Kao što je bilo za očekivati, hrvatska javnost ogorčena je viđenim u Norveškoj, gdje je Hrvatska odigrala jednu od svojih najslabijih utakmica u povijesti. Bijedan nogomet potaknuo je i žestoku raspravu na portalu Tribina.hr, u kojoj je na svoje došao korisnik Losovius. Naime, on se hvali da je u svom tekstu prije godinu dana predvidio što će se događati.

Sada se opet Losovius prihvatio pisanja i upozorava da se Hrvatskoj ponovo događa 'slučaj Igor Štimac'. Analizu donosimo u cijelosti:

'Povijest se voli ponoviti; prvo kao tragedija, a onda kao farsa - izreka je velikog njemačkog filozofa, toliko ispočetka istinita za cjelokupni ljudski rod, a kako se uspostavilo ovoga tjedna, i za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Nakon utakmice i poraza protiv Norveške, Hrvatska mora za drugo mjesto strepiti u posljednje dvije utakmice, baš kao što je morala i prije dvije godine, kada je momčad na putu prema Brazilu vodio Igor Štimac. Tada je postojala realna opasnost da budemo najslabija drugoplasirana reprezentacija i tako ostanemo bez mogućnosti da se plasiramo na SP, a na kraju su nas spasili Talijani. Sada ponovo, baš kao i tada, čekamo na spas od iste nacije, koja u posljednjem kolu kod kuće igra protiv Norveške.

No, kada bi to bila jedina stvar koja se ponovila bilo bi to još i dobro, ali postoji tu i puno drugih sličnosti, onih zbog kojih se sada trebamo smijati, jer za to i farse služe.

Ponovljen početak, nedostatak prihvaćanja kritike i pumpanje ega

Baš kao i Igor Štimac svojevremeno, Niko Kovač je rezultatski, ne i igrački, vrlo snažno započeo kvalifikacije (13 bodova u pet utakmica, uz velike pobjede protiv Azera i Norveške), a iako se povremeno pokazalo kako Hrvatska pokazuje (pomalo i bljutavu) igru bez igre, visoke pobjede, veliki bodovni konto i loši rezultati drugih velikih nogometnih nacija potaknuli su klimu u kojoj su svi kritičari bili tek 'neprijatelji Hrvatske' i oni koji repreprezentaciji žele zlo, a iste metode kojima se Štimac pokušao razračunati s takvima, preuzeo je i Kovač. Poduprijeti cijelom mašinerijom, od HNS-a do pojedinih medija, križarski su se bacili na sve koji bi izustili i 'k' od kritike te ih bili spremni pribiti na zid srama i proglasiti neprijateljima. Pokazat će se danas, baš ta taj nedostatak samokritike, tvrdoglavost i pumpanje vlastitog ega na kraju su jako koštali kako Štimca tako i Kovača.

Ponovljene alibi odluke i tvrdoglavost

U ključnim trenucima, kada su vidjeli kako kola lagano klize prema dole, i Kovač i Štimac pokazali su se kao 'alibi' treneri. Možete ga voljeti ili ne, ali Pep Guardiola ostat će zapamćen kao jedan od najboljih trenera ove epohe, a ako se od njega može naučiti jedna stvar to je da nema smisla momčad napuniti napadačima kada imate negativni rezultat, pogotovo protiv ekipa kakve je tada bila Škotska, a danas je Norveška. Čuditi se kasnije (a čudila su se obojica) kako ti isti napadači nisu sposobni kreirati igru nego je kompletna koncepcija svedena na ubacivanje dugih lopti, stvarno je bilo smiješno ili tragično, već ovisno o preferencijama. Ali tada je trenerima (početnicima) zapravo najlakše opravdati da su napravili sve kako bi ekipa postigla koji pogodak više - jer za to uostalom i služe napadači, zar ne?

Osim takvih odluka u ključnim trenucima i jedan i drugi imali su neka rješanja za koje je svima bilo jasno da nisu dobra. Tako je Štimac inzistirao na Sammiru i još ponekim igračima, dok je Kovač iz samo njemu poznatih razloga inzistirao na Pranjiću i Oliću, čudnim kombinacijama s Modrićem i Rakitićem te koječemu drugom. Osim toga, momčadska hijerarhija ozbiljno se bila narušila kako su kvalifikacije za SP išle kraju, a sada istu situaciju ima i Kovač, koji ne uspijeva riješiti problem zvan Darijo Srna, koji svaku utakmicu napravi nekoliko početničkih pogrešaka, i Mario Mandžukić, koji više 'iz broda ne može pogoditi more'.

Ponovljeno upiranje prstom prema igračima

Kako bi u jednom trenu najlegendarnije konferencije za tisak, na vrlo lošem i potpuno komičnom njemačkom izričaju rekao Giovanni Trapatonni - Igrači moraju sami pobijediti utakmicu! Pa igraju li oni ili igra Trapatonni?! Iako na relativno tečnom hrvatskom, te uz puno manje simpatija sa strane, i Štimac i Kovač odlučili su prstom uperiti prema igračima kada su bili pitani zašto reprezentacija ne igra dobro. Teško da jedan trener može napraviti goru stvar...

Svima bi trebalo biti jasno da na terenu ne igraju izbornici nego igrači, te da su upravo oni ti koji pobjeđuju ili gube utakmice. Ipak, svi ti igrači jako dobro znaju ili osjećaju je li trener netko na koga se mogu ili ne mogu osloniti, netko tko im drži stranu ili ih je spreman napustiti u bitnim trenucima. A izjave poslije utakmica poput 'igrače treba pitati zašto se nisu bacili na glavu' nikako ne pomažu. Jasno, čine upravo suprotno!

Sviščev dan

Kada budilica ujutro zvoni u isto vrijeme, a ista pjesma se čuje na radiju, Bill Murray zna da mu slijedi još jedan, zapravo beskonačan, sviščev dan! Sa Štimcem smo proživjeli tragediju, a možemo se samo nadati da s Kovačem nećemo farsu, kroz ponavljanje vječitog istog scenarija s istim završetkom. Ako ništa drugo, farse služe kako bi se ljudi smijali...

U našoj anketu (ispod članka) možete dati svoj glas potencijalnom nasljedniku Nike Kovača.