. Basel je 2013. igrao u kvalifikacijama Lige prvaka te je imao dva ogleda u trećem pretkolu s izraelskim Maccabijem. Iz Egipta je dolazio pritisak da Salah propusti obje utakmice protiv kluba iz zemlje koja je tamo omražena, ili barem onu koja se igrala u uzvratu u Tel Avivu, kako se ne bi rukovao s igračima Maccabija. Salah je ipak igrao, ali se nije klasično rukovao, nego je stisnutom šakom udario po otvorenim dlanovima suparnika te se tako pozdravio.

Taj čin donio mu je probleme prilikom prelaska u Chelsea jer su se uvijek oštri otočni mediji raspisali o tome te naglašavali kako su židovskog porijekla i vlasnik 'bluesa' Roman Abramovič, kao i neki čelnici kluba. Sve se smirilo, ali Salahu je dolazak u Chelsea zamalo propao zbog drugog razloga – vojske.

Veliki humanitarac i ambasador svoje vjere

Naime, on je bio u egipatskom programu vojne naobrazbe dok je bio u Europi pa nije morao biti u domovini, ali odjednom je njegovo ime nestalo s popisa onih koji su bili u njemu. Postojala je opasnost da se Salah mora vratiti u Egipat i odslužiti obvezni vojni rok koji u toj afričkoj državi traje i do tri godine. Ipak, na sastanku kojem su prisustvovali egipatski ministar vanjskih poslova, nacionalni izbornik te još neki politički i vojni dužnosnici Salah se izvukao te je ostao u Engleskoj.

'Mlad je, brz i kreativan. Kada smo ga analizirali, izgledao je kao igrač s poniznom osobnošću, netko tko je spreman raditi za momčad', rekao je jednom Jose Mourinho.

U Chelseaju nije išlo pa je Salah spas našao na posudbama u Italiji, u Fiorentini i Romi, gdje je naposljetku njegova karijera krenula opet uzlaznom putanjom.

Kako je bio aktivan na nogometnom terenu tako je bio i izvan njega. Isticao se humanitarnim radom i donacijama. Od svojeg sela je napravio mali grad, a dio primanja ulagao je u škole i bolnice u Egiptu. Često je posjećivao bolesnu i siromašnu djecu, za njih je uvijek našao vremena. Ima i svoju organizaciju koja se bavi dobrotvornim radom...

Zapravo, svojim ponašanjem i postupcima napravio je ogroman korak u razbijanju islamofobije, ne samo u Italiji, nego i u Engleskoj koja je doživjela terorističke napade. Salah je postao više od nogometaša.

'Toliko je učinio da se razbiju mržnja i strah, pokazavši da smo svi jedna nacija. Teroristički napadi su širili strah zbog muslimanske vjere, ali je Mo pokazao da nismo onakvi kakvima nas predstavljaju. Voljeli bismo da Mo i njegovi navijači dođu i sjednu u našu džamiju i postanu dio harmonije. On je istinski heroj', rekao je direktor islamske zajednice u Liverpoolu Mumin Khan.

Ponašanjem i golovima stigao do statusa faraona

A Salah nije time kupio ljubav navijača, nego i golovima. Njegove proslave pogodaka, tako što padne na zemlju i pomoli se Bogu te obavljanje vjerskih dužnosti, više nikome ne smetaju u Liverpoolu. Fanovi 'redsa' čak su ga toliko zavoljeli da su spremni i na drastične poteze – promjenu vjere.

'Mo Salah, la, la, la, ako je dovoljno dobar za tebe, dovoljno je dobar i za mene. Ako postigne još nekoliko golova, i ja ću postati musliman. Ako je dovoljno dobar za tebe, dovoljno je dobar i za mene. Sjediti u džamiji, to je mjesto gdje ja želim biti', pjevali su navijači Liverpoola nakon što je njihov klub u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka u gostima demolirao Porto 5:0.

I tako Salah ruši sve predrasude, a koliko je njime oduševljen nogometni svijet, toliko su zbog njega sada sretni i u njegovom Egiptu za koji je upisao 55 utakmica (33 pogotka). Svojim golovima odveo je reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, usput je dobio nagradu za najboljeg afričkog nogometaša 2017., pa nije ništa čudno što mu tepaju 'egipatski Messi', 'faraon', 'kralj Egipta'...

Egipat je tako danas poznat po piramidama, ali i po Mohamedu Salahu, siromahu koji se pretvorio u faraona - vrhunskog nogometaša, ali prije svega čovjeka velikog srca, pravog ambasadora svoje vjere i mirnog života.

I zato ne čudi što je u rodnom Egiptu na predsjedničkim izborima dobio preko milijun glasova iako nije bio kandidat, ali je poslužio kao demokratsko oružje glasačima koji nisu željeli dati glas Abdel-Fatah Al-Sisiju ili Moussi Mustafi Moussi.